MOŽE jedna oklada za početak? Krenite među ove molitelje na Trgu i pitajte ih na temelju kojih biblijskih tekstova oni smatraju da muškarci moraju imati neki posebni duhovni autoritet u svom domu. Ja sam tisuću kilometara daleko, ne stignem, pa vi to napravite za mene. Unaprijed znam odgovor.

"Pokoravajte se svojim muževima"

Idemo onda s popisom tekstova koje ćete čuti s usana onih molitelja koji su se potrudili čak malo pročitati Bibliju: "Žene neka šute u Crkvi" (Prva Korinćanima 14.33). "Ženi ne dopuštam da podučava ili da vlada nad muškarcem" (Prva Timoteju 2.12). 

Galerija

"I Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj" (Prva Timoteju 2.13). "A spasit će se rađanjem djece" (Prva Timoteju 2.15). "Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima" (Prva Petrova 3.1).

Nije bilo teško pogoditi. Vjernici te tekstove verglaju već stoljećima, jer potječu od glavnih apostola – Pavla i Petra. Samo što njih dvojica to nisu nikada napisala.

Nije ni znao Pavla

Navedene tekstove, kao i još neke koje nismo naveli, napisali su nama nepoznati autori s kraja prvog kršćanskog stoljeća, kojima je bilo jako stalo da se predstave kao Pavao i Petar, kako bi zadobili povjerenje svojih čitatelja.

To su činjenice koje se danas podučavaju i na ozbiljnim teološkim fakultetima – i katoličkim i protestantskim, pa ako meni kao jugokomunističkom dnovinaru ne vjerujete, pitajte profesore Novog Zavjeta (osim onih fundamentalista kojima je svaka rasprava o autorstvu teksta teška hereza). 

Nakon zadnjih par stoljeća ozbiljnog izučavanja Bibije, jasno je da Pavao nije pisao Poslanice Timoteju. One su nastale par desetljeća nakon njegovih izvornih spisa, u drugačijim povijesnim okolnostima, stil je prilično različit, a neke od ideja u tim tekstovima čak i izravno proturječe Pavlu.

Primjerice, znamo da je on bio u celibatu i da je to preporučivao i svojim vjernicima (vidi Prvu Korinćanima 7). I da se svi spašavaju samo po Božjoj milosti, nipošto svojim djelima. A pisac Poslanice Timoteju blaženo izvali da će se žene spasiti rađanjem djece. Nepoznati autor najvjerojatnije nije nikada ozbiljnije čitao pravog Pavla.

Ribar koji je naučio savršeni grčki?

Niti itko stručan smatra da je poslanice pripisane apostolu Petru uistinu on i napisao. Kršćanski spisi za njega vele da je iz galilejskog mjesta Kafarnauma, u kojemu arheolozi nisu našli nijedan trag pismenosti.

Čak i Djela apostolska (4.13) vele za Petra i Ivana (navodnog kasnijeg autora četvrtog Evanđelja) da su bili nepismeni i neuki. To doslovce znači da se nisu znali ni potpisati (one koji su se znali potpisati smatrali su pismenima).

I onda bi mi trebali povjerovati da se neuki ribar dohvatio ozbiljnog izučavanja njemu stranog grčkog jezika, naučio ga ne samo pisati, nego i vladati naprednim literarnim i retoričkim tehnikama, uz to naučiti dobro i grčke prijevode hebrejskih spisa i ostaviti nam dvije poslanice koje se međusobno drastično razlikuju u stilu.

Današnji novozavjetni stručnjaci nisu spremni prihvatiti takvu bajku o osobnom napretku i iz svih jezičnih i historiografskih razloga smatraju da pravi apostol Petar iza sebe nije ostavio niti jedan spis.

Pravo ime za "Pavla" i "Petra"

Istina, za razliku od dviju poslanica Timoteju, jasno je da je Prvu Korinćanima napisao pravi apostol Pavao. Ipak, tekst u 14.33b-35 ("Žene neka šute u crkvi") opravdano se smatra kasnijim umetkom. Kao prvo, u nekim rukopisima on se nalazi na kraju poglavlja (očito nisu znali gdje ga staviti).

Kao drugo, pročitajte to poglavlje bez spomenutih redaka i vidjet ćete i sami da slijed misli postaje kompaktniji, umetak mu samo smeta. I kao treće, sam apostol par poglavlja ranije nema problema s činjenicom da se žene u crkvi govore.

Kako onda nazvati ljude koji su se lažno predstavili kao Pavao i Petar – ili čak stavili u usta Pavlu ono što nije ni rekao?

Vrhunski novozavjetni stručnjak Bart Ehrman predlaže ime "krivotvoritelji" – i zasad nisam čuo niti jedan bolji prijedlog od ovoga. Kako biste nazvali mene da vam pošaljem dokument kojega potpišem kao ... Zoran Milanović? Tim istim imenom nazovite i "Petra" i "Pavla".

Danas znamo da Prvu i Drugu Timoteju, Titu, Drugu Solunjanima, Efežanima, Kološanima i Hebrejima pišu nama nepoznati autori koji definitivno nisu imali veze s Pavlom. Ali im je bilo jako stalo do toga da čitatelji povjeruju kako im se obraća upravo apostol, koji je već desetljećima bio mrtav. I koji je, uzgred rečeno, ozbiljno mislio da će živ dočekati Isusa.

Spisi ovih krivotvoritelja našli su svoj put u kanon Novog Zavjeta – i to ostaje vječnim problemom kršćanske teologije.

Što ostaje moliteljima u ruci?

Pavao u svojim spisima spominje razne žene kao svoje suradnice i ni u kojem ih kontekstu ne smatra podređenima. One u njegovoj Crkvi imaju puno značajniju ulogu nego kasnije kod katolika. Žene prorokuju i podučavaju, nose titule apostola i đakona, Febu čak naziva svojom zaštitnicom (u smislu mecene). 

Ipak, ne želim poput feminističkih teologa olako reći da se Pavao zalagao za ravnopravnost žena, njemu je ta tema – kao i svim ljudima antike – bila prilično strana. U već spomenutoj Prvoj Korinćanima on stvarno pokušava natjerati u red žene koje su se u crkvi molile i prorokovale nepokrivene glave.

On u tom tekstu jako podsjeća na suvremene iranske vjerske vođe, vjerojatno čineći kompromis s grčkim običajem da udane žene moraju imati maramu na glavi (isto je bilo i u našim krajevima sve do nedavno). Činjenica je i da on tu poslanicu završava riječima "Muževni budite" (izvorno samo jedna riječ), koja u muškosti vidi neki ideal i koje su postale parola i ovih molitelja s trga.

Je li baš Batarelo simbol te muževnosti, ostavljam vama na analizu. I što bi rekao Pavao da vidi ove naše molitelje? Mislim da bi mu dosta toga bilo nejasno, posebno činjenica da je već prosinac 2022. godine, a Isus još nije došao.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index portala.