DRUGO poluvrijeme lokalnih izbora održanih 2. lipnja u pola Srbije rezultiralo je uvjerljivom pobjedom Vučićeve opcije, preraspodjelom snaga u opoziciji što je iznjedrilo Sava Manojlovića kao novog lidera, ali i izbijanjem u prvi plan od vlasti generiranih manjinskih stranaka kojima je u procesu formiranja većine pripala glavna uloga u Nišu i u elitnoj, beogradskoj općini Savski Venac. Formirajući najširu koaliciju otkako se bavi politikom, Vučić je pokazao da razumije ozbiljnost situacije u Nišu i Novom Sadu, nemilosrdno zauzimajući slobodan prostor koji mu je Đilasova opozicija u Beogradu prepustila bez borbe.

Novi Sad je sačuvan uz nezapamćenu mobilizaciju "grupa za telefonski pritisak" iz mnogobrojnih call-centara. Ti centri su kao mjesta privatnog okupljanja uz plaćeni zakup sasvim legalni, pod uvjetom da za telefonsko pozivanje birača koriste popise članova svojih političkih organizacija.

Problem je u tome što su oni, izgleda, koristili biračke popise građana, a to je već nezakonito, inače zašto bi bježali s paketima kada bi se opozicija opasno približila "mjestima zločina"? Ipak, glečer je počeo pucati, i to u Nišu, gdje je opozicija predvođena naprednjačkim disidentom doktorom Draganom Milićem uspjela dobiti 3332 glasa više. Pobjeda niške opozicije bila je nesumnjiva i interno proglašena u ranim jutarnjim satima u ponedjeljak. 

Nakon toga je počelo nešto što je Nišlijama poznato od 18. studenog 1996., kada se također dogodila izborna krađa glasova tadašnje opozicije. Pobjeda u Nišu je tada bila simbol početka razvlašćivanja Miloševićevog režima, tako je Vučić vrlo oprezno nastupio komentirajući situaciju u trećem najvećem gradu. 

Opozicija ne odustaje od svoje pobjede, dok se Vučić premišlja ide li se na nove izbore. Doktor Milić odbacuje bilo koju varijantu doskorašnjih suboraca, tako da bi sve osim prihvaćanja izbornog poraza vlast moglo dovesti u vrlo neugodnu situaciju, kako u zemlji, tako i na Zapadu.  

>> Ovaj doktor je hit izbora u Srbiji

Domaći Rusi će presuditi

Zanimljivo je ovdje istaknuti ulogu tzv. manjinskih stranaka, kao što je recimo famozna Ruska stranka kojoj je zapala presudna uloga u Nišu. Naime, prema trenutnom rasporedu snaga, koji opozicija ne prihvaća, domaći Rusi su jezičak na vagi pošto vlast i opozicija imaju po 30 zastupnika, a oni jednog, onog 61. koji donosi prevagu. Ova drama je stavila u prvi plan situaciju koja na najbolji način oslikava opću pomutnju koja hara političkim životom u Srbiji. Uvidom u popis političkih organizacija u Srbiji doći ćete do zaprepašćujućeg saznanja da od njih 70 više od polovine čine manjinske stranke. 

Najveći broj manjinskih, pogotovo mađarskih, bošnjačkih, albanskih, bugarskih... stranaka, imaju rukovodstva i birače koji i etnički pripadaju tim nacionalnim zajednicama. Kada je u pitanju Ruska stranka, i rukovodstvo i građani koji glasaju za njih su - Srbi, ili bar nisu Rusi, što ili potvrđuje zlobne opaske da je Srbija postala tek jedna od ruskih gubernija "malih Rusa" ili da vlast zloupotrebljava masovnu rusofiliju da kolateralno pokupi one birače koji izmaknu glavnoj mreži za izborno ribarenje. 

Da smo bliži ovoj drugoj pretpostavci ukazuje i primjer elitne općine Savski Venac (Dedinje). Tamo, kao i u Nišu, ovoga puta se izvjesna slovačko-grčka stranka pojavljuje kao presudan činitelj, od čijeg jednog zastupnika zavisi tko će formirati vlast. 

Kraj procesa uništavanja i samouništavanja klasičnih političkih stranaka

Tektonski promatrano, lokalni izbori 2024. u Srbiji su na neki način okončali proces uništavanja i samouništavanja klasičnih političkih stranaka, onakvih kakve smo ih zapamtili s početka višestranačja devedesetih, ali i poslije 5. listopada 2000. Nakon srpskog pokreta obnove, pa Demokratske stranke, konačno su Srpska radikalna stranka i Socijalistička partija Srbije, pa i sama Srpska napredna stranka, došle na red.

Ispostavilo se da je uporno stvaranje sve širih i širih izbornih koalicija tijekom protekla tri desetljeća predstavljalo samo tranzicijski proces, metamorfozu iz tradicionalnih demokratskih organizacija u revolucionarne političke pokrete. Ono što je promaklo javnosti jest da je nesumnjivo vodeća stranka na listi "Srbija sutra - Aleksandar Vučić" Srpska napredna stranka, iako stožerna točka koalicije, postala tek jedna od frakcija Svenarodnog političkog pokreta na čelu s Aleksandrom Vučićem. 

Teško da će bilo koja od već bivših političkih stranaka moći ikad više obnoviti svoj stranački identitet i suverenitet, osim ako ih šef ne bude prethodno najurio ili podijelio. Prije će biti da će se ti identiteti gasiti do konačnog, formalnog utapanja u bezobličnu, revolucionarnu gomilu koja će imati samo jednog vođu, a da će ova "crna rupa" nastaviti usisavati i druge organizacije koje će, kao Milica Zavetnica, u jednom trenutku shvatiti da je Aleksandar bio u pravu. 

Srbi su konačno ostvarili san o "nestranačkom pluralizmu"

Za formiranje Svenarodnog pokreta, čije je osnivanje Vučić najavio za kraj svibnja 2023. pa odgodio, kao i prešutno odlaganje uskršnje-đurđevdanskog Svenarodnog sabora zakazanog za prije mjesec dana, morali su pričekati okončanje prosinačko-lipanjskog izbornog procesa. Rezultat tog procesa je pobjedničko etabliranje novog pokreta na izborima 2. lipnja, koji je i prije službenog formiranja, na "mala vrata", uveden u politički život Srbije. I, je li samo Srbije?!  

Tako će 8. lipnja, na jednoj vrsti rimejka čuvenog Miloševićevog Vidovdanskog mitinga na Gazimestanu iz 1989., po principu "3 u 1" (pokret-izbori-sabor) biti sublimirana i zapečaćena najšira politička integracija Srba, bar do EXPO-a 2027. 

Srbi će tako, 35 godina kasnije, konačno ostvariti svoj san o "nestranačkom pluralizmu", kojim su Miloševićevi ideolozi pokušali - ali tada nisu uspjeli - eskivirati sistem klasične višepartijske demokracije. Departizacija, kao najviši oblik deratizacije od demokracije, uspješno je okončana, do te mjere da je na političkim izborima u Beogradu nastupila lista pod imenom "Dosta politike"(!?). Čuvena krilatica "Dat ćemo mi vama demokraciju (po turu, ispostavilo se)" postala je aktualnija nego ikad.