INTERVJU koji je bivši izraelski premijer Naftali Bennett dao lokalnom novinaru imao je globalni odjek zbog eksplozivnog svjedočanstva o tome što se dogodilo s mirovnim pregovorima između Ukrajine i Rusije, koji su neslavno propali prošlog proljeća.

Bennett je, naime, na početku ruske invazije na Ukrajinu pokušao biti mirovni posrednik između zaraćenih strana. Zahvaljujući svojoj poziciji premijera zemlje koja je bliska s Washingtonom, ali i dobrim odnosima s Moskvom, Bennett je bio i prvi strani čelnik koji je posjetio Moskvu od početka rata.

Detaljno je prepričao kako su ti pregovori tekli, barem iz njegove perspektive. Ključna tvrdnja je ta da su, unatoč ustupcima na koje su bile spremne obje strane - ruska na odustajanje od “denacifikacija”, odnosno rušenja vlasti u Kijevu, i demilitarizacije, a ukrajinska od ulaska u NATO - na kraju zapadni saveznici Ukrajine uložili svojevrsni veto na mirovni dogovor. 

“Reći ću ovo u širem smislu. Mislim da je postojala legitimna odluka Zapada da nastavi udarati na Putina i ne pregovara", rekao je Bennett. Na pitanje jesu li zapadne sile "blokirale" posredovanje, odgovorio je: "Blokirali su ga, a ja sam mislio da griješe."

>> Bivši premijer Izraela: Rat je skoro završio odmah u ožujku. Zapad je sve blokirao

Među zapadnim saveznicima je, može se shvatiti iz Bennettovog iskaza, prevladao tabor koji je bio za “agresivniji pristup”, odnosno za to da se “nastavi udarati Putina i ne pregovarati”, kako je to sročio. Novinar mu je, razumljivo, uzvratio pitanjem kako misli “udarati Putina” kad je “Putin udarao na Ukrajinu”. 

Bennett: Blokirali su to, a ja sam smatrao da su u krivu

Bennett je objasnio da se tadašnji britanski premijer Boris Johnson zalagao za "radikalnije mjere", dok su francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz bili "pragmatičniji", a da je američki predsjednik Joe Biden “podržavao oba pristupa”.

Naglasio je da, budući da ishod rata u Ukrajini nije “nacionalni interes Izraela”, sam nije zauzimao čvrste stavove, ali da je kao posrednik “sve koordinirao do posljednjeg detalja sa SAD-om, Njemačkom i Francuskom”.  

“Znači, oni su to blokirali?” pitao ga je novinar.

“U suštini, da. Blokirali su to, a ja sam smatrao da su u krivu”, odgovorio mu je Bennett. 

Isječak ovog intervjua očekivano je postao viralan pa je samo na Twitteru dosad pogledan 19 milijuna puta. Jednako očekivano, oni koji smatraju da je i najgori mir za Ukrajinu i svijet bolji od nastavka obrambenog rata iskoristili su ovo kao novi krunski dokaz da je Zapad, a ne režim Vladimira Putina, kriv za to što je Ukrajina dobrim dijelom uništena i što ovaj brutalni rat traje već skoro godinu dana. 

Među njima je, opet očekivano, vlasnik Twittera, Tesle i SpaceX-a, Elon Musk, koji se sam proslavio prijedlogom za mirovni sporazum koji bi išao na ruku Rusiji. Ironično je, doduše, to što je sam Twitter uz isječak intervjua koji je Musk komentirao zalijepio upozorenje da isječku intervjua (koji traje više od 4 sata) nedostaje puni kontekst.

“Rani sporazum koji je postignut pozivao je na povlačenje ruskih trupa na položaje od 23. veljače, a zauzvrat Ukrajina nikada neće pristupiti NATO-u. Ruske trupe nikada nisu ispunile te obveze. Ovaj je video izrezan na načine koji pogrešno prikazuju izvorne izjave”, navodi se u upozorenju Twittera. 

