DANA 3. prosinca 1979. ajatolah Ruholah Homeini formalno je postao vrhovni vođa Irana, čime je dovršena transformacija zemlje iz monarhije pod posljednjim šahom Mohamedom Reza Pahlavijem u Islamsku Republiku. Iako je Homeini već od veljače iste godine bio središnja figura nove vlasti, taj je datum označio ustavno potvrđivanje njegove apsolutne političke i vjerske uloge.

Nakon što je šah početkom 1979. napustio zemlju usred masovnih prosvjeda i kolapsa režima, Homeini se iz egzila u Francuskoj vratio u Iran gdje su ga dočekali milijuni ljudi. U mjesecima koji su slijedili revolucionarna je vlast srušila ostatke monarhijskog aparata, a privremena vlada suočila se s kaosom, unutarnjim sukobima i borbom za definiranje buduće strukture države.

Ključni trenutak dogodio se kada je 2. i 3. prosinca 1979. održan referendum o novom ustavu Islamske Republike. Dokument je uveo položaj vrhovnog vođe - rahbara, najviše političke i vjerske instancije u državi koja nadzire vojsku, pravosuđe, medije i ključne strateške odluke. Kako referendum nije imao stvarnu opoziciju, ustav je gotovo jednoglasno prihvaćen, a Homeini je odmah imenovan na novu funkciju.

Time je učvršćen model teokratske vlasti koji i danas određuje politički život Irana. Homeinijev dolazak na čelo zemlje poklopio se i s drugim krizama, poput talačke krize u američkom veleposlanstvu, što je dodatno utvrdilo revolucionarni karakter novog režima. Funkcija vrhovnog vođe ostala je najmoćnija pozicija u iranskom sustavu i nakon Homeinijeve smrti 1989., kada ga je naslijedio Ali Hamenei.

Homeinijevo imenovanje 1979. predstavlja presudan trenutak u modernoj povijesti Bliskog istoka. Time je stvoren politički poredak koji kombinira elemente republike i vjerske hijerarhije, a čije posljedice oblikuju iransku politiku i međunarodne odnose i više od četiri desetljeća kasnije.