ŠIBENČANKA Dolores Bura je fitness-instruktorica i fotografkinja koja je svoj svestrani život zbog bolesti zamijenila kolicima. S četrnaest godina dobila je autoimunu bolest i od tada tri puta tjedno odlazi na hemodijalizu. Najveći šok uslijedio je prije dvije godine kada je imala moždani udar zbog kojeg danas ne može hodati.

Njezin težak život popratili su rastava braka i gubitak roditelja te je samim tim ostala i bez njege. U kući u Šibeniku živi sama s primanjima manjim od 400 eura. Socijalna pomoć i invalidnina joj nisu dovoljne za troškove života i bolesti. No, njezina želja za hodanjem jača je od svih problema. 

"S četrdeset četiri godine doživjela sam težak moždani udar nakon kojeg sam jedva ostala živa. Prognoze su bile da neću jutro dočekati, ali ja danas sjedim, govorim i oporavljam se sve bolje. Još, nažalost, ne hodam, ali sam dobro napredovala", kazala je Dolores. 

Na početku se oporavljala u Cvjetnom domu u Šibeniku te u domu za starije na Braču gdje joj, prema njenom mišljenju, nisu pružili dovoljnu pomoć. Nakon godinu dana vratila se kući i krenula na terapije. 

Upornošću i odlaskom na fizikalnu terapiju Dolores se oporavlja, no i dalje ne može živjeti samostalno. Potrebna joj je njegovateljica koja će joj pomagati sa svakodnevnim poslovima koje ne može obavljati sama. 

"Tisuću puta u danu mi treba pomoć za svakodnevne, obične poslove poput obuvanja tenisica. Ne mogu jednom rukom uključiti plin, skinuti i složiti robu sa sušila. Cijelu kuću prilagodila sam svojim potrebama, ali neke stvari jednostavno ne mogu napraviti jednom rukom."

Dolores: Napravit ću sve što je u mojoj moći da opet hodam

Mnogo je truda i vremena uložila dok je pronašla njegovateljicu koja joj odgovara jer je, kaže, to ipak osoba koja s njom provodi 24 sata na dan. No, mjesečno za tu uslugu treba plaćati 1000 eura, za što joj njena primanja nisu dovoljna. 

Njezini prijatelji ujedinili su se i pokrenuli humanitarnu akciju kako bi Dolores imala sve uvjete koji su joj potrebni da što prije prohoda. Hrabra i pozitivna, na tom putu ustraje, iako kaže da joj nije bilo lako zatražiti pomoć. 

"Napravit ću sve što je u mojoj moći da opet hodam. Trebao bi mi svaki dan dolaziti fizioterapeut doma jer su mi se od ležanja i sjedenja skratile tetive. Jedino uz svakodnevnu vježbu mogu prohodati i živjeti punim plućima", kaže ona. 

U bolnicu tri puta tjedno odlazi na fizioterapiju zbog koje je sve izglednije da će se uskoro pozdraviti s kolicima. Kaže kako ne gubi optimizam te da će dio prikupljenog novca odvojiti za terapeuta kojeg bi dodatno po danu trebala plaćati 30 eura. 

Zbog krivih dijagnoza završila u komi 

Dok se oporavlja od moždanog udara, bori se i s autoimunom bolešću koja joj je uništila bubrege. Četrnaest godina bila je bezbrižno dijete koje je rijetko kad bilo bolesno. Nakon što je zasvirala prva ratna sirena, ona je doživjela ogroman šok zbog kojeg su joj oboljeli bubrezi. 

"Od straha su moji bubrezi otkazali. To jutro sam bila zdrava, a nakon sirene sam bila bolesna. Tu je krenula kalvarija po bolnicama jer doktori nisu htjeli priznati da se to dogodilo zbog stresa. Davali su mi krive dijagnoze zbog kojih su me stavili na kortikosteroide i na kraju sam završila u komi", ispričala je Dolores. 

Nakon što se probudila i jedva ostala živa, roditelji su je na vlastitu odgovornost odveli iz bolnice te su se okrenuli alternativnom liječenju. Doktori su joj davali svakakve prognoze i bolesti. Jedno vrijeme su je uvjeravali da ima lupus, no 2014. godine, kada je završila na dijalizi, shvatili su da se ipak ne radi o toj bolesti. 

Ne odustaje od borbe 

"Naporno je po cijele dane biti u bolnici već godinama. Nakon moždanog još je teže. Ali ne odustajem. Ne želim s 46 godina biti nepokretna. Sve ću napraviti i bit ću uporna. Nije mi bilo lako tražiti financijsku pomoć. 

Jako je teško kad ti drugi mora pomagati u svakodnevnim situacijama. Dvije godine se nisam okupala sama i to jako boli. Ali ta bol nije jača od moje želje", uporno nam drhtavim glasom ponavlja Dolores. 

Najbolji saveznik u njenoj borbi joj je neuništivi optimizam i želja za hodanjem i ponovnim življenjem punim plućima. Ples je bio prvi talent koji je otkrila u mladosti, a nakon toga i ljubav prema fotografiji. 

Za nju je najljepši period u životu bio kada je vodila treninge zumbe. I danas pamti strast, ljubav i sreću koje je u njoj pokretao ples. Nada se kako će jednom u životu ponovno osjetiti iste trnce. Stoga se lanac humanosti nastavlja, a Dolores je zahvalna za svaku pomoć te kaže kako je i najmanja donacija od 5 eura približava cilju. 

Ako želite pomoći Dolores, ovo su podaci za uplatu:

IBAN HR0623400093233232445

Opis plaćanja: "Pomoć za Dolores".