Naravno, HDZ i njegovi predsjednici su daleko od bilo kakvih političkih ideala, pa i minimalne i u zapadnim demokracijama uobičajene odgovornosti prema građanima, tako da afera Hotmail, kao kulminacija svega sumnjivog u vezi s vladinom intervencijom oko Agrokora, ne predstavlja nikakvo iznenađenje ili izuzetak. Baš obratno, činjenica da se Plenković nalazi usred jednog tako velikog skandala kao politički najodgovornija osoba za njega nastavak je HDZ-ove tradicije.

 

Stoga se vrijedi prisjetiti u kakve su malverzacije, sukobe interesa i problematične relacije bila uključena dvojica Plenkovićevih prethodnika na mjestu predsjednika HDZ-a, Ivo Sanader, koji je bio i premijer, te Tomislav Karamarko, koji nije uspio doći dalje od mjesta potpredsjednika vlade u tragikomičnoj i kratkotrajnoj epizodi s premijerom Timom Oreškovićem. Vrijedi naglasiti da je i prvi predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman bio umiješan u razne financijske skandale, od toga kako se vodila pljačkaška privatizacija 1990-ih do otkrića da u banci čuva stotine tisuća maraka, te da je zapravo Jadranka Kosor jedina osoba koja je bila na čelu HDZ-a a da iza sebe nema velike repove iz takvog konteksta.

 

 

Sanader je, glasi formalna verzija, svojevoljno podnio ostavku na pozicije premijera i predsjednika HDZ-a u ljeto 2009., nakon što je na čelu stranke proveo devet godina, a na čelu vlade šest, što je bio uvod u njegov potpuni politički pad i niz optužnica i suđenja koji traje i danas. Karamarko je bio mnogo manje vješt i inteligentan političar te je srušio vlastitu vladu i dao ostavku na mjesto predsjednika stranke zbog sukoba interesa u kojem se našao zbog PR-poslova svoje druge supruge, Ane Šarić. Plenković je pak kroz malverzacije oko nastanka Lex Agrokora i vođenja procesa restrukturiranja posrnulog koncerna Ivice Todorića omogućio određenim grupacijama, povezanim s donedavnom potpredsjednicom njegove vlade Martinom Dalić, da zarade stotine milijuna kao konzultanti i to zahvaljujući zakonu koji su ti isti ljudi prethodno pisali, što je vrišteće očit sukob interesa. Za aktualnog predsjednika HDZ-a i hrvatskog premijera sve to su tek “male sjene” koje su stvorile “mrlju”.

 

Protiv Ive Sanadera se već godinama vodi nekoliko sudskih procesa u kojima je optužen da je hrvatsku državu oštetio za desetke milijuna kuna. Optužen je da je uzeo 17 milijuna kuna provizije za kupoprodaju zgrade bivšeg HDZ-ova saborskog zastupnika i vlasnika mesnica Stjepana Fiolića u Planinskoj ulici 2009. Ministarstvu regionalnog razvoja, dok je u procesu o aferi Fimi media riječ o iznosu većem od 70 milijuna kuna koje je Sanader s jatacima izvukao iz državnog proračuna za stranačke crne fondove i svoj džep. Tu je i mito za koje je optužen u slučaju Hypo te Sanaderov financijski najveći proces, onaj koji se bavi optužbama da je bivši hrvatski premijer za mito od deset milijuna eura mađarskom Molu prepustio upravljačka prava nad Inom.

 

Dakle, Sanader je u više procesa optužen da je na ovaj ili onaj način nezakonito stekao više od 100 milijuna kuna, dok je šteta koju je svojim ponašanjem nanio naravno mnogo veća.

 

Dakako, tijekom Sanaderove vladavine se i na razne druge načine kralo državni budžet, između ostaloga kroz famozno “trostruko krečenje” tunela i brojne druge malverzacije. 

 

 

Kada je pak riječ o Tomislavu Karamarku, Sanaderovu ministru unutarnjih poslova, njegova je afera Konzultantica mnogo manje novčano izdašna od svih Sanaderovih skandala. To je i u skladu s Karamarkovim intelektualnim i političkim kapacitetima jer ako je Sanader bio, doduše iznimno korumpiran, Boeing 747 hrvatske politike, onda je Karamarko nešto poput izdrndanog jednomotornog aviona. 

