RAZINE oceana i mora posljednjih stotinjak godina ubrzano rastu, što je jedna od vidljivijih posljedica klimatskih promjena.

Neke otočne zemlje, poput Maldiva, čija je prosječna nadmorska visina 1.5 metara, a najviši vrh samo 5.1 metar, već desetljećima osjećaju ozbiljne posljedice podizanja razina mora. Mnogi od 1200 otoka te zemlje do kraja stoljeća mogli bi završiti pod morem, a površina drugih mogla bi se drastično smanjiti. Zemljama poput Maldiva u budućnosti ozbiljno prijeti iseljavanje. Iz nekih zemalja, kao što je Bangladeš, iseljavanje zbog podizanja razina mora već je u tijeku.

No, podizanje razina mora ne ugrožava samo otočne zemlje i one s malim nadmorskim visinama i nisko položenim obalama već i većinu drugih koje imaju more. Među njih spada čak i Hrvatska, iako ima relativno strme obale.

Glavni razlog rasta razina je toplinsko širenje mora

Da bismo mogli napraviti procjene onoga što nas čeka u budućnosti u pogledu razine mora u Jadranu, potrebno je procijeniti u kolikoj mjeri će se pojedini faktori koji utječu na lokalnu razinu mora u budućnosti promijeniti.

Kada je riječ o razini mora, bitno je razlikovati srednju razinu mora, odnosno prosječnu visinu svih mora i oceana u globalnom smislu, te razinu mora koja ovisi o lokalnim uvjetima i pojavama.

Dr. sc. Natalija Dunić s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu kaže da, osim gravitacije, na visinu srednje razine mora ponajviše utječu dva faktora, a to su toplinsko širenje mora koje se javlja zbog povećanja temperature (tzv. steričko širenje) te dodavanje novih vodenih masa, npr. otapanjem ledenjaka. Naime, zapremina vode, kao i većine drugih tvari, s porastom temperature raste.

"Gravitacijski utjecaj Zemlje nije se znatno promijenio već više od par stotina godina. No, nažalost, prosječna površinska temperatura globalnih oceana u zadnjih 100 godina povisila se za više od 1°C", kaže Dunić.

"Razlog tome je utjecaj globalnog zatopljenja, odnosno gomilanje energije u atmosferi zbog sve većeg broja molekula stakleničkih plinova, posebice ugljikovog dioksida, koje zadržavaju toplinu u atmosferi poput staklenika. Da bi stvar bila gora, ta se dodatna energija posljednjih nekoliko desetaka godina širi i u dublje slojeve mora, zagrijavajući globalna mora i na dubinama većim od 700 m", tumači naša znanstvenica.

Drugi razlog porasta je otapanje kopnenih ledenjaka

Isto gomilanje energije u atmosferi utječe i na ubrzano otapanje kopnenih ledenjaka tako da se njihova voda gomila u morima.

"Najnovija istraživanja procjenjuju da su se zadnjih desetak godina gubici ledenih pokrivača povećali za više od 60%. Sveukupno, od 1994. do 2017. godine sa Zemlje se otopilo ukupno 28 Tt (tera tona, odnosno 100.000.000.000 tona) leda, od čega se veći gubici bilježe na sjevernoj poluci", dodaje Dunić.

Koliko rastu razine mora?

Zajednički, ove dvije pojave uzrokovale su globalni porast srednje razine mora od 21-24 cm u odnosu na 1880. godinu, te oko 10 cm u odnosu na 1993. godinu. Za Jadransko more, procjene su vrlo slične onima na globalnoj razini. Trenutni trend rasta srednje razine mora u Jadranu je od 3-4 mm/god (slika, strelice). Zanimljivo je da se na obalama Finske i Švedske uočavaju negativni trendovi, tj. smanjenje srednje razine mora. No to ne znači da se srednja razina mora uistinu smanjuje.

Naime, kopno na tom području se još uvijek uzdiže, i to za 3-9 mm godišnje zbog geološkog procesa, odnosno događa se tzv. post-glacijalno izdizanje koje je počelo prije 10.000 godina, nakon posljednjeg ledenog doba.

"Od početka 90-ih godina do danas imamo porast jadranskog vodostaja od više od 10 cm. On je najviše uzrokovan steričkim širenjem, odnosno zagrijavanjem mora. U zadnjih 60-ak godina temperatura površinskog sloja u Jadranu povisila se za više od 1.8°C, a od 1980. godine za čak 1°C. Iako se 10 cm možda ne čini jako puno, iz perspektive fizike to je poprilično jer se pojačava snaga lokalnih poplava. U Jadranu, osim pojave plime, lokalne poplave mogu uzrokovati i tzv. olujni uspori, koji se stvaraju za vrijeme jačih ciklona.

Primjer je tzv. Acqua Alta u Veneciji. Tada se, pod utjecajem nižeg tlaka zraka, more uzdiže iznad svoje srednje razine, a zatim se, uslijed snažnog juga, gura prema kopnu i uzrokuje plavljenje grada. Veća srednja razina mora znači i više dostupne vode koja se gura prema kopnu, pa su poplave razornije", kaže Dunić.

Osim toga, povišena razina mora pojačava i obalnu eroziju jer voda može više prodirati kroz plaže i klifove. A sami trendovi su, nažalost, rastući.

Posljedice klimatskih promjena u Hrvatskoj u umjerenom scenariju

Koja su najugroženija područja?

Najosjetljivija područja na porast srednje razine mora su obalna područja, posebice područja estuarija kao što je dolina rijeke Neretve. Već se danas u dolini Neretve uočava jačanje prodora morske vode prema kopnu koje zaslanjuje tlo, ponajviše zbog smanjenog sliva rijeke Neretve uzrokovanog promjenama u režimu otjecanja prema moru. To je posebno izraženo u ljetnom dijelu godine kada more „prevlada“ pa se uvlači u površinskim slojevima ali i pod zemljom.

