ANA BUČEVIĆ, splitska motivacijska govornica, svojim knjigama, videima i radom sa slavnim osobama poput Ive Todorić, iz dana u dan stječe sve veću popularnost u Hrvatskoj i susjedstvu. Dovoljno govori činjenica da njezini videi na YouTubeu imaju na stotine tisuća pregleda. No, što je njezina sljedba veća, to je njezina aktivnost opasnija.

Naime, Bučević, iako nema ni elementarnu profesionalnu stručnost za bavljenje psihologijom ili psihijatrijom (profesorica je kineziologije, što bi u prijevodu značilo tjelesnog odgoja), uzima si za pravo dijeliti psihološke savjete koji su vrlo često vrlo sporni pa i protivni pravilima struke.

Sljedbenicima poručuje da im ne trebaju lijekovi za depresiju

Posebno opasna je činjenica da svojim sljedbenicima poručuje da im ne trebaju lijekovi da bi se izvukli iz depresije ili da svoje zdravstvene i ostale probleme, uključujući i depresiju, mogu lako riješiti samo ako to na pravi način žele i - vibriraju (što god da to značilo).

Kako se Bučević, zahvaljujući širenju svoje slave, našla u fokusu javnosti, neki koji ranije nisu vidjeli njezine filmove pogledali su ih posljednjih dana. Među njima našlo se i ljudi koji su postavili pitanje kako je moguće da joj se dozvoljava da bez potrebnih kvalifikacija ljude savjetuje da odustanu od terapija koje su im propisali profesionalci s dugogodišnjim obrazovanjem i iskustvom.

Vrlo unosan biznis, ali i vrlo opasan - za one koji takve savjete shvate ozbiljno

Poznato je da je biznis samopomoći vrlo unosan, osobito u razvijenim zapadnim zemljama. Samo u Sjedinjenim Državama na njemu se obrće oko 12 milijardi dolara godišnje, a mnogi popularniji motivatorski govornici njime su stekli golem imetak.

Međutim, nešto manje je poznato da on može biti vrlo opasan, osobito ako ga vode osobe bez obrazovanja u psihologiji. Na to su već mnogo puta upozorili brojni svjetski stručnjaci pa i ugledni časopisi kao što su Scientific American i Psychology Today. Ekstreman primjer predstavlja sudbina ljudi koji su 2009. američkom self-help guruu Jamesu Arthuru Rayu platili po 10.000 dolara za tretman koji ih je trebao osloboditi osobnih barijera koje su ih sprječavale da ostvare svoje želje.

Njihova terapija, među ostalim, sastojala se od 36 sati trapljenja u pustinji bez hrane i vode. No, ono što je trebalo biti putovanje do prosvjetljenja, pretvorilo se u pravu noćnu moru i završilo na naslovnicama medija. Nakon dva i pol sata izlaganja velikoj vrućini u sauni-šatoru, nalik na one kakve koriste američki Indijanci, troje ljudi je umrlo, dok je 19 drugih kolabiralo, povraćalo, haluciniralo i izgubilo svijest.

Filozofija vorteksa Ane Bučević - kako željama kontrolirati stvarnost?

Metode koje primjenjuje Bučević možda nisu tako očigledno ubojite, no one zasigurno nisu utemeljene u znanosti. Naprotiv, čista su njuejdžerska zbrčkana izmišljotina prikupljena iz američke self help literature.

Primjerice, u jednom videu (pogledajte dolje) ona pokušava objasniti na koji način čovjek svojim željama može utjecati na stvarnost. U tom kontekstu tumači što znači vorteks i vibracijska realnost, što su termini koje rado koristi, a koji predstavljaju temelj njezine filozofije samopomoći. Tvrdi da postoje dvije realnosti – fizička i vibracijska.

"Mi smo vibracijska bića" i slične nebuloze

„E, vorteks je ta vibracijska realnost“, kaže Bučević pa nastavlja. „Mi smo vibracijska bića koja odašilju frekvencije. Ni o tome nas nisu učili (u školi op.a.) pa zato to mnogima izgleda kao science fiction. Mi smo vibracijska bića koja žive u vibracijskom svemiru.“

Bučević potom svoje slušatelje pokušava impresionirati nazovi-znanstvenom pričom o tome kako materija kao takva zapravo ne postoji, što je omiljeno uporište njuejdžerskih prodavača magle koji se rado koriste iskrivljenim interpretacijama fizike ili kvantne mehanike.

