ŠESNAESTOGODIŠNJA klimatska aktivistica Greta Thunberg u ponedjeljak je u UN-u održala emotivan, snažan govor za pamćenje u kojem je političare optužila da su joj ukrali snove i djetinjstvo.

"To je sve krivo. Ne bih ni trebala biti ovdje, već u školi na drugoj strani oceana, no svi vi dolazite nama mladima i u nama tražite nadu. Kako se usuđujete? Ukrali ste mi snove i djetinjstvo ispraznim riječima", poručila je svjetskim vođama predbacivši im da propuštaju poduzeti potrebne mjere za zaustavljanje globalnog zagrijavanja za što nam je, prema procjenama stručnjaka, ostalo još samo 12 godina.

Njezin govor obišao je svijet. O mladoj Šveđanki i školskom štrajku za klimu koji je pokrenula prije više od godinu dana piše se puno i svašta, iz dana u dan sve više. Svjetski čelnici poput Baracka Obame i Pape razgovaraju s njom, mnogi je hvale i podržavaju, a nedavno je za svoje napore dobila i alternativnog Nobela, nagradu Right Livelihood Award.

Brojne kritike, opravdane i neopravdane

No ima i mnogo onih, osobito među poricateljima klimatskih promjena, ali ne samo među njima, koji su kritični prema cijeloj priči. Neki se upinju dokazati da Gretom manipuliraju ambiciozni roditelji, posebno majka Malena, operna pjevačica koja je svojevremeno bez zapaženog uspjeha nastupila na Euroviziji, ali i njoj bliska PR kompanija koja je navodno u kratko vrijeme na Greti dobro zaradila.

Neki su je osudili zato što se druži s antiznanstvenim aktivistima poput Indijke Vandane Šive koja se bez znanstvenih argumenata bori protiv biotehnologije koja upravo s klimatskim promjenama sve više postaje važnim dijelom rješenja za poljoprivredu i problem gladi u sve toplijem i napućenijem svijetu, dok istovremeno poručuje da treba slušati poruke znanstvenika.

Na istom tragu je i Gretina objava na Facebooku u kojoj kaže da je osobno protiv nuklearne energije te, protivno statističkim podacima, tvrdi da je ona vrlo opasna, mada priznaje da je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) vidi kao dio rješenja za problem emisija CO₂.

Naime, podaci objavljeni na stranici Our World in Data (ali i na brojnim drugim mjestima) jasno pokazuju da je nuklearna energija uzrok neusporedivo manjeg broja smrti od svih drugih izvora, uključujući čak i obnovljive (grafikon dolje). Istovremeno je ona rješenje za brojne zemlje koje nemaju obnovljive izvore i faktor stabilnosti za one obnovljive izvore (poput vjetra i sunca) koji ovise o vremenskim prilikama.

Iz ovih, ali i drugih sličnih primjera neki kritičari zaključuju da Greta i njezini savjetnici ne razumiju najbolje znanost, što pridonosi dojmu koji žele stvoriti – da je riječ o lutki na koncima određenih političkih, ideoloških i osobnih agendi.

Aspergerov sindrom – Gretin nedostatak ili oružje?

U ovom tekstu nećemo se baviti analizom opravdanosti svih mogućih argumenata za Gretin aktivizam ili protiv njega. Jedno je prilično sigurno – ona se bori za dobar cilj, za rješavanje jednog od najvećih i najhitnijih problema s kojima je svijet danas suočen, mada možda nesavršenim metodama i argumentima, što je sasvim razumljivo i očekivano.

Neosporno je da je taj cilj uspjela dovesti na naslovnice najvećih medija, u UN i u fokus milijuna ljudi širom svijeta na način i u mjeri u kojoj to nije uspjelo brojnim drugim, mnogo utjecajnijim i znanstveno pismenijim ljudima i organizacijama, čime se nametnula kao utjelovljenje i simbol borbe mladih za pravo na budućnost.

Tajna tog uspjeha, ali i njegova cijena, jedna su od tema kojima se bavi dio analitičara fenomena Grete i školskog štrajka za klimu pa ćemo u ovom tekstu i mi pokušati dati neki doprinos raspravi.

