Foto: 123rf, Screenshot: Index

VIJEST o podizanju PDV-a ugostiteljima na 25 posto snažno je odjeknula zemljom. Turizam je u velikom dijelu zemlje daleko najvažniji izvor prihoda, a ugostiteljstvo se izravno veže za turizam pa će takav potez Vlade, sasvim sigurno, izazvati velike posljedice. Kakve, to tek ostaje za vidjeti.

No to nije tema ovog članka. Ono što iznenađuje je lavina negativnih, da ne kažemo mrzilačkih komentara prema ugostiteljima koje se, iz tko zna kakvih pobuda, proziva.

"E baš mi je drago da se javia ovaj iz mog grada...

suvlasnik....ka prvo neka reće koliko je vlasnik proširia svoje poslovanje u zadnjih par godina.

ka drugo, wine and chees bar u Splitu hahahhahaha pa ima smisla pošto je ovo vjerojatno grad s najviše sponzoruša u Europi izuzev Londona i Pariza.

ka treće, 95% gostiju su stranci? pa zašto bi ja trpija strance po gradu, da pišaju i seru po svakom uglu da bi ti proda butelju vina od 50 kn za 350 neupućenim i narcisoidnim osobama?

i četvrto, dabogda digli cijene još za 50 % pa da vidimo koliko od tih sponzoruša stvarno i vridi. ovako mi se pari da svaka druga za sebe misli da je holywood zvijezdica", na naš razgovor sa splitskim ugostiteljem koji nam je objasnio kako će porast PDV-a utjecati javio se jedan čitatelj s ovim komentarom.

Uspješni ljudi često na udaru neshvatljive mržnje

No ugostielji nisu jedini na udareu hejtera. Često svjedočimo tome da se na priču o ljudima koji su uspješni iz ovog ili onog razloga nadovežu komentatori koji svojim baljezganjem pokušavaju minimalizirati nečiji trud i uspjeh.

"A di će ercegovci nego u kladionicu...pozdrav braći Šapina ma gdje bili", stoji u komentaru našeg jučerašnjeg članka o uspješnoj firmi iz Mostara koja se bavi izradom softwera za lutrije i kladionice.

"Super, samo zivimo u Hrvatskoj, a ne u BIH. Nestalo pozitivnih prica iz HR?", stoji u drugom komentaru autor kojeg se, kako piše na Facebooku, nalazi u - Frankfurtu.

To je samo dio rušilačkih i mrzilačkih komentara koji se često javljaju ispod članaka o uspješnim ljudima, a kojima je glavna teza "glavno da susjedu crkne krava".

Naravno, treba napomenuti da je riječ o određenom broju ljudi, oni nikako ne predstavljaju cijelo društvu ali svejedno je zanimljivo vidjeti zbog čega ima toliko ljudi spremnih popljucati ljude koje ne poznaju samo zato što su uspješniji od njih.

Upravo smo se s tim pitanjem obratili Vladi Jukiću, ravnatelju Klinike za psihijatriju u Vrapču koji nam je objasnio zbog čega su ljudi negativno nastrojeni prema ljudima koji su uspješniji od njih.

"Percepcija je u narodu da ugostitelji puno zarađuju, a to vjerojatno nije točno. A činjenica je da narod to tako doživljava, a ima i ugostitelja koji kažu da im se ne isplati raditi ako se u kratko vrijeme ne može zaraditi velika lova. Vani je zarada da se održava i zaradi pristojna plaća, a kod nas ako ne poraste brzo zarada onda to nije profitabilno. Mislim da i jedna i druga strana polazi od tog stajališta. Ugostitelji kukaju ako ne mogu puno zaraditi, a narod kaže da ionako puno zarađuju pa kažu zašto PDV mora biti 13 posto, nek i njima bude 25 posto", rekao je Jukić nakon što smo ga uveli u problematiku.

No, onda je sa stručnog stajališta pojasnio zbog čega se iza svake pozitivne priče krije brdo negativnih komentara.

"Puno je jednostavnije jednom ispodprosječno uspješnom čovjeku svoju sigurnost graditi na tome da ne vidi druge uspješne. Ako je netko uspješan, a on neuspješan, onda je njegova neuspješnost bolje vidljiva. Ako nitko od nas nema Mercedes, onda sve štima. Ali ako ja nemam, a drugi ima, onda je lakše reći da je netko lopov. To je lakše nego da ga sam zaradim svojim radom", zorno objašnjava Jukić.

