VELEPOSLANIK BiH u Moskvi Željko Samardžija osobno je donio u svoju zemlju ikonu koju je kao neželjeni poklon Milorada Dodika vratio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, no nije je predao Ministarstvu vanjskih poslova BiH kako bi se utvrdilo podrijetlo te navodne umjetnine, nego Dodikovim suradnicima.

Neuobičajeno u ovakvim situacijama veleposlanik Samardžija je ikonu stavljajući se u ulogu diplomatskog kurira donio u BiH a lokalni su mediji postavili pitanje pod kojim je obrazloženjem unio umjetninu u zemlju i što je s njom napravio.

"Nema tu nikakve frke. Radi se o tome da je Ministarstvo vanjskih poslova Ruske Federacije notom, putem veleposlanstva BiH u Moskvi, tu ikonu vratilo poklonodavcu. Znate tko je poklonodavac? To je Milorad Dodik, predsjedatelj Predsjedništva BiH. Nije poklonodavac ministrica vanjskih poslova BiH (Bisera Turković). I to je sva priča i točka. Nema tu ništa da se doda. Ja sam je već vratio u Dodikov ured i on će dalje dati u proceduru kako je i dogovoreno. Ja sam to samo preuzeo i dostavio. Ja više s tim nemam ništa", kazao za portal Dnevnog avaza"Samardžija kojega je za veleposlanika postavio upravo Dodik.

Pokušaj objašnjenja

Glasnogovornik Dodikove stranke SNSD Radovan Kovačević u četvrtak je ponudio objašnjenje kako je ikona koju je vratio ministar Lavrov zapravo bila u privatnom vlasništvu jedne banjolučke obitelji i to punih 15 godina a njeni su članovi navodno poželjeli da bude poklonjena Lavrovu. Nije kazao koja je to obitelj niti kako je ona došla do ikone ali je kazao kako je ona zapravo bezvrijedna jer se istu takvu može kupiti posredstvom interneta i to po vrlo niskoj cijeni.

"Ima ih jako mnogo i njihova cijena se kreće od 100 do 200 eura", kazao je Kovačević.

Mediji bliski Dodiku su nakon uručenja ikone Lavrovu tijekom njegova posjeta BiH sredinom prosinca objavili kako je riječ o pozlaćenoj ikoni staroj 300 godina koja je "pronađena u Lugansku", dijelu Ukrajine pod nadzorom proruskih separatista.

Na poleđini ikone vidljiv je pečat u vosku koji dokazuje kako je ona registrirana kao umjetnina u Ukrajini 20-ih godina prošlog stoljeća.

Ukrajina je nakon toga diplomatskom notom tražila od BiH pojašnjenje kako se ikona našla u toj zemlji a iz Dodikova ureda odgovorili su tek nakon sedam dana i to notom u kojoj traže da Ukrajina dokaže kako je ikona njezino vlasništvo.

Nakon toga uslijedila je nova Kovačevićeva tvrdnja kako ikona nije nikakva umjetnina, nego tek jeftina replika.