NOVO sjedište poduzeća za dvije i pol tisuće zaposlenih na 200 tisuća kvadrata zemljišta u Svetoj Nedelji, s proizvodnim pogonima, testnom stazom, muzejom, čak i domaćim životinjama.
To bi sve trebao sadržavati budući kampus Rimac Automobila, čiji je dizajn i projektni plan jutros predstavljen javnosti, za koju će kampus, kada 2023. bude dovršen, imati otvorena vrata.

O ovom kampusu, milijardama ulaganja, samovozećim automobilima i svom zanimljivom putu od garaže do svjetskog vrha u RTL Direktu je sa Zoranom Šprajcom razgovarao Mate Rimac.

U nastavku prenosimo razgovor.

Je li ovaj kampus, ova tvornica za dvije i pol tisuće ljudi na 200.000 četvornih metara, to čemu ste težili prije deset godina kad ste počinjali u svojoj garaži?

Ja sam imao jasne planove onoga što želim, nekako je invertirano na ono što sam htio tada, otprilike je tu negdje, ali sam tada mislio da ću raditi veliku količinu automobila danas, a možda sa strane tehnologije i komponente za druge proizvođače, ali danas smo na jako malom broju automobila, no želimo ići na stotine tisuća komada za baterije i druge pogonske sustave za velike proizvođače automobila. Ide sporije nego što sam ja mislio, ako gledam tadašnje planove, mislim da je danas firma puno dalje, ali ovako nešto izgraditi je dosta komplicirano.

Hoće li ovaj kampus biti i konačna, fizička potvrda da ste u samom svjetskom vrhu?

Ja bih rekao da je to završetak prvog poglavlja naše priče. Ja nekako vidim to prvo poglavlje, kampus je gotov, auti idu u cijeli svijet, svaki tjedan nekoliko auta izvozi se kupcima, tisuće baterijskih sustava...to je za mene prvo poglavlje gotovo. Tek smo počeli, nekako mislim da smo sad izgradili temelje, firma se jako mučila prvih godina i mi smo jedva preživljavali, većinu našeg postojanja mučili smo se s isplatom plaća i najma. To se promijenilo u zadnjih par godina kad je uložio Porsche što je bila ultimativna potvrda...samo oni su dosad uložili preko 100 milijuna eura u firmu, Hyundai je uložio u firmu... Nemamo više tih muka preživljavanja, mogli smo se fokusirati na biznis, ali prvih 6, 7 godina je uglavnom bilo preživljavanje.

Zašto je kampus, zašto nije tvornica? Obično se ostali proizvođači boje krađe patenata, industrijske špijunaže. Najavili ste da ćete se otvoriti građanima...

Nekako želimo raditi, uvijek što god radimo, pitati se zašto ljudi to rade tako. Za kampus smo htjeli da bude najbolje moguće mjesto za rad za naše zaposlenike jer isto želimo privući zaposlenike cijelog svijeta, ali, budimo realni, ljudi se ubijaju kod nas, rade jako puno, i želimo da, kad su već tako puno u firmi, uživaju koliko mogu, a plus naši posjetitelji, gosti, kupci da vide okruženje, mislim da je okruženje jako bitno. Isto tako želimo pružiti javnosti priliku da sudjeluje s nama u tome, neće biti ograda, bit će otvoreno za javnost, naravno ne svaki dio.

Zoološki vrt, to je za kućne ljubimce ili stvarno neke divlje zvijeri ondje planirate držati?

Već danas naši zaposlenici mogu dovoditi ljubimce u firmu. Imamo hrpu pasa i čak nekad mačke. Imat ćemo sklonište za životinje, ali isto tako želim da proizvodimo hranu vlastitu, želim potaknuti na razmišljanje, danas vidiš slatku kravicu na televiziji, sutra je na tanjuru pa uzročno-posljedična veza. Ja živim od električnih automobila i često kažem u internacionalnim medijima da el. automobili nisu najjednostavnije rješenje za sprječavanje globalnog zatopljenja, ali imamo puno jednostavnije načine za to, a to je da promijenimo neke naše navike.

2500 ljudi planirate zaposliti, sada imate tisuću, gdje ćete naći sve te ljude, ima li ih u Hrvatskoj ili ćete se opet morati osloniti na ljude izvana?