 

Naime, u vezi s Karamarkom otkrilo se da je njegova supruga preko svoje PR-agencije Drimia radila za lobista MOL-a Jozu Petrovića (inače i Karamarkova frenda), primajući za to mjesečnu naknadu od par tisuća eura. Istovremeno se Karamarko kao potpredsjednik vlade zalagao za rješavanje problema s MOL-om kroz direktan dogovor, što je najviše odgovaralo mađarskoj naftnoj kompaniji koja zahvaljujući Sanaderu ima upravljačka prava nad Inom, iako ne i većinsko vlasništvo. 

 

Karamarko je tvrdio da ništa od toga nije problematično, no drugačije je zaključilo Povjerenstvo za sukob interesa koje je tada vodila Dalija Orešković. Tomislav Karamarko je iznošenjem stavova i prijedloga kojima se zalagao za povlačenje Hrvatske iz arbitraže koja se vodi između RH i MOL-a, osobito na sastanku Vijeća za suradnju održanom 5. svibnja 2016. između predstavnika Domoljubne koalicije i Mosta, bio u sukobu interesa prema članku 2. Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Zaključeno je kako su na Karamarka mogli utjecati osobni i privatni odnosi između njega i savjetnika MOL-a Josipa Petrovića. 

 

Nakon te odluke Karamarko je podnio ostavku na pozicije u vladi i stranci, no odbijao je prihvatiti odluku Povjerenstva, nego je cijelu stvar dao na Visoki upravi sud. Tamo je presuđeno da je Karamarko bio u sukobu interesa i da je ekipa Dalije Orešković donijela ispravnu odluku. 

 

 

Sve to zapravo svjedoči o političkim i intelektualnim kapacitetima Tomislava Karamarka, čija se politička karijera urušila zbog parsto tisuća kuna honorara koje je primila njegova supruga od njegova frenda. U poređenju s milijunima u Sanaderovim aferama, sve s Karamarkom je zapravo bilo kikiriki. Nesposobni Karamarko - koji je nedavno izgubio i tužbu protiv Josipa Manolića koji ga je prokazao kao doušnika Udbe - nije bio u stanju u koaliciji devet stranaka osvojiti vlast na izborima, pa nije uspio postati premijer u jedva sklepanoj koaliciji s Mostom, pa je onda srušio HDZ-ovu vladu, pa je zaključeno da je u sukobu interesa zbog poslova svoje supruge. Sve u svemu, karikaturalni debakl.

 

I tako smo došli do još jednog predsjednika HDZ-a, Andreja Plenkovića, kojega zasad nitko ne optužuje da se osobno ikako okoristio u svim prijepornim potezima u vezi s pisanjem Lex Agrokora i preuzimanjem kontrole nad posrnulim koncernom Agrokor. No ekipa koju je oko sebe okupila Martina Dalić je preko svojih konzultantskih usluga već uspjela zaraditi desetke milijuna kuna, zahvaljujući zakonu koji su prethodno sami napisali. Plenković je to omogućio i dozvolio te je u političkom smislu nesumnjivo odgovoran za sve što se događa u Agrokoru otkako ga je prošle godine preuzeo prvi vladin povjerenik Ante Ramljak.

 

Hoće li sve to rezultirati i kaznenom odgovornošću za aktualnog predsjednika HDZ-a i premijera, tek će se pokazati. Navodno je istraga protiv njegove donedavne potpredsjednice Martine Dalić već pokrenuta.

 

U svakom slučaju, Andrej Plenković dokazao je da nastavlja HDZ-ovu tradiciju muljaže na račun građana. Riječ je doista o dostojnom nasljedniku Sanadera i Karamarka na čelu stranke koja sebi voli tepati da je stožerna. Iako je Plenković dolaskom na čelo HDZ-a najavio diskontinuitet u odnosu na prethodnike, naročito Karamarka, u praksi se pokazalo da trenutni premijer njeguje drugačiji stil, no suština je ista kao i kod njegovih predšasnika.