EUROPA je zadnjih nekoliko stoljeća bila svojevrsni kulturološki, politički i ekonomski centar svijeta. U drugoj polovici 20. stoljeća je dijelila te uloge s SAD-om, ali ne može se zanemariti da je veći dio svjetske povijesti od 16. stoljeća pa nadalje oblikovala ili u njezinu oblikovanju sudjelovala.

Ali postala je stara, troma, neinovativna i apatična. Velike vizije su nestale. "Civilizacijsku misiju" Europe su (pre)često zloupotrebljavali brojni režimi, ideologije i pojedinci na najnehumaniji način, ali je na kraju zaživjela kao realizacija ujedinjenog kontinenta na kojem svi narodi i sve osobe mogu živjeti u skladu.

Zadnjih 15-ak godina je teško pronaći nešto u čemu Europa postaje sve bolja. Životari na staroj slavi i polako odumire: demografski, diplomatski i civilizacijski. Nigdje to nije očitije nego na primjeru ekonomije, gdje Europa postepeno gubi korak za SAD-om, a dostiže ju i Kina.

Mario Draghi oglasio alarm, iako se sve već zna godinama

Činjenice o gubitku gospodarske utrke s SAD-om i Kinom su više od desetljeća poznate među ekonomistima, a posljednji je upozorio na to nekadašnji predsjednik Europske središnje banke i premijer Italije Mario Draghi.

Njegove prognoze za Europu su mračne, ali to, nažalost, nije nova vijest. "Bit ćemo društvo koje se smanjuje", izjavio je na predstavljanju svojih ideja u Bruxellesu. "Tortu koja postaje sve manja i manja dijelimo sa sve manjim brojem ljudi", upozorio je.

Ne ulazeći u (ne)izvodivost njegovih ideja, za koje, prema njegovoj procjeni, treba 800 milijardi eura godišnje ili ironiju u tome da se plan za spas prebirokratizirane i preregulirane EU predstavlja u izvješću od 400 stranica, temeljne probleme je dobro detektirao.

EU zaostaje za SAD-om već 15-ak godina

EU čini veći dio Europe geografski (izuzme li se europski dio Rusije), a posebno gospodarski. Zbog toga se problem kontinenta može dobro prikazati na njenom primjeru.

Sve do 2009. je EU rasla usporedno s SAD-om, a tada se događa veliko razdvajanje. Postojali su periodi kada je bila u krizi i prije, kao u drugoj polovici 90-ih, ali su relativno brzo ti problemi prevladani i EU je čak bila na putu da prestigne SAD u ukupnom nominalnom BDP-u.

EU nakon 2009. stagnira, tek 2021. je dosegnula razinu iz 2008., a danas je jedva iznad te razine. Za to vrijeme SAD nastavlja ekonomski rasti, pa se sve više udaljava od EU. Stoga su gospodarstva SAD-a i EU do 2008. bila usporedive veličine (mjereno nominalnim BDP-om), a ove godine će BDP SAD-a iznositi više od 28 bilijuna dolara, nasuprot 19 bilijuna EU.

SAD je pobjegao EU, a Kina se približila. Dok je gospodarstvo Kine 2009. bilo tek trećinu veličine gospodarstva EU (mjereno nominalnim BDP-om), ove godine će biti otprilike iste veličine. Do kraja desetljeća će ga preteći, a SAD će se još više udaljiti.

Produktivnost Europe je premala

Europa ima problem s produktivnosti. Prema mjerenju Međunarodne organizacije rada (ILO), najveće ekonomije EU su počele zaostajati za SAD-om. Produktivnost po satu rada je manja u Njemačkoj i Francuskoj (68 dolara) nego u SAD-u (70 dolara), a pogotovo je manja u Italiji (62 dolara) i Španjolskoj.

Članice EU s visokom produktivnosti, kao Nizozemska, premale su da bi nadoknadile razliku, a nove članice kojima raste produktivnost rada puno brže nego na zapadu EU, poput Poljske, još su uvijek relativno neproduktivne.

Kina zapravo ima jako malu produktivnost po satu rada, ali i velik bazen radne snage, pa ekonomski rast temelji najviše na ukupnoj masi radnika i radnih sati (iako sve manje).