Posljedice zaslanjenja inače plodnog tla estuarija značajno smanjuju prinose.

Porast srednje razine mora u kombinaciji s porastom temperature zraka i mora u budućnosti će sigurno negativno utjecati na već postojeće gubitke gospodarstva ali i na kvalitetu života u tom području. Osim poplavljivanja, zaslanjenje tla se može očekivati i na širem području doline, pa čak i na izvorištima pitke vode. Dolini rijeke Neretve, zbog globalnog zatopljenja, prijeti uništenje tla, a time i ugroza poljoprivrednom gospodarstvu jer se hrana na tom području više neće moći proizvoditi.

Porast srednje razine mora će se znatno osjetiti i na obalnim područjima s nižom nadmorskom visinom. Brojnim jadranskim plažama koje se danas uvrštavaju u svjetske top turističke destinacije (npr. Zlatni Rat na Braču) prijeti devastacija, pa čak i potpuno nestajanje, što će sigurno utjecati na kvalitetu turističke ponude a time i na broj posjetitelja.

Osim toga, povišena razina mora pojačava i obalnu eroziju, jer voda može više prodirati kroz plaže i klifove. Sve češće i snažnije poplave jačat će eroziju, pa će se strmovita područja urušavati. Danas imamo slučaj odrona stijena na brojnim plažama, npr. Firule i Duiolovo u Splitu, koje su posljedica djelovanja morskih valova.

Obalni pojas morat će se pomicati prema unutrašnjosti

A trendovi su, na žalost, rastući. Ovakvim tempom, svi obalni objekti će se vrlo vjerojatno morati napustiti ili uzdizati iznad razine mora. Drugim riječima, obalni pojas morat će se pomicati prema unutrašnjosti, ponajviše zbog erozije.

"Prije nešto više od dva mjeseca Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC) izdao je najnoviji klimatski izvještaj koji nam daje procjene utemeljene na nekoliko socioekonomskih scenarija. U najgorem scenariju, tzv. 'putu s visokim udjelom CO2', globalna temperatura će se do sredine ovog stoljeća povisiti za 2.4°C, a do 2100. godine za 4.4°C. U tom slučaju, očekivani globalni porast srednje razine mora do 2100. godine bio bi nešto manji od 1 m, dok bi u Jadranu porast iznosio oko 0.8 m", kaže Dunić.

"S druge strane, ako se već danas poduzmu agresivne mjere, rast temperature do sredine stoljeća može se ograničiti na 1.6°C, nakon čega bi se porast globalne temperature usporio. Temperatura bi i dalje rasla sve dok se višak energije iz mora putem struja ne prenese u atmosferu, ali bi se s vremenom procesi stabilizirali. U tom slučaju možemo očekivati porast globalne srednje razine mora do pola metra, a u Jadranu za 10-ak cm manje.

Pri tome je važno da se antropološka emisija stakleničkih plinova reducira na nulu do sredine ovog stoljeća, a uz to se počnu primjenjivati tehnologije za dodatnu dekarbonizaciju atmosfere. Prirodu dekarbonizaciju već imamo, a to je fotosinteza, no sada nam treba i tehnološka", kaže Dunić.

Projekcije napravljene do 2150.

Projekcije očekivanog porasta srednje razine mora (globalno i po pojedinim područjima), s obzirom na različite scenarije, mogu se vidjeti na stranicama NASA-e. Zanimljivo je da su projekcije napravljene do 2150. godine.

Dunić ističe da je očito da su posljedice globalnog zatopljenja već prisutne. Za izbjegavanje najcrnjih scenarija potrebna je odlučnost cijele međunarodne zajednice, svih država, a ponajviše onih koje su najveći proizvođači i potrošači fosilnih goriva, kao što su primjerice Kina, SAD i Indija. Budući da je teško očekivati da će mjere koje će se dogovoriti na klimatskoj konferenciji koja je u tijeku u Glasgowu, a osobito one koje će se provoditi u narednim godinama, rezultirati optimističnim scenarijem, države koje imaju morske obale moraju početi ozbiljno pripremati mjere prilagodbe za crnje scenarije u kojima će razine mora značajno rasti.  

"Samo je pitanje vremena kad će se te posljedice kod nas početi brojati u štetama. Upravo zbog toga, radi zaštite naše obale, potrebno je početi se baviti prilagodbom klimatskim promjenama, ali i održivim razvojem. U tom smislu, problematici koja nas čeka treba pristupiti na holistički način.

Dobar primjer toga je Obalni plan razvoja kakav ima Šibensko-kninska županija (grafika dolje). Cilj plana je, temeljem znanstvenih procjena, da se uspostavi obalni odmak, odnosno da se definira pojas u kojem ne bi bila dozvoljena gradnja. Uz to, plan sadrži i procjene rizika, odnosno ranjivosti područja od budućih poplava mora, bilo dizanjem srednje razine mora, visinom valova ili pojavom šćiga. Upravo te karte su prave smjernice za odlučivanje budućih smještaja sadržaja", pojašnjava naša znanstvenica.

Na karti su prikazane visine obalnih područja, čime se jasno mogu razlučiti ona mjesta za koja se očekuje da će biti prva pogođena porastom srednje razine mora.

"Danas je upravo to ono što možemo napraviti: omogućiti kvalitetno obrazovanje i klimatsku pismenost, posebice kad su u pitanju budući planovi. Uz to, i dalje trebamo pratiti klimatsko stanje našeg okoliša", tumači Dunić.