"Nekada smo u komunizmu bili svi jednaki, a neki jednakiji. Sad smo svi jednaki na jednoj nižoj razini gdje ne treba previše ulagati. Ne samo da se ružno govori o onima uspješnima, nego i o onima koji hoće više raditi. Ako netko sjedi besposlen, onda je onaj marljivi trn u oku onom neradniku, jasno da ga ne voli. Onda ćemo o njemu svašta govoriti. Ne volimo one koji strše, njih ćemo dekapitirati. Želimo da budu jednaki nama, a naša je situacija da nas se vuče prema prosjeku koji nije dobar. Treba pustiti da ljudi koji su sposobni da rade", zaključuje Jukić razgovor za Index.

Lalić smatra da i mediji trebaju biti odgovorniji

Za komentar smo upitali sociologa Dražena Lalića koji smatra da mrzilački nagon postoji u čovjeku, ali da su i mediji ti koji moraju odigrati odgovorniju ulogu.

"Prvo, zašto ima toliko negativnosti općenito. Kad pogledate u drugim oblicima komuniciranja, ima i pohvala i kritika i uvreda. Ali na portalima valjda izađe najgore iz čovjeka, glavni je razlog je što su anonimni. Vrline javne, a mane tajne. Trebalo bi pričati o dvije stvari - o obilježjima medija i dijela publike. Povijest je pokazala, uvijek se može računati na najgoru stranu ljudske naravi. Ljudsko biće je vrlo složeno, spremno je na najveće moralne uzlete i na najniže padove. I kada se dopusti nekome, a to su izvanredne situacije kao rat, da nekažnjeno nešto radi ili mediji koji dopuštaju anonimno komuniciranje, onda se može vidjeti nešto najgore u čovjeku. Ne znam zašto te komentare puštate, oni su isto medij. Ako je poruka puna predrasuda i prljavštine, onda bi to trebali urediti. Prvo upozoriti da takve poruke neće biti objavljene, da neko radi na tome", kaže Lalić.

"Da je netko iz Dalmacije, onda bi se pljucalo po Dalmaciji, ako je iz Zagreba onda bi bilo po Zagrebu, da je crnac onda bi bilo jer je crnac. Ako je čovjek humanist onda se treba ponašati humanistički prema svima. Kad Hercegovac prođe kraj vas na cesti, vi to ne znate. Čak ne znate ni da je Srbin. Ali da se ja zovem naprimjer Slavoljub, onda bi se pisalo da sam Srbin", priča Lalić za Index.

"Mislim da je to problem, uvijek se kod dijela ljudi se može računati da će izaći najgora ljudska narav. To su te nelagodnosti ljudske kulture o kojima govori Freud. Drugi je problem vezan za portale. Sad me zovete sa portala, zašto ih puštate? Ja nikad ne čitam komentare na svoje izjave jer su maligni. Mene često ljudi zaustave na ulici za komentar, ali ja ih prvo pitam za ime da budemo ravnopravni. To sakrivanje u anonimnosti je posebno karakteristično za portale, a portali taj problem ne rješavaju", kritičan je Lalić prema domaćoj medijskoj sceni.

Opsesija o privatniku zaostala iz socijalizma

"Ljudi kod nas ne podnose individualce koji uspijevaju, ali opet je to kako koji ljudi. Sad u krizi broj ljudi koji ne podnose uspješne je veći nego prije. Postoji opsesija o privatniku, to je iz socijalizma, mnogi ljudi na privatne poduzetnike gledaju s mržnjom. Mi još živimo u nekoj vrsti socijalizma, tržišna i poduzetnička privreda je u dijelu javnosti ozloglašena. Treba se pitati zašto je to tako. Tu se otvara više problema, ali najveći je problem vezan za portale - zašto to puštaju. Taj egalitarni sindrom, bilo je puno rasprava, to je skup malformacija društvenih gdje je opsesija o privatniku, uz antiintelektualizam, sastavni dio sindroma, to je ozbiljni poremećaj. Taj je kontinuitet u nas ostao. Mi smo formalno kapitalistička zemlja, mi smo politički i klijentelistički kapitalizam. Ti ljudi koji se bogate često se obogate preko politike i onda ljudi ne trpe poduzetnike", priča Lalić.

"U ljudskoj naravi postoji predispozicija za takve mrzilačke ispade. U nas su se održali neki elementi egalitarnog sistema, sigurno opsesija o privatniku. A onda isto tako je bitna dominacija politike nad drugim područjima našeg života, uključujući ekonomiju. Ta je politika opterećena ideologijom i prošlošću. Mi smo mala zajednica, to se zna. Ako je nekome mater Srpkinja, takve se ljude napada. Istovremeno se hvali ljude kojima je otac Srbin ako su doprinijeli sportu kulturi i slično. Prije je Torcida hukala Dinamovim navijačima, Da Silvi, a imali su crnce u svojim redovima. Dakle navijači Hajduka nisu rasisti, to su koristili u neke svoje svrhe", zaključuje Lalić za Index.