MOŽDANI udar je već godinama drugi uzrok smrti s više od pet tisuća umrlih godišnje, a prvi je uzrok invalidnosti. Istraživanja su pokazala da moždani udar pogađa svaku petu ženu. Jedna od njih je i radijska novinarka Kornelija Livaja, koja je prije sedam godina u svom domu pretrpjela teški moždani udar. Život ju je, kaže, udario najjače što može. I to potpuno neočekivano.

Sedmogodišnja borba sa sustavom

Dok je u večernjim satima bezbrižno sjedila u svom domu, jedna sekunda promijenila joj je cijeli život. Iako su djelatnici Hitne pomoći uložili sve napore kako bi je što brže doveli do splitske bolnice, Kornelijin mozak je šest minuta bio bez kisika. To je dovelo do trajnih i ozbiljnih posljedica zbog kojih su medicinske prognoze bile poražavajuće. 

Tada je započela njena borba s okrutnom bolešću koja joj je htjela oduzeti život, ali i sa sustavom koji joj nije pružio podršku kako bi izašla kao pobjednik. S 45 godina učila je ponovno živjeti, a s njom pod ruku sve je prolazio suprug Zdravko zbog kojeg se ova Osječanka preselila u Dalmaciju. Govorili su mu da je zbog dijagnoze treba smjestiti u dom za starije i nemoćne, no oni nisu pokucali na ta vrata.

"To je stvarno noćna mora. U Hrvatskoj, usuđujem se reći, najveća. To je neurologija, to traje, to je dugo. Teško je i financijski. Mi smo bankrotirali. Znam da je i državi teško, ali ne možemo se tako ponašati. Ne mogu otpisati ljude nakon što dožive moždani udar. Mene je sustav otpisao", razočarana je Kornelija koja nam priča kako je nije motiviralo ništa dobro, već bijes.

"Osjećam se zlostavljano i silovano od sustava"

Taj osjećaj je razvila kada je shvatila da joj država i sustav neće pružiti gotovo ništa kako bi se izvukla iz crne statistike. Pomoć su pronalazili i financirali sami, a da je čekala terapije preko uputnice, kaže, tko zna gdje bi bila. Kako bi se oporavila, injekcije je plaćala i po nekoliko tisuća kuna, a dok je pola godine čekala terapeuta, u međuvremenu je plaćala privatnog. 

"Osjećam se zlostavljano i silovano od strane sustava. Problem je što ne možemo saznati informacije ni naša prava. Ne postoji mjesto na koje možeš doći i tražiti pomoć, već sve moraš sam tražiti ili saznaš slučajno od ljudi koji su prošli slične stvari. Nismo znali da imamo pravo na pomoć i njegu. Ništa nismo znali.

Možda ružno zvuči, ali sam najviše sociopatskih profila u ovih sedam godina borbe srela u sustavu. Na mjestima gdje bi ljudi trebali biti empatični. Ali to jednostavno nije tako. Oni tamo većinom sjede i čekaju da vrijeme prođe. Svoj posao tek će početi raditi kad im bude lakše to obaviti nego se boriti s tobom", objašnjava Kornelija. 

Prava pacijenata nakon moždanog udara

Od sustava, kaže, nije dobila gotovo ništa, pa ni informacije o pravima koja ostvaruje kao 90-postotni invalid. Nije dobila patronažnu skrb, pelene niti kućne posjete terapeuta. Doktori su, priča, odmahivali rukom jer su je svrstali u crnu statistiku gdje nema nade za oporavak. 

"Dobila sam toplice u trajanju od šest tjedana, koje u našoj državi možete dobiti dok traje akutna faza. Oni smatraju da je to unutar godine dana od moždanog udara, što je zapravo smiješno jer bi ta faza zapravo trebala biti samo dok traje moždani. 

I to je maksimalno što toplica možete dobiti iako je za ovu bolest jako bitno da kontinuirano vježbate i brinete o svom zdravlju, inače će se tijelo vratiti u prvobitno stanje. Oboljeli od moždanog udara maksimalno mogu dobiti šest tjedana dok oni koji imaju vezu odlaze par puta godišnje i bez velikih zdravstvenih problema."

"Premijeru, kojim kaznenim djelom možemo dobiti toplice?"

Šest puta je bila na vještačenju, a posljednji put su joj ponovno odbili bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom koje je zatražio specijalist fizijatar.

"Zbog pogoršanja stanja fizijatar je zatražio da mi se odobre toplice i stacionarna rehabilitacija. Zbog teškog hodanja sam razvila druge probleme poput skolioze i preporuka su terapije stručnjaka i bazen. 

