Škotska želi kažnjavati plaćanje prostitucije. "Dobre će otjerati, a ostaviti nasilne"
PORCELAIN Victoria smiješi se u kameru. Ima dugu, jarko crvenu kosu. Na sebi nosi crnu majicu s natpisom u jarkoj ružičastoj boji. S lijeve strane vise remenje i palice posložene na kukama. Prostorija je tamna.
Porcelain Victoria zabrinuta je da bi promjena zakona mogla gurnuti seksualne radnice u siromaštvo. Seksualnim se radom bavi osam godina.
"Planiram to raditi i u šezdesetima"
Ova 26-godišnjakinja kaže da joj samozaposlenje omogućuje fleksibilno radno vrijeme, što joj olakšava brigu o djetetu. „Jako mi se sviđa koliko je oslobađajuće, a naravno, volim i to što razvesele moje klijente”, kaže. U svakom poslu koji uključuje rad s ljudima, želiš izmamiti osmijeh klijentu, bio ti kuhar, vodoinstalater ili prodavač u trgovini.”
Porcelain Victoria kaže da je počela prodavati seksualne usluge s 18 godina kako bi pobjegla iz zlostavljačkog doma. „Planiram ovo raditi dok god mogu. Voljela bih ovo raditi i u svojim šezdesetima”, kaže.
„Plan mi je djelomično se povući i postati savjetnica koja pomaže parovima i samcima da istraže svoju seksualnost, uključujući kinkove i fetiše.”
No zabrinuta je da bi potencijalna promjena zakona u Škotskoj mogla gurnuti nju i druge radnice u siromaštvo.
Neovisna zastupnica Ash Regan predložila je zakon kojim bi plaćanje seksualnih usluga postalo kazneno djelo. Riječ je o pristupu koji se često naziva nordijskim modelom, prvi put uvedenom u Švedskoj, prenosi BBC.
Prijedlog zakona koji kažnjava kupce, a ne prodavačice
Regan, koja je prethodno sudjelovala u utrci za čelništvo SNP-a, tvrdi da suzbijanje muške potražnje za prostitucijom pomaže zaštititi žene.
Trenutačno se u Škotskoj seks smije kupovati i prodavati, ali su određeni oblici poput nametljivog nuđenja, zaustavljanja automobila radi seksa i držanja bordela ilegalni.
Prema Reganicinim planovima, prodaja bi i dalje bila legalna, a kupnja bi postala kazneno djelo. Seksualne radnice imale bi zakonsko pravo na potporu, a osude za nametljivo nuđenje bile bi izbrisane. Zakon o bordelima ostao bi nepromijenjen.
No planovi su izazvali velike podjele. Porcelain Victoria, koja radi u Fifeu, kaže da joj je seksualni rad omogućio prihod koji joj dopušta da svom djetetu pruži najbolji mogući život.
Kaže da bi kriminaliziranje klijenata gurnulo seksualne radnike u siromaštvo. „Bit će manje klijenata koji će uopće htjeti doći i platiti nam”, kaže. „Znam sigurno da si u običnom poslu od devet do pet ne bih mogla priuštiti svoje račune.”
„Dobre klijente će otjerati, a nasilni ostaju”
Porcelain Victoria nije jedina koja strahuje od posljedica. Slične brige ima i Amelia, kojoj je BBC dao anonimnost. Odluku da prodaje seksualne usluge donijela je prije šest godina. „Radila sam u ugostiteljstvu, imala 11-satne smjene s pauzom od 20 minuta”, kaže.
„U poslu su sa mnom jako loše razgovarali, iako sam jako radila. Imala sam osjećaj da, što god napravila, nikad nisam dovoljno dobra.” Nekoliko je godina radila OnlyFans. „A onda sam preko interneta, Instagrama i upoznavanja drugih seksualnih radnica shvatila da me zanima i rad uživo.”
Amelia, koja radi u Edinburghu, ne dijeli Reganicino uvjerenje da bi nordijski model smanjio nasilje nad ženama. Strahuje da bi takav model odbio upravo one klijente koje smatra „dobrima”. „Mislim da smo spremni izložiti seksualne radnice riziku nasilja samo da bismo poslali poruku muškarcima. To je suludo i neće uspjeti”, kaže.
„Jer nasilni klijenti koji vas žele ozlijediti ionako krše zakon. Bez problema će doći do seksualne radnice. Ako je klijent odlučio da će me ozlijediti, učinit će to, s nordijskim modelom ili bez njega.”
Također se boji da bi klijenti, koji bi se kriminalizirali ovim planovima, izbjegavali dijeliti svoje podatke kako bi izbjegli policiju. „Kad bi političar mogao sjesti sa mnom i vidjeti kako radim rezervacije, odmah bi vidio sve načine na koje bi me nordijski model učinio nesigurnom”, kaže. „Ako ne mogu dobiti ime klijenta, dob, broj, osnovne podatke, ne osjećam se sigurno. Nikada ne bih prihvatila rezervaciju bez imena.”
Organizacije za pomoć žrtvama trgovanja ljudima podržavaju zakon
Bronagh Andrew, s kratkom sijedom kosom i naočalama, voditeljica je operacija u Tari (Trafficking Awareness Raising Alliance), organizaciji koja pomaže preživjelima trgovanja ljudima. Tara snažno podržava Reganicine planove, temeljeći to na dugogodišnjem iskustvu u radu sa seksualnom eksploatacijom.
Ove godine bilježe znatan porast broja žena žrtava trgovanja kojima su pružile podršku. „Između travnja i rujna ove godine podržali smo 124 žene”, kaže Andrew. „U tom šestomjesečnom razdoblju njih 43 bile su novootkrivene i upućene nama, što je velik porast u odnosu na ranije.”
Mnoge od tih žena izuzetno su ranjive. Andrew kaže da organizacija nikada neće dovesti nijednu od njih pred novinare zbog traume koju su proživjele. „Trgovci koriste mnogo različitih i kreativnih načina kako bi žene držali pod kontrolom”, kaže.
„Mnoge žene nemaju znanje engleskog, dezorijentirane su i često ne znaju ni gdje su u Ujedinjenom Kraljevstvu. Imali smo mladu ženu koja je mislila da je u Torontu, nije znala da je u Glasgowu.”
Vlasti podržavaju zabranu kupnje seksa, ali ne i ovu verziju zakona
Prošlog tjedna škotska je vlada poručila da „snažno podržava” kriminalizaciju kupnje seksa, ali ima „značajne rezerve” prema zakonu Ash Regan.
Ministri žele „značajne izmjene”, što znači da je malo vjerojatno da će zakon proći prije raspuštanja parlamenta uoči izbora iduće godine.
Rasprava je složena. Obje strane žele isto, poboljšati život žena. Ali imaju vrlo različite ideje o tome što to poboljšanje zapravo znači.