Foto: Patrik Macek/PIXSELL, 123rf

NAKON što je jučer objavljeno da premijer Andrej Plenković insistira na ideji da vođenje kurikularne reforme preuzme njezin prominentni kritičar Matko Glunčić, brojni ljudi koji prate školstvo objavili su da je to zadnji čavao u njezinu lijesu.

Fizičar Ivica Puljak iz stranke Pametno poručio je da je ona zapravo već neko vrijeme mrtva. Slično su u medijima i na društvenim mrežama rekli i bivši ministar obrazovanja Željko Jovanović, ali i mnogi nastavnici, među kojima i brojni sudionici reformskih procesa.

Ima li za reformu ikakve nade?

Ove tvrdnje u biti nisu nove. Upozorenja o zaustavljanju reforme naslušali smo se zadnjih godina za mandata HDZ-ovih ministara Predraga Šustara i Pave Barišića. Tada se uglavnom govorilo o podršci reformi s figama u džepu, o ubojstvu reforme izgladnjivanjem i sl. Takva je politika naišla na veliko nezadovoljstvo javnosti i pokrenula masovne prosvjede kakvi se dugo nisu vidjeli u Hrvatskoj.

Neka nada da će se nešto promijeniti, možda barem u sustavu znanosti i obrazovanja, ako ne u politici uopće, pojavila se kada je HNS kao uvjet za koaliranje i spas HDZ-ove vlade postavio kurikularnu reformu, a na čelo resora došla oštra kritičarka obrazovnog sustava Blaženka Divjak. Ona je stvarno pokrenula bitke na više frontova i uhvatila se u koštac s najvećim konzervativnim kočničarima obrazovne reforme, raznim hrastovcima, grozdovcima, obiteljašima i sličnima koji su u njoj, uz pomoć Šustara i Barišića, zauzeli strateške pozicije. No kad god bi uspjela neutralizirati utjecaj jednoga, Plenković je izvukao drugoga.

Takvo povuci-potegni počelo je izazivati sve veće nepovjerenje i uvjerenje da Plenković igra već viđenu igru izgladnjivanja reforme ili da nastoji stvoriti dojam da se nešto zbiva kako bi sačuvao koaliciju, a s njome i opstanak sebe i svoje vlade. No čini se da je sada s insistiranjem na Glunčiću Plenković konačno prelio čašu i pokazao da nije sposoban za kompromise.  

Naime, Glunčić nikada nije skrivao da mu je kurikularna reforma, onakva kakvu su je napravili Boris Jokić, njegov tim i tisuće stručnjaka i nastavnika, potpuno neprihvatljiva. On ju je u puno navrata kritizirao, među ostalim i na ultrakonzervativnim portalima i u Bujici, u kojoj je gostovao sa svojim bliskim suradnikom Vladimirom Paarom, HDZ-ovim akademikom koji se protiv Jokića i kurikularne reforme rukama i nogama borio od samih početaka 2015., kada je još bila u povojima.

Iz svega što se do sada moglo čuti od Glunčića, kao i iz činjenice da je njegov odabir podržao radikalni Hrast, može se zaključiti da bi njegov dolazak na čelo reforme, samo nekoliko mjeseci prije nego što bi trebalo krenuti njeno eksperimentalno provođenje u školama, mogao biti jedino i isključivo u funkciji nastavka njezine opstrukcije.

Puljkova tri dokaza da je reforma mrtva

Nakon jučerašnjeg poteza, u Plenkovićeve iskrene namjere i spremnost za kompromise oko reforme obrazovanja danas malo tko vjeruje.

Fizičar Ivica Puljak, član predsjedništva stranke Pametno, kaže da je njegovo mišljenje da je reforma mrtva već neko vrijeme, za što navodi tri argumenta.

"Prvi je to što je umro politički proces, što se vidi iz odnosa premijera, ministrice i državnog tajnika, nezabilježenog u modernim demokracijama. Premijer ne vjeruje svojoj najbližoj suradnici - ministrici, ministrica ne vjeruje svom najbližem suradniku - državnom tajniku, premijer nagovara državnog tajnika da se javi na natječaj koji raspisuje premijer, premijer na vrh liste stavlja državnog tajnika za kojeg je ministrica par dana prije rekla da neće biti izabran itd.“, kaže za Index Puljak.