„Kada ovu čašu gledate mikroskopom, vidite da su to zapravo atomi. Dakle, ova kruta stvar je zapravo na nižoj vibraciji i zato vama izgleda kruta. Što se diže vibracija, ovo ćete shvatiti da zapravo kao kruto ne postoji. E, pa tako i realnost. I sada kada shvatite da postoji nešto što se zove vibracijska realnost, onda shvatite istinski vorteks. Shvatite da nije pitanje kada ćete nešto manifestirati u fizičkoj realnosti, nego je pitanje kada ćete vi biti spremni tome svjedočiti na fizičkoj realnosti. Znači na vibracijskoj realnosti se nalazi ostvarenje svih vaših želja, nalaze se vaše ljubavi, nalazi se vaše zdravlje, zato što ste na višoj vibraciji vi najbolja verzija sebe. Na višoj vibraciji ste najbliži izvoru u sebi. Na višoj vibraciji ste zaista onaj tko jeste. Ali na fizičkoj realnosti svjedočite onome čemu svjedočite sada, što vam se možda ne sviđa. E sada, kako iz one vibracijske realnosti, nadam se stvarno da me kužite, ali trudim se, dajem sve od sebe, kako iz one vibracijske realnosti ilitiga vorteksa, manifestirati željeno u ovoj realnosti fizičkoj u kojoj nemate ljubav, nemate zdravlje, nemate novac itd. Opet ponavljam, nije do realnosti, nego je do vas. Znači, ne možete svjedočiti realnosti u kojoj imate obilje dok ste na vibraciji da ga nemate“, tumači naša guruica koja svoje sljedbenike, među ostalim, potiče i da napuste posao ako ih ne ispunjava uz obećanja da će naći bolji ako to samo dovoljno i ispravno žele.

Pritom se čini da se njezin svijet želja njoj u ovoj realnosti ostvario kroz milijunske preglede videa na YouTubeu, kroz masovnu prodaju knjiga po cijeni od 40 do 130 kuna, kroz radionice i predavanja po cijeni od 300 do 1000 kuna, ili pak kroz elitne programe za duhovnu obnovu na krstarenjima po cijeni od 16.000 kuna (pogledajte cjenik ovdje).

Ako ne djeluje, sami ste krivi

U istom izlaganju u kojem tumači vorteks, Bučević poseže za uvriježenim argumentima kakvima se koriste mnoge sekte kako bi preduhitrile i neutralizirale moguće kritike da njihova učenja nemaju veze sa zdravim razumom. Naime, ona tvrdi da bi osobno nastavila vjerovati u učenja poznate motivacijske govornice Esther Hicks sve i da ih se Amerikanka sama odrekne i objasni da su bila čista izmišljotina.

„Da Esther Hicks kaže: cijelo ovo učenje je bilo moja izmišljotina, ja rečen, hvala ti, meni služi, ja kreirala to u svojoj realnosti, manifestirala cijeli svoj život, brate mili, možda je tebi izmišljotina, meni nije“, poručuje Bučević.

Štoviše, ako joj netko, nezadovoljan ishodima njezinih tretmana, ipak uputi kritike, ona će mu odgovoriti da je problem u njemu jer se čvrsto drži svojih blokada (pogledajte u istom videu gore).

Opasni savjeti za ljude u ozbiljnim problemima

Dr. sc. Anita Lauri Korajlija, predstojnica Katedre za kliničku i zdravstvenu psihologiju pri Odsjeku za psihologiju na Filozofskom fakultetu, kaže da smo danas, nažalost, svjedoci rasta popularnosti life coacheva i "jednostavnih" rješenja koje nude.

„Iako znamo da je za promjenu nekog ponašanja uistinu potrebno preuzimanje vlastite odgovornosti, odnosno ono što life coachevi zovu 'pokreni se', to je samo jedan dio vrlo složene priče o promjeni za koju je potrebna i promjena na razini vjerovanja, emocija, suočavanja s problemima i sl.“, kaže naša psihologinja.

Upozorava da je posebno opasno kad se takvi savjeti nude za ozbiljnije emocionalne teškoće kao što su npr. depresija ili anksiozni poremećaji.

