NE PRESTAJE traženje krivca za rast cijena. Još od prošle godine traje potraga za glavnim krivcem, a glavni kandidati se stalno izmjenjuju. Rat u Ukrajini, cijene goriva, sankcije, uvođenje eura, pohlepa trgovačkih lanaca, nedostatna domaća proizvodnja.

Iako se radi o sveeuropskom problemu koji Hrvatska po sili prilika ne može izbjeći jer je trgovinski snažno integrirana u EU, to mnoge ne sprječava da traže domaćeg krivca. Visoki rast cijena u Hrvatskoj ne odskače značajno od prosjeka EU i manji je nego u većini država istoka EU.

Dapače, manji je nego u članicama EU poput Mađarske, Rumunjske i Poljske. To eliminira euro kao glavnog krivca za rast cijena jer navedene države imaju daleko veći problem s rastom cijena hrane, a nisu uvele euro.

Manji je nego i u susjednim državama koje nisu članice EU. Sličan je rast cijena hrane u Crnoj Gori (oko 10 posto na godišnjoj razini), malo veći nego u BIH (8.7 posto u BIH, 11.6 u Hrvatskoj u srpnju), a daleko veći u Srbiji (u kolovozu 16.9 posto Srbija, 10.1 posto).

Političari su u pandemiji postavili temelje za današnji rast cijena

U ljudskoj prirodi je da traži krivca za situacije i događaje koji im nisu po volji. Objašnjenja o spletu okolnosti koji je počeo još u vrijeme pandemije, s velikim poremećajima u svjetskoj trgovini, pokušajima održavanja gospodarstva na životu ekspanzivnim monetarnim politikama (kolokvijalno, printanjem novca), državnim dijeljenjem novca iz proračuna građanima i kompanijama te općenito krivim vođenjem ekonomskih politika u svim državama posljednjih godina, nisu zadovoljavajući većini ljudi.

Ni političarima ne odgovara da se propituju odluke koje su donosili na svjetskoj i nacionalnoj razini, pa im odgovara da pronađu jednog krivca u kojeg mogu uperiti prstom. To vrijedi za političare u velikim državama, koji su najodgovorniji za nastalu situaciju s rastom cijena, ali i političare u malim državama, koji i ne mogu puno napraviti po pitanju rasta cijena na cijelom kontinentu.

Političko vodstvo velikih država ne smije ispasti nesposobno, a u malim državama političari ne žele ispasti nemoćni. U Hrvatskoj vladajući moraju također prikazati da nešto poduzimaju po pitanju rasta cijena, u zadanim okvirima.

Jasno, u tom procesu im nije bitna istina. Okrivili bi oni i uvođenje eura da nisu vladajući, i to prikazuju kao svoj uspjeh. Političko vodstvo velikih država ne mogu okriviti iz diplomatskih razloga. Najlakše je okriviti trgovačke lance jer u konačnici građani rast cijena koji se proteže kroz cijeli ekonomski sustav vide upravo u njima.

Zbog toga što je građanima sistemski problem rasta cijena vidljiv samo kroz cijene pri kupnji, trgovačke lance je lako izdvojiti kao žrtveno janje. Na tome pokušava politički profitirati vladajuća stranka, ali i oporba.

Građanima je vidljiv samo rast cijena u trgovinama i ne vide ostale

Stvara se dojam da su trgovački lanci izmislili rast cijena, a sve ostalo funkcionira normalno. Tvrdi se da ljudi ne mogu priuštiti svakodnevne proizvode, iako podaci Državnog zavoda za statistiku (koji jedini prikuplja podatke u cijeloj državi) pokazuju da iz mjeseca u mjesec kupnja raste, ne samo unatoč rastu cijena nego je rast vidljiv i kada se iznosi korigiraju za rast cijena.

Ljudima je rast cijena hrane najvidljiviji jer tu vrstu kupnje obavljaju svakodnevno. U Hrvatskoj, za razliku od bogatijih država EU, mjesečni izdaci za hranu čine najveći dio troškova kućanstva. To nije činjenica koja se pojavila nedavno, u vrijeme rasta cijena, nego konstanta puno starija od uvođenja eura, pandemije i ulaska u EU.

Mediji prate objave Državnog zavoda za statistiku o kretanju potrošačkih cijena jer one građane i najviše zanimaju. Ali to je samo jedan od načina na koji se prikupljaju informacije o cijenama. Postoje i mnogi drugi, poput cijena u poljoprivredi i cijena u industriji.

Cijene poljoprivrednih proizvođača oštro rastu

Indeksi cijena u poljoprivredi se računaju na temelju cijena dobivenih iz tromjesečnih istraživanja o otkupu i prodaji poljoprivrednih proizvoda i ostalih istraživanja Državnog zavoda za statistiku, podataka Ministarstva poljoprivrede te iz ostalih administrativnih izvora.

Prema tim podacima je vidljivo da cijene poljoprivrednih proizvođača, od kojih robu nabavljaju prerađivači i trgovci, snažno rastu od početka ove godine. U prva tri mjeseca ove godine su bile čak 23.2 posto veće nego u prva tri mjeseca 2022., a u drugom tromjesečju 8.4 posto veće nego u istom razdoblju prošle godine. To ne znači da su cijene počele padati od ožujka ove godine, samo da je rast manji zbog veće baze u prošloj godini, kada je bio vrhunac rasta cijena.