"Drugi je to što je stručni dio reforme mrtav. To više nije cjelovita reforma, nego djelomična. To je kao da gradeći kuću najprije gradite prozore, zatim vrata, onda krov, pa zidove i na kraju shvatite da uopće nemate temelja. I najmanja djeca kroz priču o tri praščića uče da se ne radi tako.

Konačno, mrtav je i entuzijazam. Ja to osobno vidim po školama i po reakcijama učitelja i ravnatelja koji velikim dijelom više ne vjeruju u reformu. Nedostatak entuzijazma vidi se i po jako malom broju škola prijavljenih za eksperimentalni program, a pored toga na natječaj za voditelja Ekspertne radne skupine nije se prijavio niti jedan kolega s iskustvom u vođenju ovakvih procesa. Kao nepopravljivi optimist volio bih vjerovati da se radi o kliničkoj smrti, no se bojim da nije tako. Ni reforma obrazovanja ni država nemaju nikakvu budućnost dok njima upravlja ova vlada“, kaže naš kritičar obrazovnih procesa.

Kao i mnogi drugi u medijima i na društvenim mrežama, Puljak se pita stoji li iza premijerova insistiranja na Glunčiću neka politička trgovina.

"Već neko vrijeme proganja me misao da je Plenković možda trgovao s Crkvom za njihovu naglu promjenu stava o ratifikaciji Istanbulske konvencije iz izuzetno negativnog u pozitivno. Pitam se je li možda premijer u zamjenu za ovaj spektakularni obrat ponudio radikalno desnim krugovima društva kontrolu nad reformom obrazovanja, što bi bila potpuna katastrofa i možda kraj svake nade za budućnost naše zemlje“.

Jovanović: Aparati za održavanje života su ugašeni

Bivši ministar znanosti i obrazovanja, SDP-ovac Željko Jovanović smatra da bi Glunčićev izbor za voditelja ekspertne radne skupine bio zadnji čavao u lijesu kurikularne reforme.

"Plenković na čelo provedbe kurikularne reforme gura čovjeka koji se otvoreno zalaže protiv nje. Na žalost, od Šustara preko Barišića i sada preko Hrastova uljeza Glunčića u Ministarstvu obrazovanja i znanosti koji otvoreno opstruira gotovo svaki potez ministrice Divjak, HDZ na sve načine provodi svoju namjeru – guranje kurikularne reforme u lagano umiranje, tako da su po meni aparati koji je drže na životu već ugašeni", rekao je za Index Jovanović.
 
"Najnovijim činom vlada bi, na čelu s premijerom i uz glumljeno protivljenje ministrice obrazovanja - ako ona ne odstupi nakon Glunčićeva imenovanja - zabila i posljednji čavao u lijes kurikularne reforme. Time bi se potvrdile teze da HDZ uvijek koristi lažno domoljublje da prikrije svoje makinacije kad je na vlasti, a sada ima i sjajnog partnera u Vrdoljaku i HNS-u kojima je obrazovna reforma samo smokvin list kojim skrivaju svoje trgovačke ambicije u Plenkovićevoj vladi. Jedino čime se bave Plenković i Vrdoljak je muljanje javnosti i odgađanje provedbe obrazovne reforme. Ponovno su pokazali da nema tog natječaja koji ne mogu namjestiti. Neka kažu za čiji interes je ovaj put namješten natječaj, je li to ustupak Crkvi i Željki Markić, Hrastu i ostalim 'uimeobiteljašima' za smirivanje tenzija zbog ratifikacije Istanbulske konvencije?
 
