Foto: FAH, Wikipedia

DVA DOGAĐAJA izuzetno svjetonazorskog karaktera ovog su tjedna glasno odjeknula među hrvatskom javnošću. Prvi je najavljeno postavljanje spomen-ploče ustaši Juri Francetiću, a drugi najava Milana Bandića da se Trg maršala Tita preimenuje u Trg Republike Hrvatske.

Za komentar na oba događaja obratili smo se uglednom hrvatskom političkom analitičaru Žarku Puhovskom.

Puhovski je za Index kazao kako sama činjenica da je Zagreb podijeljen oko Trga maršala Tita znači da to nije dobro ime za trg.

> TRG MARŠALA TITA MIJENJA IME Bandić: Predložit ću da se zove Trg Republike Hrvatske

"Prvo, taktički gledano, smatram da Bandić ozbiljno griješi i da je mogao puno bolje proći da je inzistirao na svojem izvornom prijedlogu o referendumu. Tada bi najvjerojatnije došlo do novih izbora za Gradsku skupštinu na jesen na kojima bi on postigao bolji rezultat nego sad, ali on se očito nije htio odlučiti za rizik, nego je odabrao igrati na sigurno. Drugo, po svemu što mi znamo, a postoji i jedno interno istraživanje koje na to upućuje, građanstvo u Zagrebu je više-manje podijeljeno kad je o imenu toga trga riječ, sama činjenica da je građanstvo podijeljeno, po meni znači da to nije dobro ime.

Zašto? Jer navodi politički život grada na jednu vrstu stiješnjenosti vezano uz interpretaciju prošlosti. Ta podijeljenost je vezana uz živote i obiteljska iskustva ljudi, a istovremeno sam uvjeren da bi iole objektivna analiza pokazala da je Josip Broz Tito nedvojbeno najznačajniji političar i državnik koji se ikada rodio u Hrvatskoj, ali također i osoba odgovorna za izrazito teške zločine i smrt desetaka tisuća ljudi. U takvoj situaciji nije moguće drukčije nego da se jedna od tih strana zanemari, što je načelno pogrešno i zato je to s imenom da ga se makne, po mojem sudu, dobro. Ipak, potpuno je nejasno zašto je uklanjanje imena Josipa Broza Tita 2017. aktualnije i urgentnije nego 1997. ili 2007. godine. Ispada da su partizanski zločini povijesno specifični i postaju bolnijima s protokom vremena, a ne obrnuto.

S jedne strane tu je bilo antikomunističke histerije, s druge strane to je i jedna vrsta folkloriziranog nastavljanja jugoslavenskog idealiziranja partizanske prošlosti. Kad je o novom imenu riječ, sadašnji prijedlog po mojem sudu pokazuje jednu vrstu nacionalne kompleksiranosti, odnosno nedostatnog samopouzdanja, jer na primjer u Berlinu, Rimu, Lisabonu i Beču imaju mjesta koja se zovu Trg republike, ali ne Trg Republike Njemačke, Austrije ili Italije - jer je to samo po sebi jasno. Dapače, Trg republike znači, što bi se u žargonu reklo, "ideologizirano" opredjeljenje za nacionalnu državu u republičkom postavu, nasuprot monarhističke interpretacije nacionalne države. Ta razina političke svijesti u Hrvatskoj ne postoji, dijelom zbog povijesnih razloga, a dijelom zbog nedostatne političke kulture. Konačno, jedna je dobra stvar u predloženom nazivu - povratak Hrvatske u genitiv, nasuprot jezikoslovnoj histeriji koja je 40-ak godina gurala ime nacije i države u pridjevni oblik i tako ga uvlačila u sve pore društvenog života, pa i u sferu privatnosti, gdje mu nije mjesto", rekao je Puhovski za Index.

O ploči Juri Francetiću

Puhovski se u nastavku osvrnuo i na namjeru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori (HAZUD) da "ustaši-antifašistu" Juri Francetiću na rodnoj kući u Otočcu podigne spomen-obilježje 1. srpnja 2017. godine.

> Hrvatska je ostala bez Titova trga, ali će zato dobiti spomen-ploču Juri Francetiću

"Tzv. HAZUD je skupina radikala od kojih neki jedva imaju fakultet, a htjeli bi biti akademici, htjeli bi biti papskiji od Pape, iz dijaspore bi htjeli biti hrvatskiji od Hrvatske i akademskiji od prave Akademije, pa su došli do zaključka da bi ovakva ploča bila dobar način da privuku pozornost javnosti, ponavljajući nešto s čime je Sanader prije 13-14 godina brzo i radikalno raščistio (nakon prethodnog Račanovog višemjesečnog oklijevanja).

Francetić je bio specifična figura ustaškog pokreta, čovjek koji je pretežito, ali ne isključivo, ratovao s četnicima, doista je bio protivnik Talijana i njihovog fašizma, ali ne iz ideologijskih razloga, nego teritorijalnih. Ako je on bio antifašist, onda bi se oni koji to tvrde trebali zapitati kakva je tvorevina bila NDH, kad su ljudi iz nje (ne samo srpskog porijekla) masovno bježali u fašističku državu.

Postoje i tvrdnje da je Francetić bio u jednom trenutku spreman surađivati s partizanima, ali neovisno o tome on jest čovjek odgovoran za masovne zločine i to je dovoljan razlog da mu se ovakva ploča ne podiže. Neovisno o tome što bi njegovu ulogu trebalo još detaljnije istražiti", zaključuje Puhovski.