Foto: Cecilia Malmstrom/FAH

NOVINAR Independenta John Hilary piše o razgovoru s povjerenicom Europske komisije o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP), netransparentnom sporazumu koji izaziva prijepore među političarima i zabrinutost među građanima zbog potencijala da naruši nacionalni suverenitet i životne standarde.

Povjerenica Cecilia Malmström drži moćnu poziciju u aparatu EU, odlučuje o trgovinskoj i investicijskoj politici svih 28 članica i upravo njeni dužnosnici trenutačno pokušavaju finalizirati sporazum sa SAD-om.

Hilary je povjerenicu propitkivao o njenim gledištima na rastuću opoziciju građana prema TTIP-u, ističući nedavno predanu peticiju koju je potpisalo tri milijuna Europljana i spektakularan prosvjed u Berlinu gdje se proteklog vikenda okupilo 250,000 ljudi u znak prosvjeda protiv sporazuma.

Malmström je u razgovoru priznala da su pregovori inspirirali strastvenu i široku oporbu, no njen odgovor na pitanje hoće li nastaviti s guranjem sporazuma usprkos masovnom negodovanju građana je bio "mrtav hladan".

"Moj mandat ne potječe od Europljana," rekla je.

"Korporativna tajnica"

Odakle onda dolazi pravo povjerenice da pregovara o stvarima koje direktno ili indirektno utječu na živote svih građana EU? Pita Hilary. Službeno, europski povjerenici bi trebali pratiti htjenja izabranih vlada Europe, no pregovori o TTIP-u se vode iza zatvorenih vrata bez konzultacija s nacionalnim vlastima. Pristup sadržaju i procjeni posljedica ne samo da su uskraćeni javnosti, već i europskim zastupnicima koji su jedini, koliko-toliko legitimni predstavnici Europljana.

Hilary se u odgovoru na pitanje tko je dao mandat Malmström poziva na novo izvješće udruge War on Want koje navodi da Europska komisija zapravo ne skriva da povjerenica služi kao tajnica industrijskim lobijima kakvi su BusinessEurope i European Services Forum čiji je primarna svrha zagovaranje korporativnih interesa.

U konačnici, njena hladnokrvna izjava kojom otvoreno potvrđuje da ne zastupa interese građana, još jednom otvara pitanje demokratskog deficita u EU. Ovog su pak iskusili Grci, Portugalci, Španjolci, Irci i drugi Europljani čije su vlade pod pritiskom nadnacionalne Komisije kršile ustave u svrhu provođenja reformi stvorenih i skrojenih prema korporativnim interesima.

Hilary u osvrtu navodi da Britanci na dolazećem referendumu neće odlučivati o tome jesu li Europljani, već žele li ostati subjekt kojim upravljaju europske institucije, uključujući neizabranu Komisiju čiji mandat, barem kad je riječ o TTIP-u, pretpostavlja direktan sukob javnog i korporativnog interesa.