OPRAH Winfrey i Reese Witherspoon izgledale su ushićeno dok su početkom ove godine stajale na pozornici u Ford Foundationa na Manhattanu, pozirajući s knjigom "The Tell", memoarima 49-godišnje Amy Griffin, jedne od najbogatijih Amerikanki. Oprah Winfrey odabrala "The Tell" kao svoju 112. knjigu mjeseca.

U svojim memoarima Griffin piše da se podvrgnula ilegalnoj terapiji psihodeličnim drogama. Pod utjecajem MDMA-a, aktivnog kemijskog sastojka Ecstasyja, prisjetila se da ju je od njene 12. godine više puta silovao njezin nastavnik u srednjoj školi u Amarillu u Teksasu, piše The New York Times.

"Znala sam da su ta sjećanja stvarna"

"Znala sam da su ta sjećanja stvarna", piše Griffin: "Moje tijelo je znalo što mi se dogodilo. Tresla sam se dok sam pričala svoju priču, oči bi mi se napunile suzama na sam spomen Teksasa." Griffin je dobila gotovo milijun dolara za svoju priču. Knjiga je odmah postala senzacija, dobivši iskrene preporuke slavnih osoba i influencera.

Neki od njih bili su uključeni u poslove, dobrotvorne organizacije i političke kampanje koje financijski podupire Griffin, članice Upravnog odbora Metropolitan Museum of Art i Bumblea, matične tvrtke istoimene aplikacije za upoznavanje.

"To je nevjerojatna knjiga", rekla je Gwyneth Paltrow u podcastu Goop, predstavljajući Griffin, ne otkrivajući pritom da je autorica investirala u njezin biznis. "Ponosna sam na nju", nastavila je Paltrow, opisujući Griffin kao "prekrasnu, nevjerojatno pozitivnu, briljantnu ženu."

"The Tell" je prodan u više od 100.000 primjeraka. U jeku pokreta #MeToo priče o seksualnom zlostavljanju privlače simpatije i podršku, a ne sumnjičava pitanja. Izdavačka industrija sve se više oslanja na knjige slavnih osoba koje mogu povećati prodaju. Mnoge od tih knjiga su memoari, koji se rijetko provjeravaju.

Ali čitatelji sve češće izražavaju sumnje u vezi s "The Tell". Neki su doveli u pitanje pouzdanost desetljećima starih sjećanja otkrivenih tijekom terapije uz pomoć droga. Drugi su se pitali kako se takvo zlostavljanje moglo događati u javnoj školi, a da nitko nije primijetio.

Nema svjedoka, ni opipljivih dokaza

"Ovo je knjiga koju je bez pitanja progutao cijeli medijski industrijski kompleks", rekla je kolumnistica i podcasterica Maureen Callahan: "S druge strane, postoji čovjek koji nema novac, moć i resurse Amy Griffin."

U posljednjih nekoliko mjeseci The New York Times intervjuirao je desetke ljudi iz Amarilla, izdavačke industrije te medicinske zajednice. Jedna njena kolegica iz razreda kaže da je bila napadnuta, od strane drugog učitelja, upravo na mjestima o kojima je pisala Griffin.

Možda nikada neće biti moguće znati što se zaista dogodilo kasnih 80-ih. U knjizi Griffin sama priznaje da nema načina da potvrdi svoju priču: "Nije bilo puške koja se dimila, nije bilo fizičkih dokaza, nije bilo opipljivog dokaza. Nije bilo svjedoka."

Nakon poplave publiciteta vlasti u Amarillu i zagovornici prava žrtava očekivali su optužbe drugih učenica protiv spomenutog učitelja, koji je tamo radio 30 godina. No nitko nikada nije podnio pritužbu protiv njega, čak ni nakon objave knjige.

Optužbe se temelje na iskustvima Amy Griffin u terapiji s ilegalnim psihodelikom koji nije odobren za terapijsku uporabu, drogom koju podupire tvrtka u koju su ona i njezin suprug investirali preko svoje zaklade. Pitanje pomaže li droga pacijentima da povrate točna sjećanja predmet je rasprave.

The Times je uspio doznati identitet učitelja

The Times je uspio doznati identitet učitelja. Griffin ga je u rukopisu poslanom izdavačima navela imenom kao svojeg silovatelja i uključila detalje o obiteljskoj tragediji koju je pretrpio. Mnogi ljudi u Amarillu također znaju njegovo ime.