Naravno, u igri su brojni čimbenici i okolnosti, od Gretine dobi i spola, preko aktualnih kontroverzi oko Donalda Trumpa, do uloge društvenih stranica i potpore akademske zajednice, no nama su ovdje posebno zanimljive one argumentacije koje adresiraju činjenicu da se kao mlada djevojka s Aspergerom našla u ulozi osobe koja drži lekcije svjetskim čelnicima i predvodi pokret za spas planeta.

Dakle, naša pitanja su: Je li ona prava osoba na pravom mjestu i je li to mjesto dobro za nju?

Iz Gretine biografije proizlazi da je za klimatske promjene prvi put čula 2011. kada je imala osam godina. Tada nije mogla razumjeti zašto se toliko malo poduzima po tom važnom pitanju, da bi tri godine kasnije postala depresivna i letargična te čak povremeno prestajala jesti i govoriti. Nedugo potom dijagnosticirani su joj Aspergerov sindrom, opsesivno-kompulzivni poremećaj i selektivni mutizam, poremećaj koji karakterizira nemogućnost govora u nepoznatim, neugodnim i širim socijalnim situacijama.

Brojni Gretini kritičari ove su poteškoće neumjesno pokušali iskoristiti kao argumente protiv nje, no to im se snažno obilo o glavu.

Jedan od njih je američki konzervativni komentator Michael Knowles koji je u programu 'The Story' američke televizijske kuće Fox novi val klimatskog aktivizma nazvao histerijom. Višestruki autogol, zbog kojeg se Fox kasnije morao ispričavati, zabio si je kada je rekao:

"Pokret klimatske histerije nije stvar znanosti. Da je u pitanju znanost, predvodili bi ga znanstvenici, a ne političari i mentalno bolesno švedsko dijete koje iskorištavaju roditelji i međunarodna ljevica."

Time je ispao i budalaš i grubijan, a sve osim svojih istomišljenika učinio je još sklonijima Greti ojačavši njezin imidž žrtve.

Asperger su imali i imaju brojni slavni genijalci

U analizi prvog pitanja prije svega treba imati na umu da se Aspergerov sindrom, kao blaži oblik autizma, u psihijatriji uglavnom ne naziva bolešću, već eventualno poremećajem te da brojni stručnjaci danas smatraju da osobe s njime treba smatrati drugačijima, a ne liječiti ih. Štoviše, ljudi s Aspergerom mogu biti vrlo funkcionalni, ponekad čak i izuzetno uspješni.

Naime, postoje indicije da su Asperger imali Michelangelo, Isaac Newton, Charles Darwin, Hans Christian Andersen, Albert Einstein, Steve Jobs i mnoge druge genijalne osobe u prošlosti te da ga imaju Bob Dylan, Bill Gates, Jerry Seinfeld, Woody Allen i brojni drugi poznati suvremenici.

Primjerice, milijarder Peter Thiel, utemeljitelj PayPala i jedan od suvlasnika Facebooka, smatra da je njemu, ali i brojnim lumenima u Silicijskoj dolini, taj poremećaj dar, a ne prokletstvo.

Prema njemu, manjak socijalnih vještina svojstven osobama s Aspergerom s druge strane omogućuje originalnost i razmišljanje izvan kutije, oslobođeno čoporativnosti.

"Mislim da je društvo nešto što je vrlo stvarno i vrlo moćno, no u cjelini prilično problematično. Čini se da u Silicijskoj dolini mnogi uspješni poduzetnici pate od blagog oblika Aspergera u kojem osobi nedostaju geni za imitaciju i socijalizaciju", rekao je u intervjuu za Medium Corporation.

"Čini se da je Asperger plus za inovacije i stvaranje sjajnih kompanija", dodao je.

U knjizi "Zero to One" iz 2014. Thiel je dodatno pojasnio ova uvjerenja:

"Ako ste manje osjetljivi na društvene znakove, manje je vjerojatno da ćete raditi isto što i svi drugi oko vas. Ako vas zanima izrada stvari ili programiranje računala, manje ćete se bojati obavljati te aktivnosti jednodušno i na taj način ćete postati nevjerojatno dobri u njima. Kada potom primijenite svoje vještine, malo je manje vjerojatno da ćete se odreći vlastitih uvjerenja; to vas može spasiti od zaplitanja u mnoštvo koje se natječe za očite nagrade."

