DO LOKALNIH izbora ostalo je još osam mjeseci. HDZ još uvijek nije izašao sa svojim kandidatom, govorkalo se o Viliju Berošu kad je bio na vrhuncu popularnosti, sada se spominje Zdravko Marić.

SDP ne zna tko im glavu nosi ni tko će 2021. godine donositi važne odluke. Opozicijska platforma Možemo na valu antibandićevskog raspoloženja i izvrsnom uspjehu na parlamentarnim izborima kandidira Tomislava Tomaševića. Bivša HDZ-ovka Vesna Škare Ožbolt već je počela lijepiti plakate s najavom: "Dolazi gradonačelnica".

Društvu koje želi od 2021. do 2025. godine voditi grad pridružio se i sin proslavljenog nogometnog trenera i nekadašnjeg hrvatskog izbornika, arhitekt Otto Barić. Vrlo brzo trebao bi predstaviti svoju kandidaturu i tim, a za Index je govorio o svojoj viziji Zagreba, najvećim problemima, obnovi... Za razgovor je imao samo jedan uvjet.

"Ne želim blatiti Bandića. Njega će riješiti USKOK. Ili netko bolji od njih", rekao je Barić naglašavajući tako da se ne želi baviti prošlošću nego onime što treba napraviti da bi Zagreb postao bolji i ugodniji grad za život.

Imate uspješnu karijeru, ugodan život, zašto ste se odlučili kandidirati za gradonačelnika?

Nekoliko dana nakon potresa ležao sam u krevetu i razmišljao o svemu što se dogodilo i shvatio da ovaj grad više ne može ovako. Sazrelo je vrijeme za drastičnu promjenu u kojoj Zagreb ne bi vodio puki političar nego krizni menadžer. Imam 62 godine, iskustvo, znanje, nisam bogat, ali dobro živim i ništa mi ne fali. Shvatio sam tada da se mogu i znam prihvatiti četiri godine čišćenja, ozbiljnog bavljenja problemima. To ovom gradu treba, a ne samo mazanje kao dosad."

Obnova nakon potresa je nešto što trenutno najviše okupira Zagrepčane, i one čije kuće su stradale i one kojima nisu. Kako biste vi riješili taj problem?

Zagrebu treba temeljita urbana obnova, ne samo ojačavanje zgrada oštećenih u potresu. Nema planova za cjelovitu rekonstrukciju, a nema ni novca. Sve što je građeno od posljednjeg potresa u 19. stoljeću do 30-ih godina 20. stoljeća treba temeljito rekonstruirati. Ovaj zakon o obnovi tome pristupa idealistički, a dovest će samo do krpanja.

Među preko tisuću i pol oštećenih objekata treba identificirati one koje treba sačuvati jer imaju neku vrijednost, a starost zgrade ne znači vrijednost. Sigurno ima 300-400 objekata koje jednostavno treba srušiti i na njihovom mjestu izgraditi nove. Tako bi se lakše sačuvalo i ono što vrijedi. Da se sutra ponovi potres iz ožujka, imali bismo stotine srušenih objekata, jer su zgrade već oštećene, i možda stotine mrtvih.

Što se tiče troškova obnove, cifra od 80 milijardi je samo vrh brijega. Država se još i može zadužiti za 60 posto koje je obećala, ali Grad Zagreb nema otkud platiti svojih 20 posto. Odnosno ima, ali treba novac trošiti pošteno i s pravom vizijom.

Koja je onda vaša vizija Zagreba?

Vidite, 70-ih godina sam živio u Frankfurtu, bio sam dijete. Tada su Zagreb i Frankfurt bili ravnopravni. I po broju stanovnika i po razvoju, zagrebački i frankfurtski sajmovi su bili i partneri i konkurenti. Danas je Frankfurt financijsko i bankarsko središte, prigrlio je svoju rijeku. Zagreb nije napredovao, dapače, po mnogo čemu je lošiji nego što je bio prije 50 godina.

Moja vizija je da Zagreb 2030. godine zauzme mjesto na kojem treba biti – jedna od manjih europskih metropola u kojoj se dobro živi. Zagreb nikada neće biti Beč, ali i ne treba biti Beč. U Zagrebu se može ugodnije živjeti nego u Beču. Manji je, siguran i samo njime treba upravljati pošteno. Treba stvoriti kvalitetno i profesionalno okruženje u kojem se neće raditi stihijski jer u stihiji uvijek najbolje prođu lovci u mutnom.

Drugi dio moje vizije je da Zagreb ponovno postane ono što je oduvijek bio – industrijski grad, ali ovoga puta grad industrije 21. stoljeća. Imamo pametnu djecu koja mogu raditi bilo gdje u svijetu. Mi im samo moramo ponuditi uvjete da mogu raditi u Zagrebu.