Vrdoljak će morati stati pred javnost i objasniti kako je pristao biti novi grobar obrazovne reforme pristajući na Glunčića, čiji će jedini zadatak biti da nastavi opstruirati kurikularnu reformu. Ova vlada nema istinsku želju za provođenje kurikularne reforme, već samo kupuje vrijeme u strahu od pritiska konzervativne javnosti i novih prosvjeda, a Vrdoljakov i Štromarov HNS se samo pravi da nešto radi, prepuštajući ministricu Divjak vjetrometini Plenkovićeva ulagivanja Hrastu i Crkvi kojima je jedini cilj da se reforma ne provede. Kvalitetno obrazovanim ljudima teže se manipulira i zato smatram da bi uz ovakvu trgovačko-nepotističku koaliciju Plenkovića i Vrdoljaka, uz nemušte obrane Pupovca, izbor Glunčića pokazao da je reforma zaista umrla. Čuda su uvijek moguća, možda nenadano uskrsne, ali iskreno ne vjerujem u to", kaže Jovanović.

Budak: Tko god da bude na čelu, ERS će biti smetnja

Neven Budak, bivši predsjednik Povjerenstva za provedbu strategije obrazovanja i znanosti, nešto je malo optimističniji od Puljka i Jovanovića.

"Rekao bih da je kurikularna reforma vrlo krhka biljka koja zahtijeva dosta pažnje da bi uspjela, no ne bih rekao da je mrtva", izjavio je Budak.

"Jako puno ovisit će o eksperimentalnoj provedbi i o tome hoće li ona započeti na jesen. Više ćemo znati sutra nakon sastanka u vladi, no ja mislim da će Ekspertna radna skupina, pod čijim god da bude vodstvom, biti više smetnja nego poticaj reformi. Među šest kandidata za čelo ERS-a, ako i izuzmemo Glunčića, uglavnom nema osobe koja bi mogla gurati reformu, stoga će vjerojatno biti prilično svejedno tko će biti izabran. Postavlja se čak pitanje koja je funkcija ERS-a jer je njegova ključna zadaća prema Strategiji bila da osmisli cijeli proces, izradi dokumente i pokrene eksperimentalnu provedbu. Proces je osmišljen, dokumenti su gotovi i ne vidim koja je uopće svrha ERS-a. Jako puno ovisit će o ministrici i njezinoj ekipi u Ministarstvu za koje mislim da stvarno imaju dobru volju. Tu su i stručne radne skupine koje su radile i još uvijek rade na kurikularnom procesu, među kojima će se birati ljudi koji će nastavnike pripremati za novi način rada“, rekao je Budak.

Je li Hrvatska spremna za reformu obrazovanja?

Ako iskustva brojnih razvijenih zemalja, poput Finske ili Estonije, pokazuju da je za ozbiljnu reformu obrazovanja potreban opći društveno-politički konsenzus, da je treba podupirati velika većina naroda i stranaka, teza da je ona u Hrvatskoj mrtva zvuči prilično uvjerljivo. Štoviše, opravdano je postaviti pitanje ima li reforma u našem izuzetno polariziranom društvu ikakve šanse zaživjeti makar i u nekoj doglednoj budućnosti. Kada se u obzir uzme činjenica da obrazovne procese u Hrvatskoj posljednjih godina svim silama nastoje uzurpirati najkonzervativnije snage društva, na čelu s Crkvom, klerikalnim udrugama, strankama i crkvenim poglavarima, koji su se na brojnim temama dokazali kao ljuti protivnici nastojanja da se naš obrazovni sustav osuvremeni - od uvođenja spolnog i građanskog odgoja, do kurikularne reforme - nada u reformu čini se pukom utopijom. Naravno, nema sumnje da bi glatko krenula kada bi Hrvati pristali da obrazovanje njome postane svjetonazorski prikladno sjemeništarcima i opaticama te radikalnim konzervativcima, što podrazumijeva i dobru dozu nacionalističkog romantizma, odnosno endehazijskog revizionizma.

Glavni proizvodi svake religije su vjerovanja i svjetonazori. Crkve su toliko prosperitetne koliko ih uspješno plasiraju u društvu, a najbolji kupci svakako su oni koji su šopingholičarske navike razvili još u najranijem djetinjstvu. Stoga ne treba čuditi da Crkva u Hrvata, kao i sve proklerikalne udruge i stranke, imaju fetiš na obrazovanje, niti treba očekivati da će ga se lako odreći. Osobito kada si za misiju uzimaju važnu ulogu u vraćanju Europe kršćanskim korijenima i pritom uživaju sve pogodnosti Vatikanskih ugovora.