NA KUHINJSKOM stolu u srcu Dobropilje, grada na istoku Ukrajine, leži poruka ispisana rukom na ćirilici. Namijenjena je ukrajinskim vojnicima, a njezin sadržaj posljednji je vapaj jedne obitelji u bijegu. Vani po ulicama odjekuju tupi udarci kasetnih bombi.

"Zdravo, Eugene i dečki! Žao nam je što moramo reći da odlazimo. Tako da možete ostati koliko god želite. Eugene, možeš zadržati ključeve. Želim vam sve najbolje, da ostanete živi i neozlijeđeni. Hvala vam što nas branite. S dubokim poštovanjem, Vlasnik stana. P.S. Ne mogu vas nazvati - nema signala."

Poruka je pažljivo ostavljena na drvenom stolu, rukom ispisana prije nego što je obitelj pobjegla. Oprano posuđe još uvijek stoji složeno sa strane. Eugene je vojnik koji je stan koristio kao privremeno utočište dok brani grad, no tko će pronaći poruku, sada je neizvjesno, piše The Telegraph.

Bojno polje se opasno približava

Samo desetak kilometara južnije, ruske snage opasno se približavaju. Njihova ljetna ofenziva gazi sve pred sobom, a Dobropilja stoji kao posljednje veće naselje koje dijeli ruske trupe od potpunog okruženja Pokrovska, ključnog logističkog čvorišta. Njegovo bi zauzimanje ujedno značilo osvajanje cijele Donjecke regije, koja spada u maksimalističke zahtjev ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ruske trupe poduzimaju opasne prodore, učinkovito presijecajući ključnu cestu koja je žila kucavica za ukrajinsku obranu u Pokrovsku, koristeći napade dronovima i zasjede. Vrijeme brzo istječe, kako za vojnike na prvoj crti, tako i za obitelji koje moraju napustiti svoje domove pred nadolazećim napadima.

Život u gradu duhova

Prošlog četvrtka, regionalne vlasti izdale su obveznu naredbu za evakuaciju obitelji s djecom iz Dobropilje i devet obližnjih naselja. Od nekadašnjih 28.000 stanovnika, procjenjuje se da je 70 do 80 posto već pobjeglo. Sada je na snazi strogo četverosatno razdoblje, od 11 do 15 sati, tijekom kojeg se stanovnici smiju kretati izvan domova. Ulice su uglavnom puste.

Lidija, dugogodišnja stanovnica koja drži mesnicu u centru, zasad ostaje u gradu. Njezina su djeca već evakuirana. "Ostat ću dok nam ne zabrane raditi", kaže Lidija dok zaključava trgovinu prije policijskog sata u 15 sati.

Među onima koji su ostali su i osobe koje ukrajinski vojnici nazivaju "čekačima" - stariji Ukrajinci koji romantiziraju vrijeme nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. Nadimak se odnosi na ljude koji čekaju dolazak Rusa, iako je često teško razlučiti tko zaista čeka njih, a tko samo čeka priliku za bijeg.

Rat dronovima mijenja sve

Više od godinu dana ukrajinske snage borile su se da zadrže ovaj dio teritorija, no posljednjih tjedana situacija se rapidno pogoršala. Iznenadna promjena uvelike je posljedica pojačane ruske upotrebe dronova s optičkim vlaknima. Dizajnirani da zaobiđu ukrajinsku tehnologiju za ometanje, ovi dronovi vođeni su tankim kabelom, što ih čini gotovo nezaustavljivima.

Ukrajina se muči s nabavkom dovoljno optičkih kabela kako bi parirala neprijatelju. U nedostatku opreme, vojnici pribjegavaju improviziranim obranama poput tunela od mreže i pucanja sačmaricama s kamioneta. Ali Rusi se prilagođavaju - rojevi dronova probijaju rupe u mrežama ili jednostavno vrebaju na izlazima iz tunela.

"Korištenje automobila i drugih vozila je praktički samoubilački čin", kaže jedan ukrajinski vojnik za The Telegraph. Da bi došli do svojih položaja, vojnici sada pješače i do 15 kilometara, noseći svu opremu.

Presijecanje žila kucavica

Jedna od cesta na meti ruskih snaga je T-05-15, vitalna logistička arterija koja opskrbljuje ukrajinsku obranu u Pokrovsku. Nakon mjeseci izviđanja, ruske trupe napale su i zauzele Rodinske, grad kroz koji cesta prolazi.

Iako mali, Rodinske se nalazi na ključno raskrižju, a kontrola nad naseljem daje Rusiji izravan pristup cestovnoj mreži koja vodi do posljednjih obrambenih linija Pokrovska. Gubitkom ovog grada, Ukrajini je preostala praktički samo jedna ruta za izlaz iz Pokrovska.

Moral na najnižoj razini

Vojnici kažu da Rusi primjenjuju taktike koje podsjećaju na njemačke iz Drugog svjetskog rata, identificirajući slabe točke u logistici i potom ih presijecajući. Izgledi su sumorni, a moral među ukrajinskim trupama je nizak.

Mnogi su zatražili premještaj, no proces je toliko zapeo u birokraciji da rijetki ustraju. Stalna prijetnja dronova pretvorila je i rutinske misije u smrtonosne zamke. "Izgubit ćemo Pokrovsk", kaže jedan vojnik: "Samo je pitanje vremena."

Isti osjećaj beznađa širi se i među civilima. U Dobropilji je Ruslan demontirao klima uređaj sa svoje kuće. Sutra se evakuira u Čerkasi: "Pogoršalo se stanje. Čak i klizeće bombe počinju dopirati do nas." Nedaleko, na zapuštenom igralištu, sestre Paulina (15) i Valeria (7) se ljuljaju. I one čekaju evakuaciju.

Diplomatska utrka s vremenom

Pad Pokrovska sada se čini manje pitanjem hoće li, a više pitanjem kada. Dok sve su oči uprte u Donalda Trumpa i Vladimira Putina nakon što je američki predsjednik postavio rok za pregovore, raste pritisak na Moskvu da osigura što više teritorija prije bilo kakvog dogovora. Vojnici na prvoj crti brinu se da neće ni dočekati te pregovore.

U napuštenom stanu u srcu Dobropilje, poruka i dalje stoji na kuhinjskom stolu. Bila je to posljednja nada jedne obitelji da će se ikada vratiti kući. Pitanje koje ostaje u zraku jest tko će je sljedeći pročitati?