„Naime, na taj način 'krivnja' za izostanak promjene i poboljšanja pripisuje se samoj osobi uz optužbu da se nije dovoljno potrudila, umanjuje se ozbiljnost njezinih teškoća i vjerojatnost da se osoba obrati stručnjacima koji joj mogu pomoći. Koliko god se zavodljivo činilo da se depresija može liječiti samouvjeravanjem, pravilnim vibracijama, pozitivnim izrekama, odnosno izbjegavanjem odlaska psihijatru ili psihologu, nažalost to nije i učinkovito, a dugoročno je i štetno. Stoga apeliram na čitatelje, a to je najmanje što mogu učiniti, da provjere životopis osobe koja nudi tako učinkovita rješenja, da provjere radi li se o nekom s adekvatnim osnovnim i dodatnim obrazovanjem u psihoterapiji i savjetovanju, ili samo o nekom tko je osjetio da bi baš to mogao raditi. I tako dobro zaraditi“, poručuje Lauri Korajlija.

Pseudoznanost u Hrvatskoj ima blagoslov državnih institucija

U Hrvatskoj smo, nažalost, navikli da raznorazne pseudoznanstvene budalaštine, neke čak i opasne, dobivaju zeleno svjetlo ili čak potporu institucija države.

Primjerice, poznato je da liječnici često dobivaju bodove važne za napredovanje ako sudjeluju na raznoraznim kongresima alternativne medicine. Liječenje uz pomoć vjere, poznato kao hagioterapija, sufinancira se iz državne kase. Na državnoj televiziji, koju svi plaćamo, obilje antiznanstvenih gluposti prodaje se kao znanost, a pod okriljem nekih naših fakulteta dodjeljuju se diplome za pseudoznanstvena zvanja iz područja medicine.

U ovoj priči posebno je tragična činjenica da je aktivnostima Bučević blagoslov dalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Naime, ona je 2009. godine pokrenula radionice za djecu i suradnju s privatnom osnovnom školom 'Libar' u Splitu te s Centrom za osobnu izvrsnost u sklopu kojeg je lansirala projekt 'Safari duha' koji je odobrio MZO.

Nažalost, kredibilitet Bučević daje i sama činjenica da joj dolaze slavni, kao i to što joj se slava širi, a sljedba omasovljuje. Po laičkoj, populističkoj logici, nešto što se dobro i masovno prodaje, nešto što je uspješno, ne može biti loše.

Za rad s ljudima potrebne su ozbiljne kvalifikacije

Magistra psihologije Maja Bonačić, osnivačica i predsjednica udruge „Oblačić“, trenutno voditeljica centra Coralina, educirana iz područja integrativne, nedirektivne, filijalne terapije igrom, kaže da je posebna draž učenja Bučević ideja da se emocionalne teškoće i životni problemi mogu rješavati lako i brzo, samo odlukom.

„Probudim se ujutro i odlučim biti sretna. Zvuči čarobno i jako primamljivo. I jako brzo. Naravno kad nam je teško da bi svi rado brza i jednostavna rješenja. I upravo u tome leži uspjeh svih tih gurua, jer nam nude točno ono što želimo čuti. Ne i ono što stvarno trebamo“, kaže Bonačić.

„No, dugoročno se ništa ne događa i onda osoba, ne samo da osjeća krivnju jer se u startu osjećala loše, jer je tako 'odabrala', nego osjeća dodatnu krivicu jer se promjena ne događa. A to je zato što se 'ne trudi dovoljno'. Zamislite ženu s postporođajnom depresijom, koja prihvaća sugestiju gurua da ona bira ne voljeti svoje dijete ili da ga namjerno svjesno odbacuje i ne prihvaća. Koliko je samo ta pomisao bolna i razarajuća, a može imati jako velike posljedice za dijete i majku, od suicida do čedomorstva. I tko bi onda bio kriv za to? Najlakše je reći da je kriva depresivna osoba, ali depresivne osobe u samom startu nemaju adekvatnih vlastitih kapaciteta za rješavanje svojih problema i treba im pomoć adekvatno educiranih stručnjaka. Imamo zakon o psihoterapiji gdje je psihoterapeut zasebno zanimanje, za koje je potrebno minimalno 10 godina edukacije poslije srednje škole. Mi svi koji radimo s ljudima imamo i pripadajuća udruženja, uz koja nas vežu i etički kodeksi. Dakle, mi snosimo posljedice svojih postupaka i možemo izgubiti dopusnicu za rad. Gurui ne snose nikakve posljedice svojih postupaka i to je najveći problem. A oni će vam ionako reći - sami ste si krivi!“, zaključuje Bonačić.