DVIJE djevojčice od 14 i 11 godina već skoro pet godina ne smiju napustiti područje Grada Zagreba zato što je tako odlučio Općinski sud u Zagrebu. Njihova majka (identitet poznat redakciji) za Index je rekla više oko cijele problematike s kojom se nosi otkako se 2019. odlučila preseliti u Hrvatsku iz jedne susjedne države.

"Nisam znala da se kod oca odvija ono najgore"

Govori da je u toj zemlji živjela sa suprugom sve dok ga nije odlučila napustiti 2017. zbog zlostavljanja. Sve do kraja 2018. djeca su išla u posjete k bivšem suprugu.

"Nisam znala da se tada odvija ono najgore. Otišla sam u Hrvatsku šest mjeseci nakon prijave seksualnog zlostavljanja mlađe kćeri, a tada mu je trajala i zabrana prilaska. Imala sam saznanja da je tukao i spolno zlostavljao kćeri, tada sam mislila da se radi o spolnom zlostavljanju samo mlađe kćeri, ali ispostavilo se da postoje saznanja da se radi i o starijoj kćeri. Sve sam to prijavila.

On je i sam kazao da je znao udariti djecu, ali kako je rekao, 'ništa posebno, malo šipkom'. Dok je trajala zabrana prilaska, on me prijavio za otmicu jer sam tada već otišla u Zagreb. Uskoro je prijava protiv njega odbačena uz obrazloženje da kćerku nije dirao sa seksualnom konotacijom", objasnila je, dodajući kako bivši suprug dolazi iz utjecajne obitelji.

Osim ovih koje smo objavili, Index je u posjedu više psihijatrijskih i ostalih nalaza u kojima piše da ne žele vidjeti oca, ali i mišljenja koja se tiču posljedica koje zabrane slobodnog kretanja ostavljaju na djecu.

DORH odbacio prijavu, taj slučaj sad je u Strasbourgu

Po dolasku u Hrvatsku, majka je DORH-u podnijela prijavu, koja je kasnije odbačena uz obrazloženje da "udarci prema djeci nisu bili protupravnog intenziteta". Žalila se Županijskom i Vrhovnom sudu, ali i oni su odbili prijavu. Slučaj je sad na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, koji je tražio odgovore od Hrvatske zašto su ignorirali navode oca koji je i svjedočio da je djecu znao tući.

Na Općinskom sudu u Zagrebu bivši suprug je u studenom 2019. prema Konvenciji o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece zatražio vraćanje djece u državu iz koje su došli. Naveo je kako majka ima rodbinu u Kanadi i da postoji bojazan da će s djecom napustiti zemlju.

Sutkinja je izrekla mjeru kojom djeca ne mogu napustiti ni Zagreb ni Hrvatsku, osim u slučaju odlaska u zemlju iz koje su došle. Prema Konvenciji, mjere osiguranja moraju biti razmjerne opasnosti radi koje se izriču te je sud taj koji određuje trajanje mjere.  

"Još je bilo snošljivo za vrijeme korone, kasnije je postalo gore. Djevojčice su utučene, njima su prijatelji na moru, one ne smiju nigdje. Nekidan me kći pitala hoće li moći na more s 18 godina. Nedavno me pitala majka jednog dječaka zašto je moja kći ljuta na njega. Ispalo je da joj je dao pozivnicu da mu dođe na rođendan, a ona mu je rekla da neće doći.

Ne mogu ni na rođendan u Westgate

Ona je to rekla jer je rođendan u Westgateu, koji je izvan administrativnih granica Grada Zagreba. One jecaju da ne žele tako živjeti, ne smiju na školske izlete, na smiju na natjecanja iz plesa ili juda. Neka ih djeca zadirkuju da nigdje ne idu jer su siromašne.

Kad djeca napune 18 godina, ići će sama s društvom na more, više ne sa mnom. S njima sam kao majka toliko toga propustila... A da ne govorim koliko toga smo prodali iz kuće zbog troškova suđenja, koliku žrtvu je podnio i moj sada pokojni otac kako bismo nešto učinili.

Ovako su narušena prava koja su im zajamčena Ustavom RH, Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i Konvencijom o pravima djeteta", rekla je majka.

Pokrenut i ovršni postupak

Uskoro je donesena i odluka prema kojoj je majka trebala vratiti djecu u zemlju njihova rođenja. Ona se na tu odluku oglušila.

"Jednostavno sam odlučila ne uzeti putovnice sa suda i odvesti djecu. Da vodim djecu ocu nakon ginekološkog nalaza kojeg sam pročitala? Moram uraditi sve da ih zaštitim. Kroz angažman odvjetnice i udruga, uložili smo i žalbe na koje je Županijski sud rekao da odluku treba revidirati jer nije naznačeno gdje se vraćamo itd.", rekla je ona.

Tada je bivši suprug pokrenuo ovršni postupak, što je druga sutkinja Općinskog suda u Zagrebu odbila. Ta odluka je pravomoćna.

"Djevojčice su svjedočile o fizičkom zlostavljanju, iskazivale su terapeutima i o spolnom zlostavljanju, izrazile su strah, ali trebale su godine da se slučaj riješi i da se donese pravomoćna odluka o odbijanju ovrhe nad djecom. 

Nakon što su odbijeni zahtjevi za ovrhom tražili smo da se ukine i ova zabrana kretanja jer ona više nema smisla. I to je učinjeno. Djeca su napokon bila slobodna. Onda smo išli u Slavoniju, išli smo na izlete po Zagorju... Uživali smo koliko smo mogli. Sad bih voljela da do toga nije došlo jer je zabrana vraćena već nakon mjesec dana, a sad je djevojčicama još gore", kaže.

