MALO tko je mogao zamisliti da će jedna od posljedica rata u Ukrajini biti nestašica goriva u Rusiji. Od kolovoza, kad je Kijev počeo sustavne napade dronovima na ruske rafinerije, pogođeno je više od polovice od 38 ključnih postrojenja. To je uzrokovalo pad prerade i racionalizaciju goriva u pojedinim regijama, piše Foreign Affairs.

Moskva se još drži, ali sve teže

Iako se čini da Ukrajina ozbiljno potresa rusku energetiku, Moskva zasad zadržava kontrolu zahvaljujući velikim kapacitetima i brzoj sanaciji. Vlada ima niz mjera za ublažavanje posljedica, ali rizik je da će kao odgovor pojačati napade na ukrajinsku infrastrukturu.

Dugoročno gledano, česti udari iscrpljuju sustav i povećavaju ovisnost industrije o državnim intervencijama. Stvarna šteta nije fizička, već institucionalna: Rusija održava privid stabilnosti, ali time ubrzava vlastito propadanje.

Bogati naftom, siromašni gorivom

Rusija ima oko 6,5 milijuna barela dnevnog kapaciteta i izvozi dvije milijuna barela derivata. No tržište je sada pod pritiskom sezonske potražnje i državne kontrole cijena.

Mehanizam subvencija, tzv. prigušivač cijena, poremetio je tržišne signale: velike kompanije opskrbljuju vlastite benzinske postaje, dok neovisni trgovci, koji čine većinu tržišta, ostaju bez goriva, osobito u ruralnim područjima.

Rojevi dronova pogađaju sve dublje

Ključni uzrok krize je rast sposobnosti Ukrajine za napade dronovima dugog dometa. Rafinerije u zapadnoj Rusiji redovito su na meti, a napadi dopiru sve do Sibira.

Postrojenje u Volgogradu pogođeno je pet puta u dva mjeseca. Iako nisu potpuno uništene, rafinerije su u stalnom ciklusu popravaka, dok sankcije otežavaju nabavu dijelova. Kijev sada može lansirati rojeve dronova koji preplavljuju rusku obranu.

Rat iscrpljivanja

Ukrajinski napadi sami po sebi ne ruše sustav, ali ga postupno troše. Rusija ne može jednako braniti sve rafinerije, a premještanje obrane oduzima vrijeme. Rafinerije postavljaju zaštitne mreže, no one pružaju samo privremenu zaštitu. Napadi imaju i simboličnu dimenziju: Kijev sada Moskvi nanosi iste troškove koje Rusija već godinama nameće Ukrajini.

Stabilnost pod svaku cijenu

Do rujna su ukrajinski udari smanjili rusku preradu za oko 10 posto. Kremlj je reagirao zabranama izvoza i korištenjem rezervi, ali time još više pojačava državni nadzor nad sektorom.

Što više vlada intervenira, to je industrija manje učinkovita. Rafinerije rade, no uz odgođeno održavanje i rastuće sigurnosne rizike – znak tihe degradacije.

Tiha erozija petrodržave

Sudbina ruske industrije ovisi o tri čimbenika: tempu ukrajinskih napada, dostupnosti dijelova i kretanju cijena nafte. Ako kapaciteti nastave padati, Rusija će posegnuti za gorivom niže kvalitete ili uvozom iz Bjelorusije, ali to su samo privremena rješenja.

Kijev ne može preko noći slomiti rusku naftnu industriju, no prisiljava Moskvu da stalno gasi požare - doslovno i metaforički. Rafinerije će i dalje raditi, ali uz rastuće troškove i sve manju učinkovitost. Energetska supersila postaje talac infrastrukture iz sovjetskog doba, održavane improvizacijama umjesto inovacijama - tiha, ali precizna slika ruske ratne ekonomije.