Pripreme za "Juditu" u punom zamahu
PRIPREME za hrvatsku premijeru glazbeno-scenskog projekta Judita Katarine Livljanić i njezina pariškog ansambla Dialogos u punom su zamahu. Zadar s nestrpljenjem očekuje hrvatsku premijeru, u srijedu 18. srpnja u Crkvi sv. Donata, a organizatori bilježe nezapamćeno zanimanje struke i javnosti za ovaj vrijedni glazbeno-scenski događaj u sklopu 47. Glazbenih večeri u Svetom Donatu.
Glasom, umjetničkim vodstvom, izborom teksta i glazbenom rekonstrukcijom projekt Judita nosi Katarina Livljanić, pjevačica i muzikologinja, "ljubimica zadarske publike", jedan od vodećih međunarodnih specijalista za izvedbu srednjovjekovne glazbe. Danas boravi u Parizu gdje predaje na Sorbonnei te u Limericku u Irskoj gdje je godine 1998. osnovala Odjel za izvedbu gregorijanskoga korala. Gošća je najuglednijih američkih sveučilišta i nositeljica niza međunarodnih diskografskih nagrada i priznanja.
Na konferenciji za medije održanoj u Crkvi sv. Donata u ponedjeljak, 16. srpnja, njoj se pridružila Sanda Hržić, redateljica, scenografkinja i kostimografkinja projekta, višegodišnja suradnica Katarine Livljanić u glazbeno-scenskim projektima u kojima "Zvuk postaje glavni izvođač".
Katarini Livljanić na sceni Crkve sv. Donata pridružit će se dva vrsna i svestrana glazbenika, člana ansambla Dialogos - Albrecht Maurer i Norbert Rodenkirchen, koji su za ovu prigodu naučili svirati dva tradicijska glazbala - liricu graditelja Zlatka Glavinića i dvojnice graditelja Stjepana Večkovića.
Autorica projekta ističe kako je "vrlo velik izazov i odgovornost uprizoriti Juditu", te dodaje kao je projekt upravo iz tih razloga nastajao pune tri godine. Godine 2006. koncertno je izveden u Londonu, a u današnjem obliku praizveden je iste godine u francuskom gradu Ambronayu.
Rekonstrukcija teksta temelji se na Juditi Marka Marulića, koja se kombinira sa srednjovjekovnim hrvatskim prenjima iz zbirke Vartal iz 16. stoljeća, koja se čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu.
"S glazbenoga stanovišta, ovaj bi se projekt mogao nazvati rekonstrukcijom", pojašnjava dalje Livljanić, "inspiriranom slušanjem i proučavanjem gregorijanskih i glagoljaških izvora iz Dalmacije kao i usmene predaje. Tekst o Juditi opstaje i bez glazbe, ali građa njegove unutarnje strukture odgovara nekolicini glagoljaških melodija koje su se koristile u narativnim napjevima u Dalmaciji, često u sklopu vrlo emotivno nabijenih i dramatičnih liturgijskih situacija koje se odnose na Pasiju ili obrede Velikog tjedna."
"Sam tekst također evocira određene responzorije iz biblijske knjige o Juditi koji su se pjevali u liturgijskoj službi, te je trebalo pronaći u srodnim glazbenim izvorima (dalmatinskim i talijanskim) melodije koje odgovaraju elementima iz Marulićeva teksta. Stari glazbeni materijal upotrebljen je tako u stvaranju novog glazbenog djela."
"Modusi i melodijske formule korišteni su za izradbu glazbene građe za pjevačicu i za instrumentaliste čija je pratnja utemeljena na improvizaciji, prema teoretskim izvorima iz Marulićeva doba. Partiture, u uobičajenom značenju toga pojma, nikada nisu bile korištene tijekom radnog i stvaralačkog procesa."
U stvaranju Judite sudjelovali su i Bratislav Lučin, voditelj Marulianuma, centra za proučavanje Marka Marulića i njegova humanističkoga kruga pri Književnom krugu Split, kao i Joško Ćaleta, ugledni hrvatski etnomuzikolog s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu.
Izvedba je na arhaičnom hrvatskom jeziku, a prate je titlovi u suvremenom hrvatskom i engleskom prijevodu. Iako je Juditu teško definirati prema žanru, poziv za gostovanje na festivalu komorne glazbe u Barceloni, zaključuje Livljanić, vjerojatno je najbliža žanrovska odrednica ovoga kompleksnog i izrazito zanimljivog glazbeno-scenskog ostvarenja.