RJEČNIK narodnog govora "Divanimo po slavonski" Martina Jakšića i nakladnika "Pergamena" predstavljen je danas u Zagrebu.

Rječnik, kako je rekao predstavljač, sadrži oko 15 tisuća natuknica i znatno više leksema te je velik prinos poznavanju slavonske kulture i života.

Knjiga se sastoji od triju dijelova: u prvom su poredane riječi, u drugom rečenice i u trećem prilozi.

Autor nije jezikoslovac i nije radio po kriterijima za tu struku, nego je želio što vjernije zabilježiti kako se što zove i što znači. Njegov golem posao ima velik uspjeh, rekao je Stjepan Damjanović.

"Rječnik je zapravo veliki lijepi album o prošlosti Slavonije u kojem će stručnjaci pronaći mnogo toga što ih zanima. Riječ je o najsigurnijem dokumentu povijesti u kojem se vidi komu smo bili sluge, s kim smo se hrvali i slično", napomenuo je Damjanović.

Marija Znika naglasila je da Jakšićev rječnik odražava raznolika civilizacijska i posebno jezična naslojavanja, od madžarskoga, turskog, njemačkog i susjednih jezika. Građa ima ne samo dokumentarnu kulturno-povijesnu nego i jezično-povijesnu i znanstvenu vrijednost.

Autor je zahvalio jezikoslovcima koji su mu pomagali u radu, osobito Marku Samardžiji. Umjesto velikih govora ponudio je nekoliko "posebnih slavonskih riči" poput "naličan" (liči i nalik), "suncobrela" (kišobran), "čoporaši" (nekad brojna djeca u zadruzi), "čamac" (čekić, mlatilo), "govnarica" (žena koja čisti crijeva na svinjokolji), "ludonja" (vrsta kolača), "ljubiguz" (koji se voli ljubiti), "mekoljusak" (nježan, osjetljiv čovjek), "prcara" (stara deka), "sladoguzac" (sladokusac), "skrozirana suknja" (tanka, prozirna suknja), "stoputslatko" (saharin), "stidak" (posljednji kolač na stolu), "trčilaža" ili "trkafuljo" (novinar, glasnik lažnih vijesti), "zaprdnit" (svojeglav, zaguljen) itd.

Martin Jakšić (1931., Stari Mikanovci) živi u Zagrebu kao umirovljeni viši medicinski tehničar. Duže ga vremena zanimaju hrvatski standardni jezik i dijalekti. Godine 1997. objavio je knjigu "Naše riči".