Isto Bennett: Nije sigurno da je bilo moguće sklopiti dogovor

Usto, na Muskov komentar u obliku upitnika (na jedan drugi tvit na ovu temu komentirao je “zabrinjavajuće") odgovorio je sam Bennett i objasnio svoje puno stajalište. 

“Dvije točke koje vrijedi naglasiti (o tome govorim od 2:31:30):

1. Nije sigurno da je bilo moguće sklopiti dogovor. U to sam vrijeme davao otprilike 50% šanse. Amerikanci su smatrali da su šanse znatno manje. Teško je reći tko je bio u pravu.

2. Nije sigurno da je takav dogovor bio poželjan. Tada sam tako i mislio, ali vrijeme će pokazati.

(Mogu vidjeti prednosti i nedostatke za svaki pristup. Osobito u pogledu razmišljanja o drugim globalnim kazalištima sukoba)”, napisao je bivši izraelski premijer. Musk mu nije odgovorio, vjerojatno jer mu je u međuvremenu pažnju zaokupirala neka druga aktualna tema kulturnih ratova između američke desnice i ljevice, uz standardni repertoar teorija zavjere. 

Ali sudbina Ukrajine i ishod ovog rata mnogo su važniji od tih tviteraških prepucavanja i skupljanja političkih bodova. Oni kojima nije namjera koristiti Bennettov intervju kao propagandno streljivo uvažit će činjenicu da on iznosi mnogo nijansiraniji stav nego što se to čini na prvi pogled. 

"Masakr u Buči - kada se to dogodilo, rekao sam, gotovo je"

“Imam jednu tvrdnju: tvrdim da su postojale dobre šanse da se postigne prekid vatre”, rekao je, ali odmah potom dodao: “Ali nisam siguran. I ne tvrdim da je to bila ispravna stvar. U stvarnom vremenu mislio sam da je ispravna stvar prekid vatre, sada ne mogu reći... Možda bi to prenijelo pogrešnu poruku drugim zemljama. Državničko ponašanje je vrlo složeno i postoje stvari u koje ne želim ulaziti, zašto je to bilo ispravno ili ne.”

Bennett u intervjuu iznosi još jednu izuzetno značajnu primjedbu: iako su tadašnji pregovori u Turskoj postigli određeni napredak, sve je to zaustavljeno kad su u prvim danima travnja stigla izvješća o ruskim ratnim zločinima nad civilima u Buči, predgrađu Kijeva koji je bio pod njihovom okupacijom u ožujku. 

"Masakr u Buči - kada se to dogodilo, rekao sam, gotovo je”, sumirao je Bennett ovaj obrat, koji se redovito ignorira u razgovoru o propasti pregovora, te ustvrdio da je Boris Johnson u svom iznenadnom posjetu Kijevu početkom travnja na neki način natjerao Zelenskog da odustane od mirovnog rješenja. 

Ako i zanemarimo sve ostalo, skepsu izaziva sama ideja da je Putin tada bio zaista spreman naprosto predati golemi teritorij koji je ruska vojska zauzela u prvim tjednima rata - a zauzvrat bi dobio jedino odustajanje Ukrajine od članstva u NATO-u. Prilično je očito da su njegovi ratni ciljevi bili veći od toga. 

Reuters: Zelenski je još na početku rata ponudio Putinu neutralnost Ukrajine. Putin je odbio

Osim toga, kako podsjeća američki portal Bulwark. iako je Johnson tijekom tog posjeta kazao da je Putin ratni zločinac protiv kojeg se treba boriti, a ne pregovarati, Zelenski je ipak u izjavi 16. travnja ostavio otvorenom mogućnost mirovnog sporazuma uz sigurnosna jamstva za Ukrajinu.

Ustvari je Putin 11. travnja rekao da su pregovori završili u slijepoj ulici, optuživši Kijev da je sabotirao mirovne pregovore "lažnim tvrdnjama" o ruskim ratnim zločinima u Buči i zahtijevajući sigurnosna jamstva za cijelu Ukrajinu.

