NAKON leta provedenog u lisicama, Iranka Nika našla se usred Afrike, u državi za koju nikada nije čula. Ona je jedna od tisuća ljudi koje je SAD deportirao na temelju nejasnih dogovora s desecima država u sklopu politike koja izaziva sve više pitanja, piše Guardian.

Zavezanima u zrakoplovu američke imigracijske službe nitko nije htio reći kamo idu. Službenici su im se podsmjehivali kad su pitali. Tek kad su zasloni na sjedalima prikazali kartu, 18 migranata shvatilo je svoje odredište - Srednjoafričku Republiku, zemlju za koju je malo tko od njih uopće čuo.

Nika, 32-godišnja Iranka, sjeća se kako su joj se lisice urezale u zapešća. Molila je službenike da ih olabave, ali nisu. Nekim muškarcima koji su se opirali ukrcaju bilo je još gore - bili su trakama vezani uz tijelo.

Nika je pobjegla iz Irana 18 mjeseci ranije nakon prosvjeda protiv režima i zamišljala je SAD kao utočište. Nakon više od godinu dana u američkom imigracijskom pritvoru sudac joj je odobrio pravnu zaštitu i naredio puštanje. No u roku od dva tjedna Ministarstvo domovinske sigurnosti ponovno ju je uhitilo. Nekoliko dana kasnije bila je u zrakoplovu na putu 11.000 kilometara istočno.

"Nikad mi nisu rekli da će me deportirati u ovu zemlju. Ne znam ništa o Africi", rekla je za The Guardian. State Department upozorava američke građane da ne putuju u Srednjoafričku Republiku jer je smatra preopasnom. Nika ondje provodi dane uglavnom zatvorena u svojoj sobi, čekajući odgovor na pitanje hoće li je vratiti u Iran, gdje strahuje za svoj život.

Više od 25.000 ljudi deportirano u treće zemlje

Nika je jedna od više od 25.000 osoba koje je Trumpova administracija deportirala u zemlje koje nisu njihove domovine. Oko 20.000 ljudi prevezeno je u Meksiko, prema podacima organizacija Refugees International i Human Rights First. Više od 5000 drugih poslano je u zemlje u Africi, Latinskoj Americi, na Karibima i u središnjoj Aziji s kojima nemaju nikakve veze.

Neki su potom vraćeni u zemlje za koje su američki imigracijski suci prethodno utvrdili da bi im ondje mogli biti ugroženi život ili sloboda.

Odvjetnici za ljudska prava ove aranžmane s trećim zemljama opisuju kao dio "demonstracije sile" kojom SAD želi obeshrabriti migrante i tražitelje azila. Ljudi iz Perua i Kolumbije slani su, primjerice, u Demokratsku Republiku Kongo. Četiri Kubanca, Brazilac i Kamerunac u kolovozu su odbili izići iz zrakoplova u Liberiji pa su poslani u Ekvatorijalnu Gvineju.

U sklopu zajedničke istrage "Deportation Project", koju koordinira pariška organizacija Forbidden Stories, The Guardian i 23 druge medijske kuće razgovarali su s više od 100 ljudi i analizirali dokumente o sporazumima američkih dužnosnika s vladama diljem svijeta. Pratili su više od 100 letova koji su prevezli migrante u 28 različitih zemalja, a procjenjuju da je to samo dio ukupnog broja.

Broj takvih letova raste. U kolovozu je, prema Human Rights Firstu, rekordnih 16 letova prevezlo ljude u 13 različitih trećih zemalja.

Sud: Deportacije su nezakonite

Savezni prizivni sud u petak je presudio da su deportacije u treće zemlje nezakonite. Sud je zaključio da se time krši propisani pravni postupak jer ljudi nisu na vrijeme obaviješteni kako bi mogli pravno osporiti deportaciju. Odvjetnici za ljudska prava smatraju da bi presuda trebala odmah zaustaviti takve letove, no očekuje se žalba vlade i nastavak politike.

Glasnogovornik State Departmenta poručio je da je provedba imigracijske politike Trumpove administracije "glavni prioritet" te da će SAD koristiti "sva zakonska sredstva" za uklanjanje ljudi koji nemaju pravo ostati u zemlji.

Trumpova administracija tvrdi da su ljudi koje deportira kriminalci. Međutim, dokumenti do kojih je došao Washington Post pokazuju da je većina od 35 zemalja koje su potpisale sporazume sa SAD-om navela da neće prihvaćati migrante s poviješću nasilnih kaznenih djela.

Sud joj odobrio zaštitu, ICE je ponovno uhitio

Među ljudima ukrcanima na te letove nalaze se oni koji su veći dio života proveli u SAD-u, roditelji pritvoreni nakon što su odveli djecu u školu te osobe koje skrbe o starijim članovima obitelji.

Mnogima je, poput Nike, odobrena takozvana "obustava udaljenja", zaštita za osobe koje bi se u domovini mogle suočiti s teškim posljedicama, ali ne ispunjavaju uvjete za azil. Nika je 28. svibnja puštena iz pritvora ICE-a te je dobila pravo na rad i boravak.