Najviše su rasle cijene jaja (74.9 posto i 48.8 posto), krumpira (34.8 i 33.7 posto), svinja (60.7 i 36.3 posto) i mlijeka (39.1 i 26 posto). Voće (29.8 i 24.9 posto) i povrće (16 posto i 13.3 posto) su također značajno poskupjeli. Izuzetak su žitarice i industrijsko bilje, kod kojih je zabilježen velik pad.

Troškovi su padali u isto vrijeme dok su rasle cijene poljoprivredne proizvodnje

Prikazani indeksi cijena se odnose na rast cijena proizvođača, od kojih kupuju trgovački lanci i prehrambeno-prerađivačka industrija. Ali oni nisu isključivi izvor povećanja cijena jer u proizvodnji moraju kupovati široku paletu proizvoda. Možebitni rast cijena će dovesti do rasta troškova proizvodnje, čime će biti prisiljeni povećati cijene vlastitih proizvoda.

Najviše su rasle cijene sjemena i sadnog materijala (22.9 i 11.3 posto), održavanja opreme (14.7 i 12.1 posto) i održavanja zgrada (15.8 i 9.4 posto). Cijena energije i maziva (uglavnom gorivo) te gnojiva je snažno pala u odnosu na prošlu godinu.

Energija (gorivo) je u prva tri mjeseca ove godine bila skuplja za 3.7 posto u odnosu na prošlu godinu, a u travnju, svibnju i lipnju 27.1 posto manja. Gnojivo je već u prva tri mjeseca ove godine bilo 16.3 posto jeftinije nego u istim mjesecima prošle godine, a u travnju, svibnju i lipnju čak 32.6 posto jeftinije.

Zbog toga što najveći dio troškova poljoprivrednih proizvođača čini energija (gorivo) i gnojivo, ukupni indeks cijena je prva tri mjeseca ove godine rastao za 4.5 posto u odnosu na prošlu godinu, a u travnju, svibnju i lipnju su prosječne cijene onoga što poljoprivredni proizvođači u proizvodnji bile niže 10.5 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Spajajući ovaj podatak s prethodnim dobije se zaključak da su cijene otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda znatno više narasle u razdoblju između prva tri mjeseca ove godine u usporedbi s prva tri mjeseca prošle, a u druga tri mjeseca su cijene nastavile rasti unatoč tome što su se troškovi proizvodnje smanjili.

Cijene rastu i kod prerađivača

Dio proizvoda proizvođači prodaju veletrgovcima ili trgovcima, a dio završava u prerađivačkoj industriji. U kontekstu građana i cijena u trgovinama su najvažnije proizvođačke cijene netrajnih proizvoda za široku potrošnju. U tu kategoriju spada većina proizvoda u trgovinama koji nisu direktno kupljeni od poljoprivrednih proizvođača (kao svježe voće i povrće).

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, te cijene rastu iz mjeseca u mjesec, a još jače na godišnjoj razini. U kolovozu su bile 0.3 posto veće nego u srpnju ove godine, a 6.2 posto veće nego u kolovozu 2022.

To se odnosi na netrajne proizvode za široku potrošnju prerađivačke industrije u Hrvatskoj i iz uvoza. Kada bi se gledale isključivo cijene prerađivačke industrije u Hrvatskoj, rast je nešto veći i iznosi 6.8 posto.

Rast cijena je sveprisutan problem koji postoji u cijelom lancu

Jasno je kako val rasta cijena nije nastao u trgovačkim lancima. Oni su samo dio cjelokupnog proizvodno-trgovinskog lanca koji je vidljiv kupcima. Ostale informacije građanima uopće nisu poznate, ne vide ih osobno i medijski ih se na mjesečnoj razini ne prati kao cijene u trgovinama (potrošačke cijene).

Rast cijena u trgovinama je vidljiv svakodnevno, pa je razumljivo da građani imaju dojam kako odjednom "čarobno" rastu bez opravdanog razloga.

U konačnici cijene najviše rastu zbog toga što se kupuje više proizvoda, čak i po sve većim cijenama. Potrošnja i promet trgovačkih lanaca iz mjeseca u mjesec rastu, pa oni nemaju razloga zaustaviti rast cijena.

Nema urote

Kako ti trgovački lanci nabavljaju proizvode od prerađivačke industrije, ni oni nemaju razloga da smanjuju svoje cijene. Trgovci i prerađivači sve više kupuju od poljoprivrednih proizvođača da bi zadovoljili rast potražnje svojih kupaca, pa ni oni nemaju razloga smanjivati cijene unatoč tome što su im u razdoblju kada su povećavali cijene padali troškovi proizvodnje.

U cijelom lancu, ako želite, od polja do stola, nema urote. Svi djeluju u vlastitom interesu, od poljoprivrednih proizvođača, preko veletrgovaca i prerađivača, do trgovačkih lanaca. Na kraju krajeva, i građani kupuju sve više usprkos rastu cijena, a to ne rade pod nekakvom prisilom, nego zbog toga što mogu.