Isti sud poništava ovrhu, ali i dalje ne da djeci ići izvan granica Zagreba

"Otac se žalio Županijskom sudu i u roku od dva dana njegova žalba je prihvaćena i ista sutkinja koja je prvotno donijela zabranu kretanja, sad ju je donijela nanovo. Županijski sud je u roku od dva dana donio rješenje na žalbu. To je presedan. Moje žalbe stoje i po godinu i pol na sudu. To je apsurdno, da isti sud ne dozvoljava ovrhu, ali istovremeno unatoč tome ne mijenja odluku o ovom napuštanju granica Grada Zagreba", dodaje.

Ističe kako je i dalje u tijeku postupak protiv nje te da je donesena optužnica DORH-a jer djeca ne viđaju oca. Govori kako je prijavom seksualnog zlostavljanja još 2018. pokrenula izmjenu presude o razvodu s kojom je on viđao djecu dijelom uz školske praznike, svaki drugi vikend i preko tjedna. Sud je 2021. donio izmijenjenu presudu da se uredi viđanje u dogovoru sa Zavodom za socijalno osiguranje.

"Zavod za socijalno osiguranje je na silu htio provesti odluku, iako ga djeca ne žele vidjeti, a nalazi djece su takvi da se susreti ne provode jer bi štetili djeci. Sad se mene osporava iako nijednom nije dogovoren susret", kazala je.

"Da su ubile nekoga, stavili bi im narukvicu da znaju gdje su"

Tada je podnijela Zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu, koja je, govori, stajala osam mjeseci na Općinskom sudu i kasnije je odbijena. "Naveli su da nismo objasnili po čemu su prekršena dječja prava", rekla je.

"Dosta mi je više toga da idem na posao i pritom ne znam hoću li zateći djecu doma jer mogu doći i odvesti ih ocu. To se tako radi uz postupke ovrhe. Dosta mi je toga da plaćam sve troškove koje imam uz sudske postupke, na koncu toga da kao majka propuštam djetinjstvo svoje djece, koja ne mogu poći ni u Krašograd.

Da su ubile nekoga, stavili bi im narukvicu da znaju gdje su, a ne ih ovako držati i uskraćivati im pravo na slobodno kretanje", zaključila je majka.

Općinski sud u Zagrebu smo pitali zbog čega je ta mjera još uvijek na snazi te zašto nije određen rok. Pozvali su se na članak 351. Obiteljskog zakona te naveli da ne mogu davati informacije o ovom postupku.

Obratili smo se i Vrhovnom sudu, pitajući ih zbog čega smatraju da djeci ovom odlukom nisu prekršena prava. Nismo dobili odgovor.

Pravobraniteljica: Brine nas duljina trajanja mjere

Obratili smo se Uredu pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević. Navodi kako su stranke dužne poštivati pravomoćnu sudsku odluku o međunarodnoj otmici djeteta. Dodaju kako ih s "pozicije zaštite djece iskreno zabrinjava izbor vrste i duljine trajanja mjera kojima se kroz duže vrijeme ograničava sloboda kretanja djece".

"Prilikom odluke o primjeni ovakve mjere sudovi bi se trebali voditi načelom razmjernosti i nužnosti te bi izricanje takve mjere trebala biti iznimka, a trajanje iste vremenski ograničeno. Mjere bi trebale biti privremene i donesene s namjerom da se što prije izvrši neka odluka donesena u najboljem interesu djeteta.

Međutim, upravo zbog nepoštivanja sudskih odluka od strane roditelja i dugotrajnosti postupaka, mjere ponekad postaju dugotrajne, što nije u interesu djece jer one za djecu predstavljaju ogroman izvor stresa i frustracije te narušavaju pravo djeteta na mirno djetinjstvo. Takve situacije su za djecu štetne, a mogu se prevenirati upravo poštivanjem pravomoćnih sudskih odluka", naveli su.

Možemo u saboru tražio poseban zaključak, odbijen je

O ovom slučaju u saboru je u svibnju govorila i zastupnica Možemo Sandra Benčić, dodajući da slučaj predstavlja primjer bešćutnosti, birokracije i negativnosti primjene neznanstvenog, štetnog i u mnogim državama zabranjenog koncepta otuđenja djeteta.

"Haška konvencija predviđa kao iznimku činjenicu da postoji strah od zlostavljanja djece, ali to nije bilo na vrijeme primijenjeno. Ali sud je primijenio da djevojčicama nije samo zabranio napuštanje RH nego i Grada Zagreba.

Sama konvencija i zakon o njenoj provedbi predviđaju mogućnost da sud stavi takvu mjeru, ali kaže da mora biti razmjerna i vremenski ograničena, na rok. A naš sud rok nije postavio datumom ili brojem mjeseci, nego okončanjem postupaka koji se vode u povodu skrbništva. Ti postupci mogu trajati godinama i desetljećima", rekla je.

Tražila je da zastupnici podrže zaključak Kluba Možemo u kojem se tražilo da se obvežu nadležna ministarstva i pravobraniteljstvo kako bi se izdao naputak institucijama da se ovakve mjere mogu izdati iznimno i trajati šest mjeseci. Zaključak nije dobio potreban broj glasova jer je 76 zastupnica i zastupnika glasalo protiv zaključka.

Borba da se djeci omogući pravo na normalno djetinjstvo i na slobodno kretanje barem unutar granica RH očito će trajati još neko vrijeme.

"Godine prolaze, one su zarobljene. Poslale smo Ustavnom sudu zahtjev za reviziju odluke. Može to trajati još pet godina", zaključila je majka.