NAKON što je jedan od petorice njemačkih turista skočio s listice visoke 17 metara u Brseču i pritom se ozlijedio, u akciju je pozvan helikopter Hitne medicinske službe. Spektakularno slijetanje na usku plažu Klančac, okruženu stijenama, izveo je iskusni pilot Tomaž Mrlak s 20 godina vojnog iskustva – među ostalim, i u slovenskoj vojsci te kao instruktor kuvajtske nacionalne garde.

Za Index je ispričao kako se cijela intervencija u Brseču odvila.

"Prvo smo poslali medicinski tim kopnenim putem, da daju uputstva turistima da se sklone s plaže. Mi smo se maknuli sa strane da bukom ne ometamo njihov rad i ljude na plaži. Kad su nam dali zeleno svjetlo, sletjeli smo nakon što je kopneni tim rekao ljudima da se sklone s plaže kako bi mi sigurno obavili operaciju slijetanja", kaže Mrlak.

"Ništa posebno. U vojsci sam radio i teže stvari"

Pilotu ovo nije bio prvi zahtjevan zadatak – takve operacije izvodio je i ranije, u vojsci. "Meni osobno to nije bio neki problem. Ništa posebno. Radio sam i zahtjevnije operacije", rekao je Mrlak.

"Dvadeset godina bio sam pilot u slovenskoj vojsci, kasnije sam letio po Africi za Ujedinjene narode, a u Kuvajtu sam bio instruktor za pilote kuvajtske nacionalne garde. I tako, dobio sam poziv za posao u HHMS-u u Hrvatskoj i prihvatio ga. Nekako na kraju uvijek je lijepo raditi negdje gdje si blizu doma", govori nam Mrlak.

"Kad je sve normalno, imamo 5 minuta da poletimo"

Danas leti u sklopu HEMS-a (helikopterske hitne pomoći) i pokriva područje iz baza u Rijeci i na Braču, s posadom na Krku aktivnom danju i noću.

"Radimo noću i danju, a s nama su liječnik hitne medicine i tehničar. Danju je jedan pilot, noću budu dva. Imamo tri koda aktivnosti - zelenu, žutu i crvenu boju, a sve ovisi o vremenskim prilikama. Recimo, po danu kada je zeleni kod, onda imamo pet minuta za polijetanje. Ako je, primjerice, žuti, onda imamo nešto više vremena, a razlika je što ja kao pilot procijenjujem je li dovoljno sigurno pokrenuti operaciju polijetanja. Crveni, jasno, označava najgore vrijeme. Po noći imamo 15 minuta da poletimo", objašnjava nam Mrlak. 

Sve više primarnih intervencija, sustav se mijenja

Mrlak ističe da se u posljednje vrijeme sve više radi na primarnim intervencijama – izravnom spašavanju na terenu, dok su nekad helikopteri više prevozili pacijente između bolnica (sekundarne intervencije). "Po ljeti imamo četiri do pet primarnih letova dnevno. Prije smo više radili sekundarne, sad se to mijenja. U Austriji i Njemačkoj je to normalno – kad se dogode takve nesreće, u 90 posto slučajeva helikopter je brži od automobila. Pogotovo ljeti kada je sezona i promet je gušći nego inače", priča nam Mrlak.

Kaže da su sada i timovi sve bolje uigrani: "Za nešto više od godinu dana mnogo toga se ovdje se promijenilo na pozitivno. Sve je manje problema s pilotske strane, a vidim i kod medicinskog tima. Dobro smo obučeni, nikad ne slijećemo negdje gdje nije sigurno."

"Kad puše bura, helikopter je spas za otoke"

Govoreći o izazovima letenja, posebno iznad mora i u vjetrovitim uvjetima, ističe: "Kad je jača bura, helikopter je spas za otoke, pogotovo za one intervencije kojima se spašava život."

U cijeloj akciji kod Brseča, koju su turisti opisali kao dramatičnu, unesrećeni mladić je uspješno zbrinut i izvan je životne opasnosti.

Zahvaljujući brzoj i preciznoj reakciji pilota i medicinskog tima, još jedna potencijalna tragedija izbjegnuta je u zadnji trenutak.

Otac mu je poginuo u borbi za slovensko osamostaljenje od Jugoslavije

Anton (Toni) Mrlak (1950.–1991.), Tomažov otac, bio je slovenski vojni pilot i kapetan helikoptera u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.

Poginuo je 27. lipnja 1991. kada je njegov nenaoružani helikopter SA-341 Gazelle oboren raketom Strela-2 iznad ljubljanske Rožne doline tijekom prvog dana rata za slovensku neovisnost. Helikopter je u tom trenutku prevozio kruh opkoljenim vojnicima JNA u kasarni na Vrhniki.

Tragičnost slučaja povećava činjenica da je Mrlak, unatoč službi u JNA, bio u kontaktu sa slovenskim vlastima i aktivno planirao bijeg s helikopterima na slovensku stranu. Dan prije pogibije čak je rekao nadređenima da prekida suradnju s JNA.

Raketa je ispaljena po nalogu slovenskog vojnog vodstva s nebodera u Ljubljani, iako helikopter nije predstavljao prijetnju.

Posthumno mu je 2000. godine, nakon dugogodišnje borbe obitelji, priznat status sudionika obrane Slovenije.