UKRAJINSKA vojska mjesecima je u strogoj tajnosti na istoku zemlje provodila opsežnu protuofenzivu pod nazivom "Operacija Vivaldi", kojom je do sredine listopada u sektoru Limana na sjeveru Donjecke oblasti oslobodila 277 četvornih kilometara teritorija i 16 naselja, piše The Kyiv Independent.

Ova operacija, koju su na terenu izvele brigade pod zapovjedništvom Trećeg armijskog korpusa, imala je jasan cilj: osigurati ključne obrambene položaje prije zime i sačuvati preostala ukrajinska uporišta u Donbasu.

Najveći problem bile su - mine

Osim vraćanja okupiranog teritorija, operacija je donijela i puno važniji zaključak za vojni vrh – dokazala je da ukrajinsko pješaštvo i dalje može uspješno napredovati na bojišnici koja je potpuno zagušena bespilotnim letjelicama i na kojoj mjesecima vlada rovovska pat-pozicija. No, cijena svakog pomaka bila je iznimno visoka, a probijanje linija zahtijevalo je primjenu novih i rizičnih pješačkih taktika.

Jednu od najvećih prepreka predstavljala su gusta minska polja koja su Rusi postavili na svim pravcima kretanja. Kako je za Kyiv Independent rekao zapovjednik bojne iz 66. mehanizirane brigade Serhij Galčenko, s pozivnim znakom Psiho, čak 80 posto svih ukrajinskih žrtava tijekom operacije otpalo je upravo na protupješačke nagazne mine, kojima je neprijatelj abnormalno gusto zasijao zemlju kako bi pod svaku cijenu zaustavio prodor.

Noćno šuljanje u termo-dekama i skrivanje tijela od dronova

Kako bi zaobišli utvrđene položaje i minirane prilaze, ukrajinski zapovjednici primijenili su taktiku blokiranja neprijatelja s leđa. Umjesto frontalnih juriša na sela, vojnici su se u manjim skupinama, najčešće u parovima, usred noći i omotani termo-dekama kako bi izbjegli termovizijske kamere, uvlačili i do pet kilometara duboko iza ruskih linija. Cilj im je bio potpuno presjeći logistiku, dovođenje pojačanja i pravce povlačenja.

Zapovjednik bojne iz 60. mehanizirane brigade, s pozivnim znakom Judo, opisao je strogu disciplinu koju je takva infiltracija zahtijevala. Njegovi su borci imali zapovijed da ne otvaraju vatru sve dok im se ruski vojnici ne približe na svega pet metara. Tek tada bi ih likvidirali, no odmah bi uslijedio još teži zadatak: tijela ubijenih ruskih vojnika morali su pažljivo prekriti granjem i lišćem kako ruski izviđački dronovi ne bi uočili leševe i shvatili da im se duboko u pozadini nalaze ukrajinske zasjede.

Zauzimanje pojedinih točaka pretvorilo se u iscrpljujuće višetjedne borbe. Za selo Šandriholove, koje se prostire na svega 0.17 četvornih kilometara i ima pedesetak uništenih kuća, borbe su trajale dulje od mjesec dana. Ruske su snage ondje pripremile razgranatu mrežu podzemnih skloništa u podrumima srušenih objekata, koje je iz zraka putem snimki dronova bilo nemoguće detektirati ispod hrpa betona i cigle.

Četiri sata bježanja od roja letjelica

Ukrajinski vojnik Oleksandr, 37-godišnjak s pozivnim znakom Marinac iz 66. brigade, opisao je trenutak ulaska u to razoreno mjesto. Bio je u prvoj tročlanoj skupini koja je uspjela prijeći rijeku i minsko polje. Čim su se približili lokalnoj crkvi, uočio ih je neprijateljski izviđački dron, nakon čega se na njih sručio čitav roj FPV letjelica.

"Iskreno, bio sam uvjeren da će nas ubiti", ispričao je Oleksandr, navodeći kako su četiri sata trčali u cik-caku kroz ruševine nastojeći izbjeći letjelice iznad glava i mine na tlu, držeći se betonskih površina. Sva trojica su uspjela preživjeti, no jedan dron udario je u vrata zgrade samo sekundu nakon što su ih zatvorili, pri čemu su sva trojica zadobila potres mozga i rane od gelera.

Zbog čega su robotska vozila zakazala

Iako se u vojnim analizama mnogo polagalo u autonomna kopnena vozila bez posade (UGV) za izvlačenje ranjenika s prve crte, na terenu se pokazalo da su ona prespora i time laka meta. Zapovjednik Galčenko upozorio je da ruski operateri dronova takva vozila napadaju s vjerojatnošću od čak 90 posto. U jednom slučaju, teško ranjenog vojnika uspjeli su ukrcati na robotsko vozilo kako bi ga izvukli bez slanja novih ljudi pod vatru, no ruski dron pronašao ga je i usmrtio nakon prijeđenih kilometar i pol.

Koliko je ruski odgovor bio silovit svjedoči i podatak da je u samo dva sata na skupinu od šest ukrajinskih vojnika koji su pretrčavali polje usmjereno čak 35 FPV dronova na optički kabel, 12 dronova tipa Molnija i teška artiljerija.

Dronovi odigrali ključnu ulogu

Zbog toga je presudnu ulogu u operaciji odigrala 21. zasebna pukovnija besposadnih sustava Kraken, čiji su dronovi srednjeg dometa gađali ruska skladišta streljiva, goriva i baze za popravke i do 200 kilometara u dubinu okupirane Luhanske oblasti, ostavljajući ruske snage na frontu bez redovite opskrbe i granata.

Prema tvrdnjama zapovjedništva Trećeg armijskog korpusa, ruske snage imale su oko 8000 izbačenih iz stroja i više od 250 zarobljenih vojnika, uz navode da je omjer gubitaka bio jedan naprema sedam u korist Ukrajine, pri čemu su većinu ukrajinskih gubitaka činila ranjavanja.

Brigadni general Andrij Bilecki objavio je završetak ove faze riječima kako su "četiri godišnja doba Vivaldija gotova, ali glazba se nastavlja", dok zapovjednici na terenu ističu da je glavni cilj operacije postignut te da će se kretanja usporiti s dolaskom zime.