OPSADA Bagdada 1258. godine jedno je od najdramatičnijih poglavlja u povijesti svijeta, koje je obilježilo kraj jednog od najvećih islamskih kalifata i značajno promijenilo tijek povijesti Bliskog istoka. Mongolski pohod na Bagdad bio je vrhunac serije vojnih akcija koje su poduzeli Mongoli pod vodstvom Hulagu-kana, unuka poznatog Džingis-kana.

Ovo razdoblje u povijesti nije samo označilo pad Bagdada već i velike kulturne, političke i vjerske promjene, čije su posljedice osjetile generacije koje su uslijedile.

Bagdad je od 8. do 13. stoljeća bio središte islamskog svijeta, kulturni, politički i znanstveni centar. Kao prijestolnica Abasidskog halifata, grad je bio dom jednoj od najprogresivnijih civilizacija toga vremena, koja je obilježila razdoblje poznato kao Zlatno doba islama.

Tijekom tog vremena Bagdad je bio središte znanstvenih istraživanja, filozofije, medicine i matematike te je privlačio učenjake iz cijelog islamskog svijeta. Ipak, sve veće unutarnje političke slabosti Abasidskog halifata činile su ga ranjivim na vanjske prijetnje.

Mongolski pohod na Bagdad

Mongolska prijetnja postojala je od početka 13. stoljeća. Mongolska invazija pod vodstvom Džingis-kana bila je najrazornija vojna kampanja tog doba. Džingis-kan je uspio okupiti raznolike narode i formirati nevjerojatno učinkovitu vojsku koja je krenula u osvajanje velikih dijelova Azije. Nakon njegove smrti vlast nad mongolskim teritorijima prešao je na njegova unuka Hulagu-kana, koji je započeo osvajanje Perzije i područja Bliskog istoka. Hulagu je imao jasan cilj: proširiti mongolsku vlast na područje Abasidskog halifata i slomiti posljednje velike islamske vlasti.

Kalif Al-Musta'sim, koji je vladao Abasidskim halifatom od 1242. godine, nije imao dovoljnu vojnu snagu da se odupre mongolskom napadu. Iako je pokušao pregovarati s Hulaguom, na kraju je bio prisiljen pristati na predaju. Mongolska vojska, koja je bila sastavljena od tisuća konjanika i opsadnih sprava, počela je opsadu Bagdada u siječnju 1258. godine.

Opsada Bagdada

Opsada Bagdada počela je 29. siječnja 1258. godine. Mongoli su izgradili opsežnu opsadnu opremu, uključujući katapulte i vješalice za pucanje kamenja, koje su koristili kako bi uništili gradske zidine. Prvo su opkolili grad, a zatim su ispaljivali projektile koji su izazivali velike požare unutar gradskih zidina. 

10. veljače 1258. godine Bagdad se predao, a Mongoli su ušli u grad. Umjesto da prekinu napade, Hulagu i njegove trupe su započeli s brutalnim masakrom nad civilima. Mnoge povijesne i kulturne znamenitosti, uključujući i poznatu Kuću mudrosti, koja je bila najveća knjižnica u islamskom svijetu, uništene su, a tisuće vrijednih rukopisa su uništene ili bačene u rijeku Tigris.

Pustošenje grada i smrt kalifa

Mongoli nisu pokazivali milost ni prema najvišim vladarima. Al-Musta'sim je uhvaćen, a nakon nekoliko dana okrutnog mučenja pogubljen je. Prema nekim izvorima, njegovo tijelo je bilo bačeno u rijeku, dok su drugi izvori tvrdili da je umro od gladi. Smrt kalifa označila je simbolički i stvarni kraj Abasidskog halifata, koji je bio politički entitet na tim prostorima stoljećima.

U sljedećim danima Mongoli su nastavili uništavati Bagdad. Stanovnici su ubijani, a grad je opljačkan. Tigris je, prema izvještajima, bio prepun tijela mrtvih, dok su ulice bile prekrivene ruševinama. Procjenjuje se da je tijekom opsade i nakon nje poginulo između 90.000 i 200.000 ljudi.

Posljedice

Opsada Bagdada i njegova kasnija pljačka imale su dugoročne posljedice za cijeli islamski svijet. Unatoč tome što su Mongoli nastavili širenje svoje moći u regiji, islamski svijet nikada se nije potpuno oporavio od ovog razaranja. Bagdad, koji je bio središte znanja, umjetnosti i vjerske moći, izgubio je svoju ulogu i prestao biti vodeći kulturni centar.

Mongoli su ostali prijetnja sve do polovice 14. stoljeća, nakon čega je počeo raspad njihovog carstva. Opustošili su Kinu, središnju Aziju, istočnu i srednju Europu, kao i Bliski istok. Jedno vrijeme vladali su i Indijom.