PREMDA je popriličan broj promatrača očekivao da će se na recentno održanom sastanku najviših američkih i britanskih dužnosnika u Washingtonu donijeti odluka o davanju suglasnosti Ukrajini za izravne napade zapadnim dalekometnim sustavima na ruski teritorij, to se nije dogodilo. Objašnjenja su išla u različitim smjerovima, od straha od moguće nuklearne eskalacije do nelagode uslijed niza toksičnih i opasnih protumjera koje bi ruski predsjednik Putin mogao poduzeti.

Spominjani su kibernetički napadi na zapadne informacijske sustave povezane s kritičnom infrastrukturom, ključnim državnim funkcijama te pohranom odnosno obradom klasificiranih podataka, zatim izravne diverzije na kritičnu infrastrukturu - energetska postrojenja, plinovode, naftovode i slično - te naoružavanje raznih terorističkih skupina. Međutim, čini se da je najveću uznemirenost sudionika sastanka izazvalo moguće produbljivanje rusko-iranske suradnje u proizvodnji nuklearnog oružja. Zašto?

Iranske ambicije

U kontekstu trenutne situacije na Bliskom istoku, koju karakteriziraju visoke tenzije između Izraela te Irana i paravojnih formacija pod njegovom kontrolom (Hezbolaha i Hamasa), Zapad je s pravom zabrinut da bi nuklearno opremanje Teherana vodilo regiju, ali ne samo nju, u eskalaciju s nesagledivim posljedicama. Ako bi Putin kao protumjeru zapadnoj suglasnosti za ukrajinske dalekometne napade podijelio s Iranom ruske tajne o razvoju nuklearnog oružja, u potpunosti bi zadovoljio dugogodišnje ambicije iranskih dužnosnika koji ne žele odustati od postavljenog cilja - obogaćivanja dovoljne količine urana, neophodnog za izradu nuklearne bombe. 

Reakcija Zapada 

Odmah nakon izjave prvog čovjeka američke diplomacije Antonyja Blinkena da Rusija "dijeli tehnologiju koju Iran želi, uključujući nuklearna pitanja, kao i neke informacije iz svemirskog programa", Francuska, Njemačka i UK su izdali zajedničko priopćenje za javnost u kojem upozoravaju da iranske zalihe visoko obogaćenog urana nastavljaju značajno rasti "bez ikakvog vjerodostojnog civilnog opravdanja" te da su nakupljene četiri "značajne količine" od kojih bi se svaka mogla upotrijebiti za izradu nuklearne bombe. 

Međutim, u ovom trenutku ostaje nepoznanica koliko tehničkog znanja Teheran ima za izradu nuklearnog oružja, odnosno koliko brzo bi to mogao učiniti. Rad s iskusnim ruskim stručnjacima ili korištenje ruskog znanja pomogli bi u intenziviranju tog procesa.    

Suradnja Rusije i Irana 

Ubrzo nakon što je Putin pokrenuo sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu, Iran je počeo isporučivati ​​dronove tipa Shahed Delta Moskvi te joj pomogao izgraditi i tvornicu za proizvodnju oružja koje Rusi obilato koriste u bombardiranju ciljeva diljem Ukrajine.

Također, prema podacima američke sigurnosno-obavještajne zajednice koje je potvrdila i ukrajinska strana, procjenjuje se da je Iran, preko ruske luke na Kaspijskom jezeru, već isporučio Moskvi prvu seriju od 200 balističkih projektila tipa Fath-360 (BM-120). Riječ je o projektilima s dometom od 30 do maksimalno 120 kilometara, koji mogu nositi bojevu glavu od 150 kilograma, a lansiraju se brzinom tri puta većom od brzine zvuka. U stanju su pogoditi ukrajinska naselja blizu linije bojišnice te infrastrukturne, prije svega energetske objekte. Njihova isporuka dovela je do toga da Zapad krene s uvođenjem nove runde sankcija Iranu. 

Šumovi u komunikaciji  

Ipak, u odnosima dvije strane ne ide sve glatko. Nakon izbora Masouda Pezeshkiana, novog reformističkog predsjednika Irana, koji je obećao da će raditi na ukidanju sankcija i razvijanju uravnoteženijeg odnosa s Istokom i Zapadom, posebice Europskom unijom, u zemlji je otpočela žustra rasprava o tome koliko su vanjsko-sigurnosni interesi Rusije i Irana doista usklađeni. 

Oponenti dubljeg povezivanja dvije zemlje ukazuju na stavove Moskve u pogledu armensko-azerbajdžanskog sukoba, koji po njima potkopava teritorijalni integritet Irana. Također, izražena su neslaganja i s pozicijom Kremlja o deklariranoj politici Teherana kada je u pitanju polaganje prava na tri otoka u Hormuškom tjesnacu. U reformističkom tisku dominira već uobičajeni narativ kako Rusija zbog svojih interesa nastoji na sve načine osujetiti iranske pokušaje uspostave boljeg razumijevanja i suradnje s europskim zemljama. 

Stavovi konzervativaca

Međutim, konzervativci u iranskoj vladajućoj eliti imaju potpuno oprečne stavove, često podsjećajući reformistički nastrojene neistomišljenike na ulogu Zapada, posebice američke administracije, u surovoj odmazdi Izraela prema Hamasu u Pojasu Gaze, gdje se nemilosrdno ubija neboračko stanovništvo i do temelja razara civilna infrastruktura. Opisujući politiku predsjednika Bidena kao potporu genocidu Izraela nad palestinskim stanovništvom u Gazi te nabrajajući provokativne izraelske likvidacije visokopozicioniranih pripadnika Hamasa i Hezbolaha koje su izveli u Siriji, ali i samom Iranu, konzervativci se zalažu za produbljivanje rusko-iranskog saveza. 

Po njihovom mišljenju, Iran u zamjenu za isporučene projektile i dronove od Putina može dobiti nešto mnogo vrjednije i značajnije. Riječ je, naravno, o tajnama ruske nuklearne tehnologije, odnosno pomoći u kreiranju iranskog nuklearnog oružja. Prema njihovoj računici, Rusija bi ipak mogla prevladati u ratu s Ukrajinom, što bi joj otvorilo mogućnost većeg utjecaja na geopolitičkoj sceni, a interesi saveznika sigurno ne bi bili zanemareni. U tom kontekstu zapadni analitičari su komentirali i nedavni posjet bivšeg ruskog ministra obrane Sergeja Šojgua Teheranu, gdje se razgovaralo o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu dvije zemlje. 

U čijim je rukama moć?

Premda je iranski predsjednik Pezeshkian već napravio niz strateških ustupaka konzervativcima na temelju uvjerenja da reforme neće napredovati ako odmah krene u obračun s "dubokom državom", promatrači sumnjaju u pozitivne rezultate njegove političke agende. Naime, Pezeshkianova moć je limitirana jer mu nadležnosti ne dopiru do vanjske i obrambene politike. 

Glavni protagonisti ove dvije politike su lideri Korpusa islamske revolucionarne garde i vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei. Njihova stajališta o poziciji Irana u međunarodnim odnosima su daleko od reformskih ideja iranskog predsjednika, a veoma blizu ispunjenja agende o opremanju zemlje nuklearnim oružjem. Dobra vijest za Kremlj i velika glavobolja Zapadu u smislu daljnjeg planiranja potpore Ukrajini. Jer Putin bi, u slučaju prelaska svojih rubnih linija, mogao zaigrati i na opciju asistencije Iranu u razvoju nuklearne bombe. To je opasna opcija za stabilnost Bliskog istoka, ali ne samo te regije. 

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala