Ivana Sajko na početku teksta opisuje kako je sudjelovala u prosvjednoj akciji kulturnjaka u proljeće 2016. godine, tijekom mandata Zlatka Hasanbegovića na čelu Ministarstva kulture. Čitala je s megafonom na jednom zagrebačkom trgu poznati esej Umberta Eca o fašizmu te navodi kako je u jednom trenutku u njenom pravcu pljunuo muškarac koji je vodio dijete za ruku. 

 

 

“Prolaznici su bili moja publika, a pljuvačka te publike predstavljala je bolan poraz za sve one koji su izašli na pozornicu ulice i mislili - poput mene - kako predstavljaju tihu većinu, onih pola birača koji nisu izašli na izbore te tako državu prepustili sposobnosti desničara”, piše Ivana Sajko i dodaje da je eskalacija antagonizma prema kulturi u Hrvatskoj započela zbog Hasanbegovićeva ministarskog mandata.

 

“On je kulturnjacima proglasio rat i proglasio ih jugonostalgičarima, pseudoljevičarima i parazitima te izvršio i napad na medije. U Hrvatskoj danas vlada decentralizirana cenzura koju provode veteranske udruge i Katolička crkva", piše Ivana Sajko za Die Zeit, i to tako što se pojedini filmovi, predstave i knjige proglašavaju uvredom nacionalnih svetinja, a onda počinje organizirani napad na kulturnu instituciju koja stoji iza tog umjetničkog djela.

Slijedi smjenjivanje voditelja tih institucija, u koje se instaliraju ekstremni desničari. Ivana Sajko navodi dva konkretna primjera - sada bivši ministar kulture Hasanbegović postavljen je da nadgleda rad HNK, dok je redatelj Jakov Sedlar, poznat po falsifikatorskom filmu o Jasenovcu, postavljen da nadgleda rad Teatra &TD.

 

 

Od 2016. u Hrvatskoj je uobičajeno da ratni veterani “paradiraju pred kazalištima” i traže zabrane predstava te da Katolička crkva poziva na bojkot određenih umjetnika, navodi se u članku u Die Zeitu. “Simptomi koje je Eco naveo kao znake fašizma u svojem poznatom eseju postaju normalnost u hrvatskom društvu: kult tradicije, iracionalni strah od drugih, optužbe za veleizdaju i opsjednutost s navodnom moralnom perverzijom neistomišljenika, individualne i socijalne frustracije, prezir prema intelektualcima, a umjesto toga populizma, kult junaštva i mačizma”, zaključuje Ivana Sajko za Die Zeit.

 

Zanimljivo je i da se u komentarima teksta koji je Sajko objavila razvila živahna rasprava. Glavna tema je Josip Broz Tito, kojeg dio čitatelja smatra vođom antifašističkog pokreta, dok ga drugi opisuje kao “mesara” i “brutalnog diktatora”. Neki i brane Zlatka Hasanbegovića. Čini se da je hrvatska dijaspora loše reagirala na članak Ivane Sajko.