ZNANSTVENICI su nakon promatranja jednog magnetara rendgenskim zrakama zaključili da on možda ima neobičnu površinu koja je sastavljena od tvari između tekućeg i čvrstog stanja; umjesto da je plinovit kao što je većina zvijezda.

4U 0142+61 je udaljen od nas oko 13.000 svjetlosnih godina. Radi se o magnetaru, neutronskoj zvijezdi s izuzetno jakim magnetskim poljem koja je nastala nakon što je divovska zvijezda eksplodirala u supernovi. Naravno da smo već prije uočili magnetare, no do sada nismo vidjeli ovakvog, odnosno zvijezdu s čvrstom površinom.

Dva čudna svojstva

Roberto Turolla sa Sveučilišta Padova u Italiji i njegovi kolege promatrali su 4U 0142+61 s NASA-inim satelitom Imaging X-ray Polarimetry Explorer (IXPE). Točnije, analizirali su polarizaciju svjetlosti - ravninu u kojoj svjetlosni valovi osciliraju dok se šire kroz prostor.

S obzirom na to da ta polarizacija uvelike ovisi o mediju kroz koji se valovi šire, kao i o elektromagnetskim poljima, mogli su pomoću podataka okarakterizarati površinu magnetara, piše New Scientist.

Pronašli su dva čudna svojstva koja ukazuju na to da bi ova neutronska zvijezda mogla imati čvrstu površinu. Prvo je bilo da je polarizacija svjetlosti bila vrlo slaba, a plin inače djeluje kao neka vrsta filtera i propušta uglavnom polariziranu svjetlost. Drugo je bio iznenadni zaokret od 90 stupnjeva u kutu polarizacije, točno ono što simulacije predviđaju za X-zrake koje putuju kroz čvrstu površinu.

Zbog ekstremne gravitacije, površina na ovome magnetaru mogla bi se sastojati od takozvane Binghamove plastike, materijala koji se zna ponašati i kao kruto i tekuće tijelo. Često se za primjere takve tvari daju majoneza i pasta za zube. No, površina ove zvijezde se vjerojatno sastoji od materijala koji se obično ne povezuju s tekućinama -  od čudnih kristala željeza i drugih teških elemenata.

Što bi se dogodilo kada bismo stali na njenu površinu?

Iako bi se moglo reći da ova neutronska zvijezda ima čvrstu površinu, ne bismo nikako mogli hodati po njoj jer bi gravitacija kod naših stopala bila puno jača od one kod glave.

"Tamo je ogromna razlika u gravitaciji koja bi vas definitivno ubila jer bi vas špagetizirala. Zatim je tu i svo to zračenje i ekstremna vrućina. Bilo bi opasno i približiti se ovome magnetaru", rekao je Turolla.

Znanstvenici za sada ne znaju postoje li i drugi magnetari s čvrstim površinama. Naime, namjerno su za promatranje odabrali 4U 0142+61 jer se radi o jednom od najsjajnijih magnetara na nebu, no cijeli proces prikupljanja podataka je ipak trajao gotovo mjesec dana. Da bismo saznali jesu li površine drugih magnetara čvrste ili plinovite, trebat će proći još nešto vremena.

Istraživanje naziva Polarized x-rays from a magnetar objavljeno je u časopisu Science.