GOLEMI požari koji su izbili u Amazoniji prošlog mjeseca potresli su ne samo Brazil, nego i čitav svijet. I dok brazilski predsjednik Jair Bolsonaro bez ikakvih dokaza krivi zelene aktiviste, njegovi kritičari krive njegovu antiekološku politiku, a u medijima i na društvenim mrežama se raspravlja koliko su požari zaista opasni, često se zaboravlja da u Amazoniji živi oko milijun ljudi.

Riječ je, naravno, o brazilskim domorocima, pripadnicima oko 400 plemena koji su živjeli u toj prašumi davno prije nego što je Brazil kao država utemeljen ili što su španjolski i portugalski kolonizatori uopće stigli u Južnu Ameriku. 

>> Da, ljudi su krivi što Amazonija gori

Dok je rasprava oko očuvanja Amazonije, njene važnosti za globalni ekosustav i opasnosti od njenog krčenja i poljoprivredne eksploatacije u drugim slučajevima često akademska, u slučaju amazonskih domorodaca ona je pitanje života i smrti. Ratari, stočari, šumari, rudari i preprodavači ilegalno zaposjednute zemlje već desetljećima krče amazonsku prašumu kako bi je pretvorili u ekonomski resurs.

A Raoni Metuktire, poglavica brazilskog domorodačkog plemena Kayapo, objavio je u britanskom Guardianu otvoreno pismo onima koji krče, pale i osvajaju Amazoniju, hektar po hektar. Pismo u nastavku prenosimo u cijelosti.

>> Vapaj domorodaca Amazonije: "Dat ću posljednju kap krvi da spasim ovu šumu"

"Kad posiječete drveće, napadate duše naših predaka"

Dugi niz godina, mi, domorodački vođe i amazonski narodi, upozoravamo vas, našu braću, koja su nanijela toliko štete našim šumama. Ono što radite promijenit će cijeli svijet i uništiti naše dom, a uništit će i vaš dom.

Staviti smo na stranu našu podijeljenu prošlost kako bismo bili zajedno. Prije samo jedne generacije, mnoga naša plemena ratovala su međusobno, ali danas se zajedno borimo protiv našeg zajedničkog neprijatelja. A taj zajednički neprijatelj sve vi, nedomorodački narodi koji su napali naše zemlje i koji sad pale i one male dijelove šume koje ste nam ostavili za život. Brazilski predsjednik Bolsonaro potiče vlasnike farmi u blizini naše zemlje da očište šumu te ne čini ništa kako bi ih spriječio da napadnu naš teritorij.

Pozivamo vas da zaustavite ono što radite, da zaustavite destrukciju, da zaustavite napade na duše Zemlje. Kad posiječete drveće, napadate duše naših predaka. Kad kopate za mineralima, udarate u srce Zemlje. A kad na zemlju i u rijeke ispuštate otrove – poljoprivredne kemikalije i živu iz rudnika zlata – slabite duhove, biljke, životinje i samu zemlju.

"Kad tako oslabite zemlju, ona počinje umirati"

Kad tako oslabite zemlju, ona počinje umirati. Ako tlo umre, ako naša Zemlja umre, onda nitko od nas neće moći živjeti, svi ćemo umrijeti.

Zašto to radite? Kažete da je to zbog razvoja, ali kakav je to razvoj koji oduzima bogatstvo šume i zamjenjuje ju sa samo jednom vrstom biljke ili jednom životinjom? Tamo gdje su nam duhovi nekad davali sve što nam je potrebno za život, svu našu hranu, naše kuće, naše lijekove, sada je samo soja ili stoka. Kome treba takav razvoj? Samo nekolicini ljudi koji žive na farmama, oni ne mogu izdržavati mnogo ljudi i oni su jalovi.

Pa zašto onda to radite? Vidimo da je to zato da neki od vas mogu dobiti mnogo novca. Na jeziku Kayapo, mi novac zovemo piu caprim, „tužnim lišćem“, zato što je to mrtva i beskorisna stvar i donosi samo štetu i tugu. Kad vaš novac dođe u naše zajednice, često uzrokuje velike probleme i dijeli naše ljude. I možemo vidjeti da istu stvar čini i vašim gradovima, u kojima oni koje vi nazivate bogatim ljudima žive izolirani od svih ostalih, u strahu da će doći drugi ljudi i uzeti im piu caprim. Istodobno, drugi ljudi gladuju ili žive u bijedi, jer nemaju dovoljno novca da nabave hranu za sebe i svoju djecu.

Izgubili ste svoj put

Ali i ti bogati ljudi će umrijeti, kao što ćemo svi mi umrijeti. A kad se njihove duše odvoje od njihovih tijela, njihove duše će biti tužne i patiti, zato što su oni, dok su bili živi, učinili da mnogi drugi ljude pate, umjesto da su im pomogli, umjesto da su osigurali da svi ostali imaju dovoljno za jesti prije nego što su nahranili sebe. To je naš način, način Kayapoa, način starosjedilaca.

Morate promijeniti način na koji živite zato što ste izgubljeni, izgubili ste svoj put. Put kojim idete je put uništenja i smrti. Da biste živjeli, morate poštovati svijet, drveće, biljke, životinje, rijeke, pa čak i samu zemlju. Zato što sve te stvari imaju duše, sve te stvari jesu duše, a bez duša će Zemlja umrijeti, kiša će prestati i hrana će usahnuti i također umrijeti.

Svi dišemo isti zrak, svi pijemo istu vodu. Živimo na jednom planetu. Moramo zaštititi Zemlju. Ako to ne učinimo, doći će veliki vjetrovi i uništiti šumu.
Tada ćete osjetiti strah koji mi osjećamo.