PREDSTAVA u očekivanim okvirima - najkraća ocjena obilježavanja 25. godišnjice akcije Oluja.

Premijer Andrej Plenković pokušavao je ostaviti dojam velikog državnika koji se u govoru dotiče i dosad izbjegavanih tema, poput zločina nad Srbima, pa je rekao da je Oluja stvorila uvjete za njihov povratak, premda je od Oluje prošlo 25 godina, a u Hrvatskoj, državi pod Plenkovićevim vodstvom, mnoga većinski srpska sela još nemaju struju i vodu.

Gotovina govorio, ali nije rekao gotovo ništa

Milanović se pokušao svidjeti svima, tradicionalno se fascinirao vojskom i uniformama, vidi se da ga je dirnula nedavna milijunta repriza filma Malo dobrih ljudi, ovih se dana više puta referirao na njega, citirao je "iskru oka" neimenovanog hrvatskog pjesnika, što je vjerojatno bio ne baš uspjeli pokušaj citiranja Goranove Jame (Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka/Ko narod silna, ko sunce visoka), Gotovina je uspio govoriti, a ne reći ništa, što je odlika izvježbanih političara. Iz njegovih se riječi, u kojima je otkrio Hrvatsku socijalne pravde i zazivao optimizam, tek dalo zaključiti kako mu nije loše. Sjetio se i žrtava "neovisno o vjeroispovijesti ili narodnosti".

Na marginama su se pjenili ekstremisti

Boris Milošević, potpredsjednik vlade i član Samostalne srpske demokratske stranke, novinarima je kazao da je njegov dolazak u Knin "zalog za budućnost i prvi korak u tom smislu" te je naglasio kako "ova vlada i parlamentarna većina imaju zadatak smanjiti i smiriti tenzije u društvu".

Na marginama su se pjenili ekstremisti: ustašofile Marka Skeje zaustavila je policija pa su ustaški pozdrav izvikivali s distance. Možemo samo zamisliti kakav bi cirkus danas priređivali profesionalni branitelji da je policija u mandatu neke druge vlade zaustavila HOS-ovce u Kninu, koliko bi se pravedničkog ogorčenja razlilo zbog "zaustavljanja hrvatskih branitelja na njihov dan".

No, na vlasti je HDZ, skandala neće biti, a ni kaznenih prijava. Policija je zaustavljanje ustašofila opravdala "epidemiološkim mjerama", što je dojmljiv doprinos prožimanju covida-19 i politike. Uz to, policija je objavila da ih neće prijaviti zbog urlanja ustaškog pozdrava jer se "radilo o komemorativnim okolnostima", a u njima se, kako je zaključio Plenković, uz pomoć onog Vijeća pod vodstvom onkologa Zvonka Kusića, smije biti ustaša.

Još su svježe Škorine rane

Osim Skeje i družine, pjenio se i Miroslav Škoro koji je zapazio kako nema razloga ni za kakvo pomirenje – još su mu, očito, svježa sjećanja na početak rata kada je iz ledenog i otuđenog SAD-a prema voljenoj domovini slao poruku: "Ne dirajte mi ravnicu" - Škorinog Ivana Penavu rezignirala je "sterilnost" atmosfere na ovogodišnjoj proslavi, a uspoređivao je i sela porušena u okolici Vukovara s Gruborima, jer, valjda, misli da treba mjeriti koliku su štetu činili srpski pobunjenici, a koliku legalna hrvatska vlast.

Od sitnica s margine okupljanja u Kninu izdvojili bismo bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića koji je u programu jedne televizije toleriranje ustaškog pozdrava opravdao poštivanjem različitosti.

Mnogo lijepih riječi

Sve je, dakle, bilo kako je predvidjela državna ceremonija: mnogo obzira, lijepih riječi, "uključivosti", "tolerancije", "razumijevanja" i svega onog što nije krasilo ni pobunjene Srbe kada su tjerali sve redom iz Krajine, ni hrvatsku vlast predvođenu Franjom Tuđmanom kada je vrelog kolovoza 1995. godine likovala nad kolektivnim srpskim zbjegom, a potom i poduzimala konkretne mjere da im oteža povratak.

Ipak, današnji su se govornici u Kninu rado pozivali na Tuđmana iz dva razloga: pokojnik je vodio dvoličnu politiku deklarativnog jamčenja prava svim građanima i faktičnog obespravljivanja nepodobnih i nepoželjnih; drugo, ni ovi današnji, zapravo, ne misle ozbiljno, sve su to poze i geste čiji smisao vremenski traje maksimalno 24 sata, a prostorno onoliko kilometara koliko treba prijeći od Knina do prvog sela bez struje i vode.

Što znači Miloševićev dolazak u Knin?

Ovogodišnje obilježavanje Oluje pamtit će se zbog Miloševićeva dolaska u Knin. Za dvadesetak dana Tomo Medved, ministar hrvatskih branitelja, otići će u Grubore, na mjesto gdje su hrvatski vojnici nakon Oluje pobili civile. Niti će zbog Miloševića Srbi prihvatiti Oluju kao nešto dobro i lijepo - što zbog strašnih osobnih i obiteljskih iskustava, što zbog utjecaja srpske nacionalističke politike - niti će Medvedov odlazak u Grubore išta suštinski promijeniti u pristupu hrvatskim zločinima, jer će njihovi počinitelji i dalje ostati zaštićeni omertom i poslovičnom nezainteresiranošću nadležnih. Svejedno, dolazak predstavnika Srba u Knin predstavljen je kao veliki iskorak prema normalizaciji. Kakvo, kada i hoće li, konačno, sva sela u Republici Hrvatskoj imati struju i vodu, ne usuđujemo se nagađati.

Plenkovićeva vještina i prijetvornost

Ovogodišnje obilježavanje Oluje trebalo bi pamtiti zbog još jedne demonstracije Plenkovićeve političke prijetvornosti. Ili vještine, kako hoćete. Učvrstio je koaliciju s manjinama, dozvao slavljenog ratnog zapovjednika, a ustašofilima zajamčio nekažnjivost. Sve to uz oduševljenje provladinih medija i očekivanu šutnju galamdžija iz braniteljskih udruga.

A sutra sve po starom.