Screenshot: HTV

GOST emisije Nedjeljom u dva bio je genetičar i znanstvenik Miroslav Radman.

Na početku je govorio o tome kako je u mladosti htio biti umjetnik, ali se za znanost ipak odlučio jer je smatrao da će se tako bolje naučiti disciplini.

Voditelj Aleksandar Stanković ga je pitao kada je u životu najviše riskirao, a Radman je rekao da je to bilo kada je zagrizao za projekt MedILS u Hrvatskoj. "Imao sam dojam da nije prirodno vraćati se, ni simbolično, ni doslovno", rekao je. Ipak, nije izgubio vjeru u projekt te i dalje traži sponzore za njegov nastavak.

Marušić, Đikić i Lenhard: Podupiranje "eliksira mladosti" Radmanu nije trebalo; Radman: Radi se tek o dodatku prehrani

Govorio je i o projektu "eliksira mladosti" koji je podupro i koji mu je narušio ugled u akademskoj zajednici, ali i javnosti. U prilogu su o tome govorili ugledni znanstvenici Matko Marušić, Boris Lenhard i Ivan Đikić koji su se obrušili na taj njegov potez. Lenhard je rekao da je Miroslav Radman i dalje vrhunski znanstvenik, ali da mu projekt podupiranja takvog projekta nije trebao.

Znanstvenici su rekli da je ta kombinacija neistražena i netestirana na ljudima te zato potencijalno štetna. Radman se branio rekavši da se radi o dodatku prehrani, a ne lijeku, te da takva istraživanja nisu bila niti potrebna.

"Današnji život je potomstvo pobjednika u vječnom natjecanju za preživljavanje, samo rođenje je prva pobjeda"

Govorio je i o svome znanstvenom zanimanju za usporavanje starenja. "Život je sam sebi svrha i zašto ga produžiti?", upitao se. Nakon što ga je Stanković upozorio da ta izjava zvuči malo isprazno, Radman je odgovorio: "Zvuči isprazno kad se ovako kaže, ali jedino što vidimo danas kao život, to je potomstvo pobjednika u vječnom natjecanju za preživljavanje. Samo rođenje je u tome natjecanju prva pobjeda", rekao je.

Istaknuo je da neke stanice mogu živjeti praktički beskonačno i nema ničega što bi nam govorilo da je život ograničen. "Pa sada živimo dvaput duže nego prije dvije stotine godina", rekao je.

Govorio je i o razlazu s Ivanom Đikićem, kojem smatra "fantastično efikasnim" znanstvenikom. "Bilo je kao da dva dobra konja vuku u različitim smjerovima. Imamo vrlo različite talente i interese i to je bilo protuproduktivno. Shvatio sam to relativno brzo i atmosfera u institutu je postala vrlo teška. Odvajanje je u tome slučaju bilo vrlo zdravo", rekao je Radman.

Radman s kolegicom blizu otkrića "slabe karike" u organizmu neke osobe

Stanković ga je upitao što misli o razdoblju od posljednjih dvadeset godina u Hrvatskoj, na što je Radman odgovorio: "Srećom, talenti su još tu, ali nešto je krivo u softwareu društva, koji nije tipičan samo za Hrvatsku, a to je pad istraživačkog i avanturističkog duha. Ljudi su puno više skoncentrirani i zabrinuti da ne izgube ono što imaju, nego da osvajaju nove tehnologije".

S kolegicom Anitom Krišku sam blizu toga da odmah nakon rođenja možemo otkriti "slabu kariku" neke osobe, kod nekoga je to bubreg, kod nekoga tumor, i tako dalje. Nakon toga bi se mogle prevenirati promjene u tim "slabim karikama". Stanković ga je upitao nije li takva najava preuranjena, a Radman je odgovorio da govori o istraživanjima koja su već dala neke rezultate.

"Kada će se to de facto moći napraviti i testirati na ljudima, ne znam", rekao je, objasnivši da je proces od teorijskog otkrića do primjene u praksi vrlo dugotrajan