DOM MLADIH u Splitu vjerojatno je jedina javna zgrada u Hrvatskoj čija je izgradnja započela 1975. godine, ali još nije dovršena i službeno otvorena.

Iako je splitski centar za mlade u proteklih pola stoljeća bio aktivan, najprije kao Dom socijalističke omladine, zatim Dom mladeži te Dom mladih i Multimedijski kulturni centar, golemi gradski prostor u Ulici Slobode tek je u proljeće 2025. dobio građevinsku dozvolu za rekonstrukciju koja će značiti i konačni završetak njegove izgradnje.

Galerija

Usporedbe radi, izgradnja čuvene Dioklecijanove palače u Splitu trajala je deset godina - od 295. do 305. godine naše ere.

Veliki optimizam sedamdesetih

Splitski Dom omladine planiran je 1971. godine, a 22. prosinca 1974. Splićani su odlučivali o samodoprinosu za njegovu izgradnju te za izgradnju objekata u zdravstvu. Tadašnji omladinci imali su velika očekivanja od svog novog okupljališta. Slobodna Dalmacija od 12. prosinca 1974. objavila je izjave nekolicine omladinskih aktivista pod naslovom "Konačno Dom mladih".

"Glasam za samodoprinos, premda smatram da smo ga trebali duže i temeljitije pripremati. Budući da će najveći broj objekata biti za mlade i potrebe društvenog standarda, vjerujem da neće biti čovjeka koji neće glasovati za njegovo uvođenje. A što se tiče Doma omladine, o tome ne treba više ni raspravljati jer je krajnje vrijeme da ga mladi Splita dobiju", poručio je Filip Omelić (26) zaposlen u gradskoj upravi.

"Dom omladine je naš dugogodišnji problem i siguran sam da će se svi založiti da ga što prije dobiju", istaknuo je dr. Silvije Čurin (28), omladinski aktivist iz Zavoda za zaštitu zdravlja. U rujnu 1975. u istom dnevnom listu objavljeni su rezultati natječaja za izgradnju Doma omladine - "Projektantima 'Tehnogradnje' prva nagrada."

Zgrada koju nikad nisu dovršili

Izgradnja Doma omladine nikad nije dovršena. Od tih usvojenih planova ispunjen je samo dio, pa je objekt postao simbol za sporost gradskih vlasti u posljednjih pola stoljeća.

Danas je vrijednost projekta obnove procijenjena na oko 25 milijuna eura koji će se financirati u iznosu od jedanaest milijuna eura iz bespovratnih sredstava kroz ITU mehanizam Urbane aglomeracije Split. Ostali dio sredstava osigurat će se putem kredita Europske investicijske banke i vlastitih sredstava Grada Splita.

Namjena obnove je potpuna rekonstrukcija i adaptacija zgrade koja će se koristiti kao prostor za nezavisnu kulturu i kreativne industrije. Autori projekta su arhitekti Miranda Veljačić i Dinko Peračić koji se Domom omladine i projektom za njegovu rekonstrukciju bave od 2007. godine.

"Obnovu provodimo metodom minimalnih intervencija"

"Obnovu Doma mladih godinama provodimo metodom minimalnih intervencija, kako bi prostor bio u funkciji i prije potpune rekonstrukcije. Ovaj pristup omogućuje da Dom živi, da se postupno poboljšava i da se u svakom koraku uči o stvarnim potrebama korisnika.

Naš rad temelji se na razumijevanju kulturnog i društvenog konteksta te na bliskoj suradnji s organizacijama i pojedincima koji koriste Dom. Rekonstrukcijom objekta želimo da Dom i dalje ostane otvoren sustav koji potiče eksperiment, uključivanje različitih zajednica i stvaranje novih kulturnih i društvenih praksi – a ne samo dovršeni objekt", kaže za Index Miranda Veljačić.

Od velike ideje do problema s novcem

Odbor za izgradnju Doma omladine u Splitu osnovan je 1971. godine, ali do samodoprinosa i početka izgradnje prošlo je još nekoliko godina. Dom je izgrađen na raskršću tadašnje Ulice Oslobođenja i Mažuranovićeva šetališta na prostoru koji je bio predviđen za sjedište drugog gradskog rejona i crkvu Sv. Petra.

Inicijativu za izgradnju pokrenula je Općinska konferencija Saveza socijalističke omladine kako bi se na jednom mjestu objedinili prostori za mlade i sadržave koji ih zanimaju. Omladinska organizacija za financiranje izgradnje prodala je neke svoje prostore, ali financijski plan dopunjen je samodoprinosom i sredstvima grada Splita koji je početkom 1977. dodao sedam milijuna dinara za početak izgradnje.

Tada se arhitektonski natječaj raspisan u svibnju 1975. godine mogao početi realizirati početkom izgradnje. Uz omladinu, u objekt je trebalo smjestiti druge društveno-političke organizacije, klubove i umjetnička društva, sportske udruge te RTV centar.

Na pozivnom natječaju izabran je projekt poduzeća "Tehnogradnja" autora Frane Grgurevića, Edija Šegvića i Grge Udovičića.

Nedovršen projekt postao simbol sporosti

Dio objekata sagrađen je do osmih Mediteranskih igara održanih u Splitu 1979. godine, dok je dio čekao donošenje provedbenog urbanističkog plana 1980. Ali, već tada je ponestalo novaca. Slobodna Dalmacija se već u kolovozu 1980. zapitala treba li čekati "berićetnija vremena" i konzervirati gradilište, radovi su usporili pa je tek 1985. zgrada primila prve stanare – omladinske funkcionere. Splitski prvoborac Josip Šperc iste je godine omladincima u tom "Skadru na Bojani" - kako je nazivan nedovršeni projekt - poklonio televizor u boji.

Godine 1987. u Slobodnoj Dalmaciji pojavio se tekst "Neslavni jubilej Doma omladine" i to na desetogodišnjicu početka izgradnje uz želju da se zgrada dovrši 1988.

Nakon toga, došlo je do izmjena projekta, pa je posljednja zgrada, sagrađena 1992. godine, bila zgrada Zavoda za platni promet na mjestu predviđenom za sportsku dvoranu. Njezin je projektant također Frane Grgurević.

Vremena promjena i novih planova

U devedesetim godinama postojalo je nekoliko inicijativa za obnovu i dovršetak Doma mladih koji je ostao kao nedovršena zgrada u roh-bau fazi izgradnje. Novaca za krupnije investicije nije bilo, iako je 1994. očišćen zbog održavanja Art Squot festivala.

Nakon toga planirano je useljenje Glazbene akademije, što nije provedeno, a objektom je od 1997. do 2005. upravljalo Kulturno središte mladih. Nakon toga upravljanje preuzima Multimedijalni kulturni centar koji Dom omladine uređuje postepeno po planovima arhitekata Mirande Veljačić i Dinka Peračića koji su još 2011. izloženi na manifestacijama u Rimu i New Yorku.

Splitski filmski radnik i sociolog Ivo Perić radi na dokumentarnom filmu o Domu mladih i njegovoj povijesti. Za Index kaže: "70-ih godina prošlog stoljeća započet je monumentalni građevinski projekt koji nikada nije završen. Ostao je tu kao spomenik neostvarenih snova i znak prijelaznog vremena koje dolazi. Dom mladih ima bogatu povijest koja traje od 1974. godine do danas. Tokom pedeset godina Dom mladih je doživio brojne promjene, od građevinskih prijedloga do strukture upravljanja i same svrhe."

"Došlo je vrijeme da se Dom mladih završi. Ne samo kao monumentalni građevinski projekt, nego kao projekt koji je svjedok našeg vremena. Pokazatelj da je Split grad koji je sazrio i narastao, narastao do te mogućnosti da može dovršiti ono što je desetljećima bilo nedovršeno i može prepoznati vrijednost ulaganja i dovršavanja Doma mladih.

Izgradnja Doma mladih je izgradnja HNK ili Prokurativa našeg vremena. Nešto što će postati jedan od simbola grada i biti tu i za stotinu godina. Gradnja Doma mladih nije samo gradnja velikog kompleksa nego i gradnja budućnosti Grada Splita", napominje Perić govoreći o svom dokumentarcu Projekt 1978. na kojem radi već dvije godine.