PRIČUVNI general Andrija Hebrang komentirao je Gotovinino priključivanje inicijativi za pomilovanje Perkovića i Mustača: "Gospodin Gotovina ima najviše razloga da ide niz dlaku mnogim političkim strujama. Dalje neću."

General Ante Gotovina o ogorčenim reakcijama suboraca kaže: "Da vam iskreno kažem, uopće to ne pratim."

General Pavao Miljavac tvrdi da citira Tuđmana: "Da nije bilo Perkovića, ne bi bilo ni mene, ni HDZ-a, ni države."

Razdor među generalima zbog Perkovića i Mustača

General Andrija Hebrang tvrdi da citira Tuđmana o Perkoviću i Mustaču: "U kriznim vremenima, a dolazila su teška krizna vremena, neprijatelje moraš držati blizu sebe."

O razdoru među hrvatskim generalima je riječ. Mrki hrvatski muževi živopisno različitih predratnih biografija, koji su još unazad nekoliko godina monolitno čuvali revoluciju, počupali su se na naizgled banalnom pitanju pomilovanja ostarjelih udbaša. Na jednoj strani Gotovina, Čermak, Rojs, Miljavac i Domazet Lošo, uz podršku Luke Džanka, vjeruju da bi predsjednik države Zoran Milanović trebao imati razumijevanja za Perkovića i Mustača, osuđene zbog teškog ubojstva Stjepana Đurekovića. S druge strane Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole i Ivica Primorac smatraju da udbaši ne zaslužuju poseban akt vladarske milosti. 

Krešić povukao potpis nakon konzultacije sa samim sobom

Štoviše, potonji u citiranoj Miljavčevoj izjavi, ali i u tvrdnji odvjetnika Ante Nobila da bi Tuđman pomilovao Perkovića i Mustača, a Šušak prvi potpisao molbu za pomilovanje, nalaze "maliciozne, maligne i otrovne laži". S treće strane, general Marinko Krešić povukao je potpis s inicijative. S obzirom na to da tvrdi kako nije bio izložen pritiscima, može se reći da se na uzmak odlučio nakon konzultacije sa samim sobom.

O kakvim je političkim sladokuscima riječ i koliko su probirljivi, može se zaključiti i iz činjenice da im je počasni član bio Milan Bandić, a podržali su ga i na predsjedničkim izborima prije 12 godina jer je, kako je to lijepo rekao Krešić, braniteljima u Zagrebu dao dignitet. Kao što je poznato, pokojnik nas je napustio opterećen povećim brojem osnovanih sumnji da je počinio teška kaznena djela.

Slobodan Praljak se pak ubio u Haagu nakon što je osuđen za ratne zločine. Zbor mu je priredio komemoraciju. Zbor, međutim, nije našao vremena za komemoraciju Petru Stipetiću.

Generali su se brinuli za Hrvatsku kad HDZ nije vladao

Hrvatski generali kao politička činjenica opterećuju ovu državu desetljećima. Počeli su kao dosljedni tumači Tuđmanove doktrine, a puni smisao dobivali su u onim kratkim periodima kada Hrvatskom nije vladao HDZ.

Tad su dosljedno emitirali zabrinutost zbog pravca kojim ide država. Zajedno sa zborom, čitav niz braniteljskih udruga, od kojih su najglasnije one bliske HDZ-u, proteklih je desetljeća zdušno branio štošta, pozivajući se pritom na Tuđmanov nauk.

Nevolja je nastala kad se utvrdilo da je taj nauk utemeljen na muljevitom dnu po kojem su se vrzmali svakakvi organizmi, od udbaških do ustaških. Zbog toga je moguće da i Miljavac i Hebrang govore istinu kad sasvim različite riječi o Perkoviću i Mustaču pripisuju Tuđmanu.

Sasvim je moguće da je hrvatski autokrat i okorjeli manipulator, težeći smanjivanju unutarnjih konflikata među podređenima o taktičkim pitanjima, svakom od njih pričao ono što su željeli čuti. 

Hrvatska generalska hunta se, dakle, razdvojila i to je lijepa vijest. Dah pluralizma došao je među ljude koji čak i u mirovini činove koriste kao sredstvo društvenog i političkog utjecaja i koji su složno podržavali mnoge štete u hrvatskoj politici.

Još da se rasformira poneka utjecajnija braniteljska udruga te da HDZ-ov utjecaj bude sveden u normalne okvire - što je nemoguće, kako zbog naravi Hrvatske tako i zbog prirode HDZ-a - načas bi se činilo da smo pred konačnom demobilizacijom. Iskustvo nam, istina, ne dopušta optimizam, ali što drugo preostaje?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala