PODRAVSKI poljoprivrednici pobacali su svoje povrće. Otkupna cijena ne pokriva im troškove, pa su ih na ovaj način pokušali barem smanjiti, kada već neće zaraditi. Iz plastenika, umjesto na tržište, krastavac je bačen na njive.

“Bačen je radi, recimo, naših otkupljivača”, rekao je Željko Vedriš, povrtlar iz Starog Gradca, za Dnevnik Nove TV.

Na nepreglednim hrpama je i drugo povrće. “Pošto primarno proizvodim papriku, najviše se bacilo paprike”, rekao je Ivan Počepan, povrtlar iz Rogovca.

"Ne isplati se"

Proizvođači iz okolice Pitomače povrće su pobacali zbog niskih otkupnih cijena. 

“Prva klasa je išla po 80 centi, druga po 40 centi, koju bi nam na kraju još četvrtinu odbili. Po toj cijeni se doslovno ne isplati proizvesti tu papriku, a kamoli ubrati i proslijediti dalje”, nadodao je Počepan.

“Mi s 20 ili 25 centi ne možemo parirati nikome. Naberite tonu krastavaca za 200 eura, gdje je tu voda, gdje je tu prihrana, gdje su tu radnici, gdje smo tu mi”, nastavlja Vedriš.

Ulazni su im troškovi, pojašnjavaju, poskupjeli, satnica berača gotovo se izjednačila s inženjerom. Otkupna cijena to ne pokriva. Vedriš kaže da je do sada bacio osam do deset tona. “Meni je bilo… Čovjeku se plače. Ne mogu ja kao proizvođač gubiti pola, a netko se obogatiti na mojoj muci i dići euro više”, rekao je.

Otkupne cijene sada su ipak nešto porasle, pa je bacanje stalo, ali je pitanje do kada jer tržište nije stabilno.

Niska otkupna cijena

“Nalazimo se ispred površine gdje je u proljeće rastao proljetni kupus kojeg smo na žalost morali zaorati. Ponuđena cijena nam je bila 17 centi, na koju mi nismo mogli odraditi svoje troškove proizvodnje”, rekao je povrtlar Saša Sever.

Očajni povrtlari traže zaštitu države.

“Mi ne krivimo otkupljivače što nam nude strašno niske cijene. Jer jasno nam je - svatko će kupiti gdje mu je jeftinije, ali da bi zaštitili domaću proizvodnju, treba se uvesti recimo od 1.5. do 1.10. da se zabrani uvoz osim kultura koje su nedostatne”, nadodao je Sever.

Uvoz hrane skočio je za 11 posto. Samo povrće plaćamo 270 milijuna eura. Istodobno, domaće se baca. Treće zemlje konkurentnije su jer plaćaju jeftiniju radnu snagu i ne koriste skupa zaštitna sredstva kakve su dužne koristiti zemlje članice. A svu ovu hranu povrtlari nisu mogli ni donirati. Tražili su ih, kažu, da prvo plate porez.