Ipak, razlike u produktivnosti po satu rada između SAD-a i EU nisu toliko velike da objasne cijelu razliku u rastu BDP-a. Istina je i da Europljani godišnje odrade manje radnih sati. Za usporedbu, prosječni zaposleni u SAD-u godišnje radi oko 1700 sati, u Francuskoj oko 1500,  Njemačkoj i Nizozemskoj oko 1400.

Osim što su manje produktivni po satu rada, stanovnici najrazvijenijih država EU i rade nekoliko stotina sati godišnje manje od stanovnika SAD-a. U novijim članicama, poput Poljske, Rumunjske, Mađarske i Hrvatske, godišnje se radi više sati, ali je produktivnost po satu preniska.

Neinovativna Europa koja se grčevito drži prošlosti

Produktivnost je samo simptom, ne uzrok. Produktivnost radnika ima puno više veze s industrijom u kojoj rade, tehnologijama, kapitalnom opremljenosti radom i poslovnim procesima nego sa samim radnicima. Jedan od preduvjeta visoke produktivnosti u gospodarstvu je visoko obrazovanje, ali EU u globalu s tim nema problem.

Jedna od stvari u kojima je nastala razlika između SAD-a i EU je digitalizacija, tj. transformacija ekonomije iz analogne u onu baziranu na IT-ju. U SAD-u su nastali Microsoft, Apple, Amazon, Alphabet (Google), Meta (Facebook) itd.

I Europa ima puno IT kompanija, ali one nisu velike ni prepoznatljive kao one u SAD-u. U Europi su investicije primarno grupirane u automobilskoj i drugim tradicionalnim industrijama, dok se u SAD-u puno više ulaže u tehnološki najsloženije industrije i IT sektor.

EU gubi utrku u inovacijama te općenito manje ulaže u nove tehnologije i istraživanje od SAD-a. Dodatno, zbog toga što EU primarno ulaže u stare industrije, kao što je automobilski sektor, dodana vrijednost tih inovacija je manja nego u SAD-u, koji primarno ulaže u nove industrije. To dovodi do sporijeg rasta produktivnosti i u konačnici BDP-a.

Najveći investitori u istraživanje i razvoj u EU su velike automobilske kompanije, poput Volkswagena, Mercedesa i Stellantisa. I u SAD-u su automobilske kompanije dominirale u ulaganjima za istraživanje i razvoj prije dvadeset godina, ali su danas glavni Alphabet (Google), Meta (Facebook) i Microsoft. Dodatno, u SAD-u se ukupno više ulaže. 

Sve manje najvećih svjetskih kompanija dolazi iz Europe

Stagnacija i relativno nazadovanje Europe se vide i iz podatka o 500 najvećih kompanija u svijetu po ukupnim prihodima. 2008. je ukupno više bilo kompanija iz Europe nego iz SAD-a među 500 najvećih, a kompanije iz Kine su tek počinjale rasti. 

Zadnjih 16 godina broj kompanija iz Europe (bez Rusije i Turske) na listi 500 najvećih u svijetu opada, sa 180 na 115. Osim slabljenja ekonomske moći Europe, razlog je uspon kompanija iz Kine. Izgurale su mnoge kompanije s liste 500 najvećih na svijetu, ali se SAD puno bolje opirao tome nego Europa. 

Danas je više kompanija iz Kine među 500 najvećih na svijetu nego iz Europe, što je prije dva desetljeća bilo nepojmljivo. Kompanije iz SAD-a još uvijek dominiraju na listi deset najvećih na svijetu, a tri iz Kine su naftne i komunalne kompanije, ne tehnološke. Najveća iz Europe, Volkswagen, 11. je po veličini na svijetu. 

Dio rješenja niske inovativnosti je i demografija

Ako Europa ne želi postati sasvim nevažna, a početak klizanja u općenitu nevažnost je nevažnost na ekonomskom planu, trebat će korjenito promijeniti način na koji funkcionira. Svijet se mijenja, a Europa si ne može priuštiti da se fosilizira. Starenje stanovništva i sve manje mladih također znače da će Europa u budućnosti biti sve manje inovativna, pa je rješenje njenih problema s inovativnošću vezano i uz rješavanje demografskih problema.