SKRAĆIVANJE radnog tjedna zbog poboljšanja mentalnog zdravlja i produktivnosti zaposlenika možda je sve popularnije u nekim mjestima diljem svijeta, ali čini se da je barem jedna zemlja krenula obrnutim smjerom.

Južnokorejska vlada ovog je tjedna bila prisiljena ponovno razmisliti o podizanju gornje granice radnih sati na 69 tjedno, u odnosu na trenutnu granicu od 52 sata, što je izazvalo reakciju među milenijcima i radnicima generacije Z, piše CNN.

Poslovni sektor je tražio povećanje produktivnosti

Radnici u moćnom istočnoazijskom gospodarstvu već se suočavaju s vrlo dugim radnim vremenom - prema OECD-u četvrtim na svijetu iza Meksika, Kostarike i Čilea - a smatra se da smrt od prekomjernog rada ("gwarosa") ubija mnogo ljudi svake godine.

Ipak, vlada je podržala plan povećanja gornje granice nakon pritiska poslovnog sektora koji je tražio povećanje produktivnosti - sve dok nije naišla na glasno protivljenje mlađe generacije i radničkih sindikata.

Tajnik južnokorejskog predsjednika Yoon Suk-yeola rekao je u srijedu da će vlada zauzeti novi smjer nakon što je saslušala javno mnijenje i rekla da je posvećena zaštiti prava i interesa milenijalaca, generacije Z i radnika koji nisu članovi sindikata.

Podizanje gornje granice smatralo se načinom rješavanja prijetećeg nedostatka radne snage s kojim se zemlja suočava zbog sve manje stope nataliteta, koja je najniža na svijetu, te sve starijeg stanovništva.

Do 2018. su radili 68 sati tjedno

No, taj su potez osudili kritičari koji su tvrdili da bi pritisak na radnike samo pogoršao stvari. Stručnjaci često navode zahtjevnu radnu kulturu u zemlji i sve veće razočaranje među mlađim generacijama kao pokretačke čimbenike demografskih problema.

Tek je 2018. godine, i to na zahtjev građana, Južna Koreja smanjila granicu sa 68 sati tjedno na sadašnjih 52. Ovaj potez je u to vrijeme dobio ogromnu podršku u Nacionalnoj skupštini.

Sadašnji zakon ograničava radni tjedan na 40 sati plus do 12 sati plaćenog prekovremenog rada - iako su u stvarnosti, kažu kritičari, mnogi radnici pod pritiskom da rade dulje.

"Prijedlog nema smisla i tako je daleko od onoga što radnici zapravo žele", rekao je Jung Junsik, 25-godišnji student iz glavnog grada Seoula, koji je dodao da će čak i uz zaokret vlade mnogi radnici i dalje biti pod pritiskom da rade preko zakonskog maksimuma.

"Ne postoji granica između posla i života"

"Moj otac radi prekomjerno svaki tjedan i ne postoji granica između posla i života. Nažalost, ovo je prilično uobičajeno među radnom snagom. Inspektori rada ne mogu neprestano nadzirati svako radno mjesto. Narod Južne Koreje će ostati ranjiv na smrtonosni prekovremeni rad", rekao je Junsik.

Prema OECD-u, Južnokorejci su u prosjeku radili 1915 sati u 2021. godini, što je daleko iznad prosjeka OECD-a od 1716 i američkog prosjeka od 1767 sati.

Dugačko radno vrijeme - uz visoku razinu obrazovanja i povećanje broja žena koje ulaze u radno sposobnu populaciju - nekoć se smatralo poticanjem izvanrednog gospodarskog rasta zemlje nakon korejskog rata 50-ih godina, kada je zemlja iz siromašne ekonomije postala jedna od najbogatijih na svijetu.

Iscrpljeni ljudi umiru

Međutim, kritičari kažu da se suprotnost tih dugih radnih sati može jasno vidjeti u mnoštvu slučajeva "gwarosa" - smrti od prekomjernog rada - u kojima iscrpljeni ljudi plaćaju svojim životima srčanim udarima, industrijskim nesrećama ili vožnjom u umornom stanju.

Haein Shim, glasnogovornica feminističke skupine Haeil sa sjedištem u Seoulu, rekla je da su brzi rast i gospodarski uspjeh zemlje imali svoju cijenu te da prijedlog produljenja radnog vremena odražava nespremnost vlade da prizna realnost južnokorejskog društva.

Rekla je da izolacija i nedostatak zajedništva koji proizlaze iz dugotrajnog radnog vremena i intenzivnih radnih dana već uzimaju danak na mnogim radnicima i da će suludi radni sati dodatno pogoršati izazove s kojima se suočavaju korejske žene.

Osim slučajeva "gwarose", zemlja ima i najveću stopu samoubojstava među razvijenim zemljama, prema podacima Državnog ureda za statistiku.

"Ključno je da se vlada i kompanije pozabave hitnim problemima koji već utječu na živote. Potreba za potporom i zdravom ravnotežom između poslovnog i privatnog života ne može se zanemariti ako želimo osigurati dobrobit pojedinaca u situaciji kad imamo najvišu stopu samoubojstava u OECD-u", rekla je Shim.

Prije nego što je vlada 2017. smanjila ograničenje radnih sati, stotine ljudi umrle su zbog prekomjernog rada. Čak i kad je ograničenje smanjeno na 52 sata, slučajevi "gwarose" nastavili su se pojavljivati na naslovnicama. Sindikati su 2020. rekli da je 14 dostavljača umrlo zbog prekomjernog rada, žrtvujući svoje mentalno zdravlje i dobrobit kako bi održali zemlju tijekom vrhunca pandemije covida-19.