Ništa nisam dobila jer oni smatraju da mi to nije potrebno i da takvu njegu mogu dobiti samo dok traje akutna faza. Najveći je problem što u našoj državi invalid ne smije držati do sebe, šminkati se, boriti i truditi, već trebamo ležati polumrtvi i sliniti kako bismo dobili pomoć", mišljenja je Kornelija koju zanima što treba učiniti kako bi dobila toplice. 

"Može li mi premijer Andrej Plenković ili naš resorni ministar reći koje kazneno djelo trebam počiniti da bih dobila toplice? Znamo da su se Horvatinčić, Bandić i Sanader iz zatvora učestalo rehabilitirali. Osim što me osobno zanima, jako puno je osoba koje su u gorem stanju, a nemaju pravo na ono što su drugi dobili na osnovu imena. Premijeru, kojim kaznenim djelom pravi invalidi mogu dobiti toplice?"

79 eura financijske pomoći

Kada je u pitanju financijska pomoć, Kornelija mjesečno dobiva 79 eura za tuđu pomoć i njegu. Od početka ove godine trebala bi kao i sve osobe s invaliditetom dobiti inkluzivni dodatak. No, rješenje i uplatu još nije dobila. 

"Spadam u četvrtu razinu vladine potpore od 162 eura mjesečno jer imam tjelesno oštećenje trećeg stupa. Barthelov indeks mi je 54, ali ja ne vjerujem u to dok ne dobijem prvu uplatu", kazala je Kornelija, koja unatoč svim preprekama ne odustaje od borbe kako bi dobila ono što zaslužuje. 

Njena borba traje i oko postotka invalidnosti. Naime ona je 90% invalid, a kaže kako su joj stručnjaci nebrojeno puta kazali kako je njeno stanje ublaženo. Uz to, veliki problem vidi u pravilnicima koje treba mijenjati. 

"Nikada neće napisati stvarnu dijagnozu iako će vam je priznati dok vas gledaju u oči. U ovom slučaju papir to ne trpi kako ne bih dobila sva prava. Naša država štedi na najosjetljivijoj skupini građana. 

Zbog toga što sam zakinuta nemam pravo na invalidsko parkirno mjesto. Na njega imaju pravo 100-postotni invalidi. Pravo na parkiralište mogu imati samo ako vozim i imam vlastiti auto. Pa kako da vozi skoro 100-postotni invalid? Čime? Nosom."

Sve je to iscrpljuje i ljuti, ali zahvaljujući svojoj upornosti, kaže kako se neće prestati boriti za sebe i druge ljude koji se nalaze u istoj ili goroj situaciji jer se nisu sposobni fizički ni psihički boriti sa sustavom. 

HZZO: Održavajuća rehabilitacija u slučaju pogoršanja nije moguća

Index je pitao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koja sve prava ostvaruju pacijenti s dijagnozom G81, što je hemiplegija, odnosno paraliza jedne strane tijela. Kada je u pitanju početna bolnička medicinska rehabilitacija, kažu kako se u pravilu odobrava u trajanju od 21 dana. Kod održavaju će rehabilitacije ističu da se pravo može ostvariti samo jedanput u istoj kalendarskoj godini.

"Održavajuća bolnička medicinska rehabilitacija, u slučaju pogoršanja stanja nakon nekoliko godina, s navedenom dijagnozom nije moguća. Međutim, spomenutim Pravilnikom se propisuje na koji način se može odobriti fizikalna terapija u kući.
Odobrenje za fizikalnu terapiju u kući osigurane osobe daje liječničko povjerenstvo područnog ureda HZZO-a prema sjedištu izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite", poručili su iz HZZO-a.

Dodaju kako osigurane osobe imaju pravo na logopedsku terapiju koju utvrđuje doktor medicine, kao i pravo na zdravstvenu njegu u kući. Naveli su kada osigurane osobe ostvaruju pravo na ortopedska i druga pomagala, poput pelena, anatomskih uložaka ili zaštitnih podmetača za krevet.

"Zbog prirođene mane i/ili bolesti urogenitalnog ili probavnog sustava, a posljedica je trajna inkontinencija urina i/ili stolice; 2. zbog bolesti i/ili ozljeda živčanog sustava, a posljedica je trajna inkontinencija urina i/ili stolice; 3. zbog smetnje svijesti prema 'Glasgow coma scale' od 0 do 8; 4. zbog mentalne retardacije osoba starijih od tri godine, a posljedica je inkontinencija urina i/ili stolice."