Štoviše, Reuters je tri dana kasnije objavio izvješće prema kojem je Rusiji odmah nakon invazije ponuđen dogovor po kojem bi Ukrajina odustala od kandidature za članstvo u NATO-u, a koje je Putin navodno odbio. To je nemoguće pomiriti s teorijom da je Putin bio spreman na prekid rata - osim ako su, naravno, pregovori bili samo kupovanje vremena kad je postalo jasno da Kijev neće pasti u nekoliko dana. 

Uostalom, tumačenje prema kojem su SAD i EU natjerali Ukrajinu da se nastavi boriti s nadmoćnim neprijateljem, umjesto da prihvati mir, u suštini je dio šireg narativa prema kojem je izabrana vlast u Kijevu samo marioneta zapadnih sila i naprosto radi ono što joj se naredi. Ide u rat kad joj se tako naredi i sjeda za pregovarački stol kad joj se tako naredi. 

Ali taj narativ, koliko god bio uvjerljiv onima koji traže izlike za Putina i argumente za prebacivanje krivnje na Bidena i Washington, brzo završava u raskoraku s bitnim činjenicama. 

>> I Amerikanci sad tvrde da neće biti vojnog pobjednika. Jesu li pregovori neizbježni?

Američki mediji, naime, već mjesecima pišu o sve snažnijem pritisku Bidenove administracije na Kijev da ne odbacuje pregovore s Putinom kao način završetka rata. Štoviše, neki visoki američki dužnosnici, poput zapovjednika združenog stožera američkih oružanih snaga, generala Marka Milleyja, i javno su izrazili ozbiljne sumnje u mogućnost završetka rata potpunim porazom Rusije na bojištu i povlačenja njenih snaga s cjelokupnog ukrajinskog teritorija. 

I Amerikanci sad pritišću Ukrajince na pregovore. Zašto bi ih onda stopirali?

"Mora postojati obostrano priznanje da vojna pobjeda vjerojatno nije ostvariva, u pravom smislu riječi, vojnim sredstvima, i stoga se morate okrenuti drugim sredstvima”, izjavio je general Milley na press-konferenciji u studenom. Dodao je da bi očekivano zimsko zatišje na bojištu moglo predstavljati "priliku za pregovore" Kijeva i Moskve, praktički kršeći nepisano pravilo da se vojni zapovjednici ne oglašavaju o političkim pitanjima. 

>> Ovo je mirovni plan Zelenskog od 10 točaka

Milley je predstavnik jednog tabora u Bidenovoj administraciji, onog koji je vrlo skeptičan oko mogućnosti pobjede Ukrajine nad Rusijom i vrlo zabrinut zbog maksimalističkih zahtjeva Zelenskog. I zaista, njegovih deset točaka mirovnog plana, koji je iznio prije nekoliko mjeseci, zvuči daleko više kao ultimatum nego kao temelj za mogući kompromis. Jasno je da će Putin pristati na, primjerice, “povlačenje ruskih trupa i prestanak sukoba, vraćanje ukrajinskih državnih granica s Rusijom” jedino ako njegova vojska bude potučena na bojištu.

S druge strane, Putinov više puta ponovljeni stav, da četiri ukrajinske pokrajine koje je Rusija pripojila ne mogu biti predmet pregovora, nepremostiva je prepreka bilo kakvom mirovnom rješenju na koje bi Kijev mogao pristati. 

I danas je Washington Post objavio članak prema kojem Bidenova administracija upozorava Zelenskog da neće moći pružati ovu razinu vojne pomoći zauvijek i da oporbeni republikanci u Kongresu sve više inzistiraju da se smanji razina te potpore. Amerikanci, ukratko, ne bi imali potrebu upozoravati Zelenskog na ovo da je Ukrajina zaista spremna predati svoj teritorij za mir, kao što Putin traži.