Penguin Random House, izdavač "The Tell", nije upozorio učitelja na knjigu niti na optužbe prije objave jer su vjerovali da je njegov identitet dovoljno prikriven, prema riječima Thomasa Clarea, odvjetnika autorice.

U srednjoj školi, piše Griffin, njezin idilični život krenuo je užasnim putem, kojeg se, kako je rekla, prisjetila više od tri desetljeća kasnije uz pomoć MDMA-a: "Prvo čega sam se sjetila bilo je kako moja glava udara o zid. Čula sam zveket! Kopča njegova remena udarila je o pod."

Kaže da je bila napadnuta u školskom toaletu, učionici i svlačionici ispod tribina: "I tamo me silovao". Piše da joj je učitelj vezao ruke iza leđa i opisuje "njegov penis u mojim ustima" i "njegove stidne dlake na mom licu". "Ako ikome kažeš", prepričava Griffin: "iščupat ću ti zube." U knjizi piše da se posljednji napad dogodio kad je imala 16 godina.

Nakon što je diplomirala na Sveučilištu Virginia 1998. godine, Griffin (djevojački Mitchell) je radila u marketingu magazina Sports Illustrated. Potom se udala za bogatog investitora Johna Griffina. Imaju četvero djece i žive u kući na newyorškom Upper East Sideu koju su kupili 2019. za 77 milijuna dolara.

Suprugov interes za terapiju uz pomoć psihodelika pobudio je njezinu znatiželju i odlučila je pokušati sama. Prije nego što je uzela MDMA tabletu, Griffin rekla je terapeutu: "Postoji nešto s čime se ne mogu suočiti. Znam da mi se nešto dogodilo, ali ne znam što."

"Zašto je gospodin Mason ovdje?"

Pet minuta nakon početka seanse, piše u knjizi, sjela je i rekla: "Zašto je on ovdje?". Voditelj je pitao: "Tko?". "Gospodin Mason iz moje srednje škole", odgovorila je Griffin. Gospodin Mason je pseudonim koji koristi za učitelja u knjizi.

U knjizi Griffin opisuje još dva iskustva s MDMA-om i kasnije psihoterapijske seanse s terapeutom koji ju je uvjeravao da su njezina nasilna sjećanja vrlo vjerojatno stvarna. Griffin je okupila je tim odvjetnika i privatnih istražitelja kako bi joj pomogli pripremiti tužbu protiv učitelja.

Jedan od njezinih odvjetnika obratio se uredu okružnog tužitelja u Amarillu, što je potaknulo telefonski poziv policijskog detektiva, kojeg u knjizi naziva narednikom Hankom Jonesom. Odvjetnik joj je savjetovao da ne kaže policiji kako su sjećanja na napade vraćena uz pomoć ilegalnih psihodelika.

Tijekom dvosatnog razgovora, piše Griffin, detaljno je sve ispričala naredniku Jonesu. "Ovo je jedan od najvjerodostojnijih poziva koje sam imao u svim ovim godinama rada", odgovorio je detektiv, prema knjizi.

Nastupila je zastara kaznenog progona

Međutim, pokazalo se da je nastupila zastara. Teksas je 2007. ukinuo zastaru za većinu kaznenih djela seksualnog zlostavljanja djece, ali to se nije odnosilo na njen slučaj. Griffin je razmišljala o podizanju građanske tužbe, ali je na kraju odlučila da to ne učini.

Odlučila je napisati knjigu. Osim Griffin i gospodina Masona, jedan od najvažnijih likova u "The Tellu" je "Claudia", pseudonim za njenu kolegicu iz srednje škole. Kroz knjigu Griffin opisuje kako je sumnjala da je i Claudia kao dijete bila Masonova žrtva.

Griffin se prisjeća da je Claudiji posudila haljinu za plesnjak Cotillion. Ovo postaje središnja anegdota u knjizi: "U mom sjećanju haljina, Claudia i gospodin Mason bili su povezani na neki tajanstven način koji nisam mogla objasniti."

Nakon iskustva s MDMA-om, Griffin je osjetila potrebu da se ponovno poveže s Claudijom. Prema knjizi, sastale su se u kafiću i Griffin je pitala je li i nju Mason zlostavljao. Claudia je rekla da nije.