Mislim da je naša najveća vrijednost, da sutra firma nestane, tih tisuću nevjerojatnih ljudi koje smo mi uspjeli okupiti i oni danas razvijaju baterije za Porsche, Aston Martin, pogonske sustave, i ti ljudi i taj kadar, to znanje nije postojalo prije deset godina. Da ste me tada pitali možeš li naći 50 ljudi, nije ih bilo i mi smo to izgradili i to je naša najveća vrijednost. I od tih tisuću ljudi sad mogu nastati dvije tisuće itd. 

Jesu li se naši fakulteti prilagodili tome što vi radite, jesu li kompetentniji?

Daju nekakvu osnovu, ali ja guram dosta agresivno s fakultetima da se moderniziraju, da rade manje teorijski, više projektno, ali to možda treba više pogurati, ne mogu na sto fronti.

Je li moguće da Rimac Automobili i taj kampus budu ne samo mjesto vašeg uspjeha nego mjesto oko kojeg će se okupiti šira zajednica, industrija?

To je nama veći cilj. Mi ne želimo samo pokazati da je ovo moguće samo u Hrvatskoj nego želimo privući i druge da dođu. Recimo, Porsche je već uložio, Infinum i želimo nekako postići da tu dolaze tvrtke, proizvođači, ali ne s low cost radnim mjestima. 

Koliko je teško bilo ovo sve postići u Hrvatskoj? Nismo na glasu kao zemlja koja potiče i cijeni investicije, je li ovo sad iznimka koja potvrđuje pravilo ili se i to pravilo mijenja?

Mislim da je ovo suludo do čega smo došli danas jer šanse su nam bile ravne nuli i godinama su se možda malo povećavale, tek su nedavno prešle 40-50 posto šanse da imamo dugoročni opstanak. Mi smo i dalje firma koja ima veliki potencijal i velike planove i vizije, ali dugoročni opstanak nam još nije osiguran kao i ostalim firmama. Ja sam bio tvrdoglav, htio sam dokazati da je to moguće u Hrvatskoj iako bi nam sigurno bilo puno lakše to negdje drugdje raditi. 

Što je bilo najteže?

Ja često kažem da ljudi očekuju puno od drugih, da država riješi nešto... Ja ne gledam iz te perspektive, nego u Hrvatskoj jednostavno ne postoji ekosustav, ne postoji baza zaposlenika ne samo u autoindustriji... Probajte naći ljude koji su projektirali proizvodne linije, ima ih u Hrvatskoj, ali na kapaljku. Jednostavno nema industrije, taj cijeli začarani krug da ljudi iz industrije ne idu na fakultete i na fakultetima nemaju pravog iskustva u industriji, nema investitora, nema opskrbnog lanca.

Mislite li da političari razumiju taj problem o kojem govorite?

Razumiju, recimo, konkretno za kampus, gradonačelnik Zurovec i premijer Plenković, svi su oni jako to podržavali, svi ministri koji su čuli za taj projekt. Naravno, 2500 radnih mjesta je investicija, nama inače za kampus sto posto investicije dolazi od naših investitora i banaka, znači mi investiramo u kampus.

Vidio sam danas Vaš status u kojem su Vas iživcirale neke primjedbe da svoj biznis radite na državnim potporama?

Mi smo dosad uplatili 20 milijuna eura u državni proračun, dobili smo dva i pol milijuna eura državnih potpora i pet milijuna eura od EU. Ne kužim otkud ljudima da smo na državnoj cici, definitivno nismo. Ljudi podržavaju, jako su pozitivni prema tome, ali treba jako puno akcije iza toga i nekad toga fali. Evo, mi smo pokrenuli ovaj kampus-projekt 2016., tek sada je zemljište, papirologija spremna da idemo dalje u projektu. Podrška je tu, ali treba brže reagirati i raditi.

Ministar Ćorić je, vjerojatno ne namjerno, otkrio poslovnu tajnu da radite na projektu autonomnog automobila, bez vozača, i da na tom projektu možete računati na potporu Europskog fonda od 200 milijuna eura. 

Meni su dolazili investitori i rekli: Mate, dat ćemo ti jako puno novaca, ajmo napraviti konkurenta Tesli. Ja sam njima objašnjavao da smatram da u 2019./2020. nema smisla razvijati automobil koji ima volan i koji će se prodavati krajnjim korisnicima...i to ima jako puno svojih koristi. Mi smo se odlučili na taj projekt koji nismo htjeli objaviti dok nije u završetku i već radimo dvije godine na tome.