Kako biste to postigli?

Uzmite primjer takozvanog Manhattana na prostoru Velesajma i hipodroma. To samo po sebi nije loša ideja. Užasno je, međutim, što se u projekt išlo bez ikakve pripreme, nego se dogovorilo investitorima, a onda se krenulo u lomljenje prepreka.

Moja ideja je da se u Zagrebu pripremi 50 izvedivih projekata tako da investitori mogu sutra na njima početi raditi. Njihova vrijednost bi bila od 30 do 300 milijuna eura i o svakom od njih bi prije ponude svoje rekli ne samo stručnjaci koji bi ih pripremali, nego i građani.

Ako građani ne žele, na primjer, garažu ispod Hrvatskog narodnog kazališta, bez obzira na to što bi možda prometni stručnjaci rekli da bi bila korisna, onda im se ona ne smije nametati. Na stručnjacima je da pripreme najbolje rješenje i ako se građanima ono kvalitetno prezentira, oni će izabrati ono što je najbolje za njih.

Ne može se, ipak, sve prepustiti građanima. Sigurno bi većina odlučila da smanji ili ukine prirez. Biste li vi to učinili?

Najlakše bi bilo nastupiti demagoški i reći da bih smanjio ili ukinuo prirez. Neću i ne bih ga smanjivao. Nije problem u prirezu od 18 posto, nego tome što se taj novac ne koristi da bi građani zaradili 20 posto više. Ne samo da se ne koristi da bi više zarađivali, nego se ne koristi ni za ono što mu je osnovna namjena, a to je gradnja i održavanje infrastrukture. To se najbolje vidjelo na onoj nedavnoj poplavi. Infrastruktura je zapuštena, propala. Razumljivo je da građani kad to vide ne žele plaćati i radije odu živjeti negdje drugdje, ako mogu. 

Nije zapuštena samo infrastruktura. Grad ima ogromnu imovinu. Tu je prostor Gredelja, Zagrepčanke, Paromlina. S konzervatorima i Ministarstvom kulture se može dogovoriti što od toga treba sačuvati, a što se može početi koristiti za neku bolju svrhu. Da se vratim na Manhattan na Savi, ne može se preskakati i prostor i procedura. Treba prvo riješiti područje Gredelja, Zagrepčanke i Paromlina i to pretvoriti u pravi City, a onda se može razmišljati dalje.

Jeste li već razgovarali s nekom strankom o kandidaturi ili namjeravate ići kao nezavisni kandidat?

Definitivno želim biti nezavisni kandidat. Dvije godine sam bio član HSLS-a i oni će me vjerojatno podržati. SDP me zvao na svoje tribine i dobar sam s Ivom Josipovićem, ali kod njih se trenutno nema s kim razgovarati. Moju kandidaturu će podržati niz uspješnih ljudi koje i osobno cijenim. 

Mislite li da možete tako sami pobijediti?

Pokušat ću, iako mislim da su mi šanse male. No još su manje ako ne pokušam. Glavni mi je motiv da dobijem prostor da kažem što mislim da treba napraviti i ako uspijem, da me građani čuju odlično. Ako ne uspijem, možda barem netko primijeni nešto od onoga što predlažem. Evo primjera, HDZ sada kalkulira sa Zdravkom Marićem i ja mislim da bi on mogao dobiti izbore. HDZ bi tako potrošio dobrog ministra financija koji bi možda mogao postati dobar gradonačelnik. On bi vjerojatno slušao dobre prijedloge.

Neobično je za jednog kandidata da hvali rivale. Što mislite o Tomislavu Tomaševiću i platformi Možemo?

Volio bih surađivati s njima. Mislim da bi se s njima moglo jako kvalitetno projektno surađivati. Nažalost, čini se da ćemo Tomašević i ja biti na suprotnim stranama. Problem platforme Možemo je što su oni aktivisti i kao takvi odlično funkcioniraju. Možemo ima dobre namjere i izbori se mogu dobiti tako da se pozove građane da glasaju protiv, ali problem je kad nakon toga treba nešto konkretno napraviti.

Da ipak ne ispadne da samo hvalim protukandidate. Jedan od najvećih problema Zagreba je što HDZ želi staviti šapu na milijardu i pol eura proračuna koje sada drži Bandić. Njihovi motivi su isti. Moj motiv je da se taj novac troši pošteno i da građani u svakom trenutku znaju gdje, kako i zašto se troši njihov novac.

Na početku ste rekli da ste spremni uhvatiti se četiri godine čišćenja. Je li vas strah da biste u tom čišćenju mogli stradati od onih koji pod Milanom Bandićem jako dobro zarađuju?

Nisam neka velika kukavica, ali nisam ni nerazuman. Ona prava mafija je odavno legalizirala svoje poslove. Kumova i sličnih se ne plašim. 

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.