U 18. stoljeću prvi put se dogodio sukob koji bismo mogli opisati kao globalni. Europske sile borile su se za Šlesku ili prekomorske kolonije, dok su se u Americi, Africi i Aziji paralelno odvijali sukobi između kolonija. Sedmogodišnji rat započeo je 17. svibnja 1756. kada je britanska vlast objavila rat Francuskoj. Rat će rezultirati francuskim porazom, odnosno britanskom pobjedom, no također će biti uzrok velikih revolucija.

Europom 18. stoljeća dominira Francuska. Njeno kolonijalno carstvo donijelo joj je veliko bogatstvo i utjecaj u Europi. Premda je oslabila radi recentnog rata s Austrijom i Ujedinjenim Kraljevstvom, i dalje je zadržala svoju moć. Njeni najveći konkurenti u kontinentalnoj Europi bili su Austrija i Habsburgovci, međutim oni su imali svoj problem.

Problem je bio pruski kralj Fridrik II. koji je Mariji Tereziji oteo bogatu sjevernu pokrajinu – Šlesku. Fridrik II. brinuo je i rusku kraljicu Elizabetu koja je njegovala savez Rusije i Austrije. Ona je htjela proširiti ruski utjecaj na političkoj sceni Europe, baš kao i njen otac Petar Veliki. Takva situacija približila je Prusku Velikoj Britaniji.

Ujedinjeno Kraljevstvo htjelo je ostvariti prevlast u Novom svijetu, stoga je Francusku gledalo kao velikog rivala. Sukobi su već postojali između britanskih i francuskih posjeda u Sjevernoj Americi jer su često oboje polagali pravo na istu zemlju. Savez s Pruskom bio je logičan jer su Britanci ionako pomagali Fridrika II. protiv Francuske.

Sedmogodišnji rat

Rat u Europi započela je Pruska, bojeći se rata na tri strane. Zaratila je s Austrijom koju je htjela izbaciti iz rata prije nego li se mobilizira ruska vojska. Paralelno s time, ratovala je i s Francuskom u Hannoveru.

Austrija je izdržala pritisak pruske vojske te s Rusima krenula u kontranapad. Za razliku od ostalih, prusku vojsku predvodio je sam Fridrik koji je donosio odluke samostalno i nije morao odgovarati kralju ili caru kao što su to morali njegovi protivnici.

Ipak, nije izdržao napad s tri strane. U ratu je pao i Berlin, a Fridrika je ponekad spasila sama sreća. Najsretniji trenutak bio je kada je čuo vijest da je umrla ruska carica Elizabeta te da tron nasljeđuje Petar III. On je vrlo brzo povukao rusku vojsku jer je osobno bio obožavatelj pruskog kralja. Nakon njega ubrzo je odustala i Marija Terezija. Rat u Europi nije ništa postigao osim golemih računa i troškova.

U Sjevernoj Americi rat je završio britanskom pobjedom. Francuska je izgubila sve posjede istočno od rijeke Mississippi, kao i posjede u Indiji. Ujedinjeno Kraljevstvo zamijenilo je Francusku kao vodeća europska sila i od tog trenutka nastoji svoju politiku usmjeriti prema kolonijama i bogatstvu koje one nose.

Rat je završio 1763. godine te je iscrpio sve sudionike globalnog konflikta: Francuska je bila ponižena, Rusija gladna, a Ujedinjeno Kraljevstvo financijski potopljeno. Posljedice rata bile su vidljive i desetak godina kasnije, kada su se američke kolonije pobunile protiv poreza koje im je nametnuo London. Revoluciju u SAD-u poticat će i Francuska koja je ionako bez novaca.

SAD će uskoro proglasiti neovisnost, a u Francuskoj će narod početi sumnjati u apsolutizam. Uvjeti su ostvareni za još jednu revoluciju, a ta će promijeniti cijeli svijet.