Njezina odvjetnica Sahar Jalili kasnije je iz spisa saznala da je ICE službeno odlučio poslati Niku u Bangui, glavni grad Srednjoafričke Republike, samo osam dana prije nego što je sudac naredio njezino puštanje.

Nakon 18 mjeseci pritvora Nika je provela tjedan dana s obitelji svog ujaka u Los Angelesu. Ponovno je uhićena 8. lipnja tijekom onoga što su službenici ICE-a predstavili kao rutinsku prijavu. Nika kaže da je nakon sastanka jedan službenik nazvao njezina ujaka i zamolio ga da je vrati kako bi preuzela neke papire. Tada su je uhitili.

Jalili se prethodna dva dana borila da spriječi deportaciju još dvije Iranke s istog leta i uspjela je. Za Niku, kaže, jednostavno nije bilo dovoljno vremena prije polijetanja.

SAD obećao najmanje 410 milijuna dolara

Kako bi ubrzala deportacije, Trumpova administracija sklopila je niz sporazuma s državama spremnima prihvatiti migrante koji nisu njihovi državljani.

Interni zapisi pokazuju da je administracija obećala najmanje 410 milijuna dolara za osiguravanje takvih sporazuma s 38 zemalja. Kamerunu je, primjerice, namijenjeno 30 milijuna dolara za prihvat 1000 migranata, iako ih je dosad poslao samo 44. Demokratskoj Republici Kongo obećano je 75 milijuna dolara za prihvat 2000 ljudi, a primila ih je samo 15.

Politiku predvodi Stephen Miller, zamjenik predstojnika ureda Bijele kuće. Sadašnji i bivši američki dužnosnici rekli su Washington Postu da je Miller progurao ključna imenovanja u State Departmentu kako bi proveo taj plan. Među njima je Christian Ehrhardt, koji vodi novouspostavljeni Ured za remigraciju i koji je pomogao osigurati najmanje 13 sporazuma o deportacijama u treće zemlje u Africi.

Ženu vukli za kosu dok je molila da je ne deportiraju

Jedna od deportiranih je i Rabbiatu Kuyateh (58), medicinska sestra koja je veći dio života provela u SAD-u. Brinula se o pacijentima tijekom pandemije koronavirusa, godinama njegovala odrasle i djecu s invaliditetom te sama odgojila sina.

SAD ju je poslao u Ganu, odakle su je vlasti odlučile deportirati u Sijera Leone, zemlju iz koje je otišla kao dijete. Video snimljen prošle godine prikazuje kako je bosu i izbezumljenu vuku za kosu i nasilno guraju u kombi dok viče: "Ne idem."

Jedna druga žena toliko se bojala povratka u Senegal da je pokušala počiniti samoubojstvo pijenjem izbjeljivača. Liječena je u bolnici, a potom je ipak vraćena u Senegal. "Popila sam izbjeljivač jer sam htjela umrijeti. Htjeli su me prisiliti da se vratim", rekla je.

Nika u Africi dobila malariju

Nikin zrakoplov sletio je u Bangui 11. lipnja. Putnicima su skinute lisice, ali nekoliko sati nisu sreli nikoga tko govori engleski. Odvedeni su na cijepljenje, a Nika kaže da u početku nije ni znala što će joj ubrizgati. Radilo se o cjepivu protiv žute groznice. Smještena je u stan u kojem može ostati tri mjeseca. Ubrzo se razboljela, a liječnički nalaz pokazao je da ima malariju. "Nisam ni znala što je to", rekla je.

Njezina odvjetnica naknadno je saznala i da je Nika deportirana bez putovnice, što znači da nema identifikacijske dokumente ni vizu. Nika tvrdi da su lokalni policajci njezinu situaciju koristili za prijetnje i iznude.

Uloga UN-ove agencije

Srednjoafrička Republika jedna je od 13 zemalja u kojima deportiranima pomaže Međunarodna organizacija za migracije (IOM), agencija UN-a. Osigurava im hranu, smještaj i psihološku pomoć.

Iako je Trumpova administracija najavila velika smanjenja financiranja UN-ovih agencija, više od 60 posto američkih donacija IOM-u tijekom drugog Trumpova mandata otišlo je u programe u državama koje prihvaćaju deportirane migrante. Za Srednjoafričku Republiku izdvojeno je 85 milijuna dolara.

Nika kaže da se djelatnici organizacije prema njoj dobro odnose, ali da to ne mijenja njezinu situaciju. "Ljudi ovdje daju sve od sebe. Ali to nije život. Ovdje dišem, ne umirem. Ali ne mogu napustiti kuću bez vozača kojeg osiguravaju. Ne mogu naći posao, ne govorim njihov jezik", rekla je.

Njezina odvjetnica u Los Angelesu i dalje pokušava pomoći ljudima kojima prijete slične deportacije. Kad je saznala da je Nikin zrakoplov poletio za Bangui, kaže da je pala na pod, nazvala majku i počela plakati. "Nije to situacija u kojoj možete samo reći: 'Dala sam sve od sebe'", rekla je.