IZJAVA premijera Plenkovića da plaćanje veledrogerijama nije nešto hitno jer "mogu izdržati" u najmanju je ruku sramotna za funkciju koju obnaša, a u konačnici i jako štetna za Hrvatsku. Takvim izjavama se direktno relativizira neplaćanje dugova, što je odavno jedan od glavnih problema hrvatskog gospodarstva.

Trebalo bi svima biti jasno da je neplaćanje za obavljenu uslugu, rad ili robu nešto što je sramotno, bar u normalnim društvima. Podjednako je sramotno ne isplatiti radniku plaću kao i ne platiti dobavljaču za isporučenu robu ili uslugu. Plaće radnika tog dobavljača ovise o naplati dugova, a kada kasni naplata za isporučenu robu ili obavljene usluge, remeti se novčani tok te u opasnost dolazi i isplata plaća radnicima.

Stvara se začarani krug neplaćanja, koji ne samo da remeti normalnu gospodarsku aktivnost nego i ugrožava primanja radnika te njihovih obitelji. Za neometano funkcioniranje gospodarstva ključno je da svi sudionici, od države preko kompanija do radnika, znaju točno kada mogu očekivati kompenzaciju za svoj rad, robu ili usluge. Narušavanjem tog pravodobnog toka novca stvaraju se "uska grla", u kojima najveći teret pada upravo na radnike, koji se nalaze na kraju lanca.

Država je u Hrvatskoj glavni generator nelikvidnosti

Kako je u Hrvatskoj država daleko najveći kupac, onda njeno neplaćanje stvara problem svima u lancu, budući da se država najčešće nalazi na samom početku. To je rezultat činjenice da je država u Hrvatskoj i daleko najveći poslodavac i najveći kupac. Svako odugovlačenje plaćanja države lančanim se efektom prebacuje na one koji se nalaze ispod nje u lancu, od kompanija pa sve do radnika.

I, zaista, država je u Hrvatskoj glavni generator nelikvidnosti. Posebno se to odnosi na državne kompanije, koje unatoč tome što ih se financira iz državnog proračuna i direktno iz poreza, neredovito plaćaju svoje obaveze. Ta nelikvidnost se grana od države i državnih kompanija kroz cijelo gospodarstvo i jedan je od glavnih problema koji koče razvoj hrvatske ekonomije. Najveći problem je što se time stvara i cijela kultura neplaćanja, jer oni koji primaju novce od države prvo nužnošću, a kasnije samom navikom preuzimaju istu "politiku" poslovanja.

Pošteno i pravovremeno izvršavanje preuzetih obaveza, u koje spadaju plaćanja, trebala bi biti svetinja. Pogotovo to vrijedi za pravno kažnjavanje izvršavanja obaveza, ali, podjednako, možda i više, je važna i društvena percepcija nepridržavanja potpisanih obaveza. Najveća sramota nekog gospodarstva, nekog društva i neke kompanije upravo je neplaćanje radnika i dobavljača te općenito nepridržavanja preuzetih obaveza.

Što se može očekivati od društva i nacionalnog gospodarstva u kojem ni država ne poštuje preuzete obaveze? Od države u kojoj su državna poduzeća ta koja se financiraju iz proračuna i iz poreza, što znači da ih financiraju sami građani, glavni generator nelikvidnosti? U razvijenim državama se poštivanje ugovora i preuzetih obaveza smatra neupitnim, a stvari kao neisplata plaća, neplaćanje dobavljača i neizvršenje preuzetih obaveza nepojmljivim.

Skriva li Plenković korupciju u zdravstvu?

Porazna je činjenica da je kultura neplaćanja u Hrvatskoj toliko raširena i uobičajena da sam premijer ne vidi problem u tome da država duguje nekoliko milijardi. A radi se samo o dugu prema veledrogerijama. Stvaran iznos duga države i državnih kompanija je puno veći.

Najvjerojatnije su se veledrogerije ugovorima osigurale od tih praksi i za svaki dan isteka roka za plaćanje zaračunaju kamate. Možda se čak radi o svojevrsnom prešutnom dogovoru države i veledrogerija, dogovoru da će država odugovlačiti s plaćanjem, a veledrogerije naplaćivati kamate. Ako je to istina, onda se radi o sramotnoj praksi, kako za državu tako i veledrogerije. Ako postoji taj dogovor, onda bi se definitivno trebalo uključiti pravosuđe, jer se tom praksom bez opravdanog razloga podižu cijene lijekova i samim time troškovi zdravstvenog sustava.

Zdravstveni sustav tako stvara ogromne troškove, koje iz doprinosa plaćaju svi radnici u Hrvatskoj. Potencijalno se radi o raširenoj korupciji, jer se nezakonitim dogovorima "ispod stola" umjetno stvaraju dodatni troškovi za, ionako preskupo, zdravstvo. Nonšalantan stav premijera Plenkovića daje naslutiti da možda zna za taj dogovor, a time svjesno štiti praksu, koja, ako je istina, u zdravstvenom sustavu generira milijarde dugova. 

Znači, u najboljem slučaju Plenković svojim izjavama relativizira jedan od najvećih problema gospodarstva Hrvatske te promovira destruktivnu kulturu neplaćanja dugova i izvršenja preuzetih obaveza. U najgorem slučaju on svjesno skriva informacije o golemoj korupciji u zdravstvenom sustavu.

Svima bi trebalo biti nepojmljivo da netko ne plaća račune u roku

Hrvatska bi trebala postati država u kojoj će svakom političaru, svakom poduzetniku i općenito svakom građaninu biti nepojmljivo da netko ne plaća račune u dogovorenom roku, ne isplaćuje plaće radnicima, ne ispunjava preuzete obaveze i općenito ne poštuje potpisane ugovore. Osnovno je, naravno, da pravosuđe češće i strože kažnjava takve prakse, ali ništa manje važna nije ni društvena percepcija. Plenkovićevo banaliziranje problema, dapače ismijavanje, u svakoj bi normalnoj državi bilo povod žustre rasprave u saboru i oštrih osuda opozicijskih političara.

Najava o povećanju doprinosa, koji je već podignut s 15% na 16.5%, sramotno je prebacivanje problema na leđa radnika u Hrvatskoj. Ako je samo neplaćanje na vrijeme značajan generator duga, onda bi posljedice trebali snositi oni koji godinama dopuštaju takvu praksu. Treba istražiti i mogućnost da se to radilo s namjerom, u dogovoru s veledrogerijama. U tom slučaju odgovorni trebaju biti pravno procesuirani.

Povijest pokazuje da se problem neće riješiti, nego će se privremeno zakrpati

Koliko su u trenutnoj vladi nesposobni uhvatiti se u koštac s pravim problemima, ne samo zdravstvenog sustava nego i s ostalim problemima Hrvatske u cjelini, može se vidjeti iz toga da ministar zdravstva prvo najavljuje podizanje doprinosa za zdravstvo, a svega nekoliko sati nakon demantira ga ministar financija. U međuvremenu predsjednik vlade banalizira problem sramotnim izjavama. Potpuni državnički diletantizam.

Bilo bi lijepo da je drugačije, ali povijest pokazuje da se problem neće riješiti, nego će se privremeno zakrpati, a zakrpu će platiti građani RH. Nitko neće biti sankcioniran ni kažnjen, neće biti istrage o tome kako se došlo do te sramotne situacije, a na izborima će oni koji plaćaju krpanje takvih problema ponovno birati iste ljude, iste stranke i iste politike. Možda će samo tražiti jačanje postojećih praksi i politika.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala