MOGUĆNOST da će nam umjetna inteligencija preko noći ukrasti poslove postala je jedna od najvećih briga modernog društva. Tehnološki divovi, poput Facebookove krovne kompanije Meta, na tržište izbacuju autonomne sustave koji bi trebali preuzeti prodaju i korisničku podršku - poslove koje danas rade isključivo ljudi.

No, kako bi taj potpuno automatizirani svijet zapravo izgledao? Zeynep Tufekci, profesorica sociologije i javnih poslova na sveučilištu Princeton, u svom je eseju za The New York Times ponudila potpuno drukčiji pogled na stvari koji umiruje javnost.

Profesorica Tufekci podsjeća da smo uvid u takvu budućnost zapravo već dobili. Kada je Meta nedavno odlučila da korisnicima koji više ne mogu pristupiti svojim profilima na Instagramu više ne pomažu živi agenti nego posebno obučeni botovi, nastao je kaos. Prevaranti su svojevrsnom "slatkorječivošću" nagovorili umjetnu inteligenciju da im preda kontrolu nad više od 20 tisuća profila, uključujući i onaj Obamine Bijele kuće. Nakon toga su se na Telegramu javno hvalili koliko je sve to skupa bilo smiješno jednostavno.

Kada botovi podivljaju

Takvi incidenti nisu izolirani slučajevi niti su plod prolaznih programerskih pogrešaka. Zrakoplovna tvrtka Air Canada morala je ugasiti svoje chatbotove jer su kupcu zabunom obećali povrat novca - čovjek ih je tužio i dobio spor na sudu. McDonald's je povukao svoje botove koji su primali narudžbe u drive-through restoranima nakon što su na TikToku postali viralni videi u kojima kupcima u narudžbu mahnito dodaju stotine dolara vrijedne pileće medaljone.

Zeynep Tufekci objašnjava da ovi promašaji proizlaze iz jedne ključne i neizbježne činjenice o tehnologiji s kojom živimo: veliki jezični modeli (LLM), na kojima počivaju današnji chatbotovi, nisu inteligentni strojevi koji logički razmišljaju. Oni su zapravo "strojevi za uvjerljivost". Oni uopće ne provjeravaju jesu li informacije koje izbacuju točne ili logične. Umjetna inteligencija to ne zna raditi i sama nikada neće ni znati, tvrdi Tufekci , dodajući da AI samo na temelju golemih podataka na kojima je trenirana matematički računa koja bi riječ statistički trebala doći sljedeća kako bi odgovor zvučao vjerojatno.

"Zato ne vjerujem u apokalipsu na tržištu rada"

"Kada model umjetne inteligencije posluša prevaranta i preda mu ključeve sustava - ili kada na vaše ozbiljno pitanje odgovori izmišljotinama - to nije nikakva sistemska pogreška. To je tehnologija koja radi točno onako kako je dizajnirana", naglašava Tufekci u svom eseju za NYT. Upravo zbog toga profesorica poručuje kako uopće ne sluša mračna predviđanja o neizbježnoj apokalipsi na tržištu rada u kojoj će roboti zamijeniti ljude.

Postoje iznimke, a to su poslovi koji se oslanjaju na stroga pravila i provjerljive ishode. Programiranje je idealan primjer jer koristi strukturirani jezik koji se može testirati u stvarnom vremenu. Zato u tom sektoru i vidimo najveće potrese. Isto vrijedi za svaki posao gdje je rezultat crno-bijel, odnosno gdje računalo može automatski provjeriti je li nešto točno ili netočno, funkcionalno ili nefunkcionalno, smatra Tufekci.

Ljudski um se ne može tek tako zamijeniti

Međutim, golema većina poslova na svijetu ne funkcionira tako. Posao kirurga, agenta u korisničkoj podršci ili učitelja u osnovnoj školi zahtijeva specijaliziranu "tehnologiju" stare, dobre ljudske inteligencije. Tufekci navodi da, kad kaže takvo što, joj mnogi odgovaraju pitanjem: "Pa i radnici griješe, zašto ne ugradimo zaštite i pravila koji će hvatati greške umjetne inteligencije?"

Profesorica navodi da je problem u tome što strojevi ne rade ljudske greške. Njihov način rada, njihove nevjerojatne sposobnosti, ali i njihove bizarne slabosti uopće se ne poklapaju s ljudskim načinom razmišljanja, zbog čega ih je nemoguće integrirati u sustave osmišljene da hvataju ljudske propuste.

Zato se danas, gotovo četiri godine nakon što je ChatGPT pušten u pogon, brojke o nezaposlenosti diljem svijeta jedva da su pomaknule, navodi profesorica, koja smatra da nam je javnost jednostavno pogrešno shvatila samu prirodu ove tehnologije.

Kroz znanstvenu fantastiku i filozofiju prošlog stoljeća zamišljali smo da će inteligentni strojevi funkcionirati po jasnim pravilima koja im mi zadamo. No, umjesto toga smo dobili takozvanu generativnu umjetnu inteligenciju - "crnu kutiju" koju ne možemo u potpunosti kontrolirati i za koju često ni sami njezini tvorci ne znaju kako je točno došla do nekog rješenja.

Zašto onda toliko paničarimo?

Kada tvrtke pokušaju ugraditi pravila unutar samih chatbotova, upućeni korisnici ih nevjerojatno brzo zaobiđu manipulacijom riječima, što se u tehnološkom svijetu naziva jailbreaking. Tehnološka industrija sada pokušava izgraditi tzv, "digitalne kaveze" kako bi obuzdala te sustave, no u praksi je nemoguće matematičkim kodom predvidjeti i opisati cijeli svemir ljudskih interakcija ili, primjerice, sve sudske presude i zakone koje bi, primjerice, nekakva pravnička umjetna inteligencija trebala ispravno protumačiti, a ne ih izmisliti.

Zašto smo onda toliko čvrsto uvjereni da će nam AI svima uzeti poslove? Odgovor, prema profesorici s Princetona, leži u izvanrednoj sposobnosti generativne umjetne inteligencije da komunicira tečnim, smislenim i toplim ljudskim jezikom. Mi smo kroz evoluciju naučili kompleksan razgovor doživljavati kao glavni dokaz ljudskosti i inteligencije. Strojevi koji govore bez zastajkivanja, šapuću nam na uho i pričaju o svojim "osjećajima" poigravaju se s našom psihom, pa nam se lako učini da su oni naši novi gospodari ili barem naprednija verzija nas samih.

"Miješanje kruška i jabuka"

Neki povijesni tehnološki skokovi, poput kalkulatora, radili su isti posao kao i ljudi, samo puno brže i učinkovitije. No, prelazak na generativnu umjetnu inteligenciju je nešto sasvim drugo - to je potpuno nov način funkcioniranja. "To je miješanja krušaka i jabuka. Ta tehnologija je kao vanzemaljac", slikovito opisuje Tufekci.

U konačnici, umjetna inteligencija u svom sadašnjem obliku ne može lako zamijeniti ljudska bića jer ne posjeduje i ne može manifestirati ljudski um i zdrav razum. To je, naravno, neće spriječiti da uzdrma i destabilizira društvo na načine koje još ne možemo ni zamisliti. No, što prije shvatimo što ona zapravo jest, prije ćemo prestati paničariti oko krivih stvari - poput masovnih otkaza - i početi se pripremati za stvarne promjene koje donosi svijetu, zaključuje profesorica.