NASA već godinama prati neobičnu anomaliju u Zemljinom magnetskom polju - golemo područje slabijeg magnetskog intenziteta koje se proteže nebom između Južne Amerike i jugozapadne Afrike. Ovaj rastući fenomen, nazvan Južnoatlantska anomalija (JAA), desetljećima intrigira i zabrinjava znanstvenike, a ponajviše istraživače iz NASA-e, čiji su sateliti i svemirske letjelice posebno ugroženi, piše Science Alert.

Južnoatlantsku anomaliju NASA opisuje kao "udubljenje" u Zemljinom magnetskom polju ili svojevrsnu "rupu u svemiru". Iako uglavnom ne utječe na život na Zemlji, predstavlja ozbiljnu prijetnju za orbitalne letjelice, uključujući i Međunarodnu svemirsku postaju, koje prolaze izravno kroz nju. Unutar anomalije, oslabljeno magnetsko polje ne pruža dovoljnu zaštitu od visokoenergetskih fotona sa Sunca.

Ti fotoni mogu uzrokovati kratke spojeve i kvarove na osjetljivoj satelitskoj tehnologiji. Iako su najčešće posljedice manji tehnički problemi, postoji rizik od značajnog gubitka podataka ili čak trajnog oštećenja ključnih komponenti. Zbog toga su operateri prisiljeni rutinski isključivati sustave na letjelicama prije ulaska u zonu anomalije.

Što uzrokuje slabljenje polja?

Praćenje južnoatlantske anomalije pomaže NASA-i smanjiti rizike koje ona može uzrokovati, ali ujedno znanstvenicima daje priliku da bolje prouče ovaj složen prirodni fenomen. "Magnetsko polje Zemlje zapravo je kombinacija više različitih izvora", objasnio je geofizičar Terry Sabaka iz NASA-inog centra Goddard. Glavni izvor tog polja je kretanje rastaljenog željeza u vanjskoj jezgri Zemlje, poput golemog podzemnog oceana.

No to kretanje ne stvara ujednačeno magnetsko polje. Znanstvenici vjeruju da u tome smeta golema masa guste stijene, koja se nalazi oko 2900 kilometara ispod Afrike. Ta stijena, poznata kao Afrička velika provincija niske brzine smicanja, vjerojatno remeti stvaranje magnetskog polja i doprinosi njegovom slabljenju. Uz to, dodatni utjecaj ima i nagnutost Zemljine magnetske osi.

Iako mnoge pojedinosti još nisu potpuno jasne, znanstvenici stalno otkrivaju nove informacije. Tako je 2016. otkriveno da se anomalija polako pomiče, a 2020. su istraživači otkrili još zanimljiviju stvar: čini se da se JAA dijeli u dva dijela. Svaki od njih ima vlastito središte u kojem je magnetsko polje najslabije.

Što to točno znači za budućnost, ostaje nepoznato. Međutim, postoje dokazi da anomalija nije nova pojava. Jedna studija sugerira da se radi o ponavljajućem magnetskom događaju koji utječe na Zemlju posljednjih 11 milijuna godina. Ako je to točno, to bi moglo značiti da JAA nije preteča potpunog preokreta Zemljinih magnetskih polova, događaja koji se odvija svakih nekoliko stotina tisuća godina.

Očito je da ostaju brojna pitanja, no s obzirom na dinamiku ove goleme magnetske neobičnosti, ohrabrujuće je znati da je najmoćnija svemirska agencija na svijetu pomno prati. "Iako se JAA sporo kreće, prolazi kroz promjene u morfologiji, stoga je važno da je nastavimo promatrati kroz kontinuirane misije", rekao je Sabaka. "To nam pomaže u izradi modela i predviđanja", dodao je.