Foto: 123rf, Liberal

TEHNOLOGIJA mijenja svijet. Tako je zapravo bilo oduvijek, samo se taj intenzitet posljednjih nekoliko desetljeća strahovito ubrzao. Nove tehnologije, koje ljudima olakšavaju život i zato bivaju prihvaćene, nužno za sobom nose neke posljedice u vidu nestanka potrebe za nekim zanimanjima.

Tako su vozila na benzin zamijenila konje i kočije, baš kao što će u bliskoj budućnosti električna vozila uvelike smanjiti potrebu za nekim zanimanjima vezanim za održavanje automobila koja danas uzimamo zdravo za gotovo.

Razvoj interneta uništio je videoteke te uvelike smanjio potrebu za postojanjem velikog broja poštanskih ureda.

No, promjene uvijek dočekuju otpori koji mogu biti kraćeg ili duljeg trajanja, ali rijetko kad ti otpori mogu zaustaviti promjene. Najbolji primjer za to su taksisti koji diljem svijeta već godinama, više ili manje uspješno, vode rat protiv Ubera, aplikacije koja je putovanje s točke A na točku B učinila znatno lakšom i jeftinijom.

I tom kontekstu vječnih tehnoloških promjena i otpora koje te promjene nužno prate odlično dočarava jedna priča iz tridesetih godina.

Miroslav Horvat, novinar portala Liberal, tako je u stvarima svog djeda, vrbovečkog poduzetnika prije i poslije Drugog svjetskog rata, pronašao je nekoliko zanimljivih dokumenata.

Dozvola za prodaju budilica

Njegov je djed tako davne 1933. godine u svojoj trgovini mješovite robe prodavao "ure budilice". Budilice, mlađi neće znati, su bili satovi na kojima se mogli "programirati" da zvone u točno određeni sat. Danas za to služe isključivo mobiteli, no nekad su, jasno, budilice bile vrhunac tehnologije.

No, protiv prodaje budilica u dućanu mještovite robe netko je ustao, moguće ceh tada moćnih urara. Zbog toga je ovaj trgovac dobio zanimljiv dopis vlasti.

"Do danas na teritoriju ove komore nije bilo običaja da trgovac mješovitom robom prodaje ure budilice, pa i u najobičnijoj formi uslijed čega nemate mogućnosti baviti se trgovinom rečenog artikla na temelju ovlaštenja za trgovinu mješovitom robom.

Krojači protiv gotovih odijela

U drugom primjeru protiv istog su se trgovca konkretno pobunili članovi Udruženja krojača jer je on 1937. godine prodavao gotova skrojena odijela iz Italije. Oni su hitno tražili da se zbog njihovog opsatanka zabrani navedeni način rada.

"Povodom toga, što je Horvat Pavao, trgovac mještovitom robom iz Vrbovca, prodavao gotova odjela na godišnjem sajmu, uredovalo je ovo Udruženje te dalo istoga ostraniti na sajmu, pošto on na to nije imao pravo. Međutim je isti sebi ishodio proširenje svojeg ovlaštenja i na konfekciskom robu i došao opet na sajam sa tom robom te kani sa takvom robom posječivati sve sajmove.

Potšo takav običaj nije bio na području ovog sreza, da bi trgvoci obrtničke proizvode prodavali na sajmovima, umoljavamo naslov, da u interesu obrtnika izda ovom Udruženju potrebno upustvo u pogledu tumačenja", stoji u dopisu lokalnih krojača Zanatskoj komori u Zagrebu.

"Kako to do sada nije bio običaj, tražimo da vlast bezuslovno to zabrani, jer u protivnom slučaju će se naš rad svesti samo na rijetke mušterije u selu i time će nam se naš opstanak uništiti", stoji ranije u dopisu.