The Times je intervjuirao mnoge razredne kolegice Amy Griffin, uključujući jednu koja je rekla da je doživjela seksualno zlostavljanje tijekom srednje škole. Ali od drugog učitelja. Ova žena je odgovorila da se sjeća Griffin, ali da nije čitala knjigu.

Posuđena haljina za učeničku zabavu

Nakon što joj je pročitala memoare Amy Griffin, rekla je da je bila duboko uznemirena. Neki od opisa u "The Tell" o tome kako je Griffin bila napadnuta jezivo su slični zlostavljanju koje je sama doživjela. U srednjoj školi Griffin i njena kolegica nisu bile prijateljice, ali su im se životi ispreplitali.

Žena je rekla The Timesu da je posudila haljinu od Griffin za Cotillion, ali da na kraju ipak nije mogla prisustvovati plesnjaku. Umjesto toga nosila je posuđenu haljinu na zabavu za učenike osmog razreda. Na tom istom plesnjaku, piše Griffin u knjizi, ona je sama bila silovana dok je nosila posuđenu haljinu.

Kolegica je ispričala detaljnu priču o vlastitom iskustvu na tom plesu. Rekla je da je napustila dvoranu sa svojim zlostavljačem, učiteljem koji nije bio gospodin Mason te otišla u spremište pod izlikom traženja ukrasa. Tamo ju je učitelj napao i umrljao haljinu koju je posudila od Griffin.

Prisjetila se srama koji je osjećala kada su se ona i učitelj zajedno vratili u dvoranu, s raščupanom kosom i kako je opisala, s mirisom seksa. Kolegica je također rekla da se sjeća vraćanja haljine na okupljanju crkvene mladeži u kući Griffin.

"Izdavači knjiga nisu istražitelji"

Odvjetnik Clare rekao je da kolegica koju je intervjuirao The Times nije lik nazvan Claudia u knjizi Amy Griffin. Također je doveo u pitanje istinitost tvrdnji razredne kolegice: "Svatko tko je pročitao knjigu mogao bi lažno tvrditi se sjeća zlostavljanja koja se podudaraju s onim što je napisala gospođa Griffin".

Kao i većinu memoara, ove su pregledali odvjetnici, ali nije ih provjeravao izdavač. "Izdavači knjiga nisu istražitelji", rekla je urednica knjige Whitney Frick: "Ovo je Amyna priča. Vjerujemo joj, kao i svim našim autorima, da svoje uspomene prenose istinito."
U ožujku 2023. godine, kada je Griffin poslala sažetak svoje knjige od 38 stranica, nazvala ga je "Believe Me".

Sažetak je bio popraćen popisom ljudi koji bi mogli pomoći u promoviranju knjige nakon objave. Među više od 90 imena našli su se slavni (Amy Schumer, Laura Dern, Naomi Watts), veliki medijski igrači (Anna Wintour, Savannah Guthrie, Katie Couric) i žene u čije je tvrtke Amy Griffin investirala (Becky Kennedy, Whitney Wolfe Herd, Sara Blakely).

"Koja su sjećanja halucinacije, a koja stvarna?"

Narednik Gordon Eatley je detektiv u Jedinici za posebne žrtve Policijske uprave Amarilla, specijaliziran za zločine seksualnog zlostavljanja djece. U "The Tell" pojavljuje se kao "narednik Hank Jones", detektiv kojem je Griffin prijavila svoja zlostavljanja. 

U intervjuu za The Times narednik Eatley potvrdio je sjećanje na njihove razgovore. Sve do objave knjige nije znao da je Griffin uzela MDMA. Čak i da je znao, rekao je Eatley, i da nije bilo zastare, pokušao bi inicirati tužbu. Uključenost ilegalnih droga, međutim, predstavljala bi značajnu prepreku: "Kako odrediti koja su sjećanja halucinacije, a koja stvarna? A odvjetnik obrane bi nas uništio."

"Obično počinitelji seksualnih zločina nad djecom zlostavljaju brojne žrtve Oni ne prestaju", objasnio je Eatley. Memoari Amy Griffin dobili ogroman publicitet, a ipak nisu doveli do novih optužbi protiv gospodina Masona. I to posebno je zbunjujuće za narednika Eatleyja: "Nema ničega. Nula."