Slične poruke o Aspergeru kao njezinoj osobnoj 'supermoći' i daru poslala je Greta u svojem prošlogodišnjem govoru u Londonu u kojem je dala naslutiti da joj on omogućuje da se fokusira na ono što je važno i da o tome progovara otvoreno, bez kognitivne disonance i socijalnih skrupula.

"Ako su fosilna goriva toliko loša, ako ugrožavaju naše samo postojanje, kako možemo nastaviti kao i prije? Zašto ne postoje restrikcije? Zašto to nije proglašeno ilegalnim? Meni to nije bilo jasno, činilo mi se nestvarnim. Imam Aspergerov sindrom i za mene je skoro sve crno ili bijelo. Ponekad mi se čini da smo mi autistični ljudi normalni, dok je ostatak ljudi čudan. Kako je moguće govoriti da su klimatske promjene egzistencijalna prijetnja i najvažnija tema, a nastavljati kao prije? Ako emisije plinova moraju stati, onda moramo zaustaviti emisije plinova. Za mene je to crno-bijela tema. Nema sive zone kada je riječ o opstanku. Ili ćemo nestati kao civilizacija ili ćemo opstati. Moramo se promijeniti", poručila je Thunberg.

Dr. sc. Sanja Šimleša: Asperger nije bolest, već drugačiji kognitivni stil

Hrvatska stručnjakinja za autizam i Aspergerov sindrom, doc. dr. sc. Sanja Šimleša, psihologinja na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, ističe da već neko vrijeme postoje pokušaji ponešto drugačijeg definiranja Aspergerovog sindroma koji se često naziva poremećajem.

"Naime, Simon Baron-Cohen, stručnjak koji se puno bavi ovim područjem, još prije 20 godina razvio je tezu da bi umjesto o poremećaju možda trebalo govoriti o različitosti, stanju, odnosno smatra da pojedinci koji imaju obilježja Aspergerovog sindroma imaju različit kognitivni stil i da je termin poremećaj društveno uvjetovan činjenicom da su norme prikladnog socijalnog ponašanja definirane i neupitne", kaže Šimleša.

"Moglo bi se reći da su osobe s Aspergerovim sindromom više zainteresirane za svijet predmeta i činjeničnih znanja nego za svijet ljudi. Ta činjenica dovodi do termina poremećaj zbog društvene norme po kojoj se očekuje da su svi pojedinci društveno orijentirani i zainteresirani za ljude. Mijenjanje termina iz poremećaja u stanje označava mnogo neutralniju kategoriju koja nije opterećena vrijednosnim sudom. Umjesto o poremećaju, bolje je govoriti o drugačijem kognitivnom stilu", tumači naša psihologinja.

Nisu svi s Aspergerom isti, a neki su izuzetni

Ističe da osobe s Aspergerom ne treba trpati u skupne ladice te da one često mogu imati razne neuobičajene kognitivne sposobnosti.

"One često pokazuju jaku usmjerenost na detalje, intenzivne interese - koje se sve češće naziva entuzijazmima - za određenu temu kojoj su potpuno posvećene te o njoj onda prikupljaju i velik broj informacija, mnogo više od prosječnih osoba. Intenzivne interese često dijele s okolinom ne uzimajući u obzir da druge ta ista tema ne zanima u toj mjeri ili da ih ne zanima uopće. Osobe s Aspergerovim sindromom vrlo često imaju i iznadprosječnu inteligenciju. Teško je jednoznačno odgovoriti na pitanje kako se Aspergerov sindrom manifestira jer djeca i odrasle osobe s Aspergerovim sindromom mogu biti vrlo različiti, a i klinička slika se tijekom razvoja mijenja. Stoga mislim da je prvenstveno važno svaku osobu s Aspergerovim sindromom promatrati kao osobu za sebe te također imati na umu da su i osobe s Aspergerovim sindromom međusobno različite. Javnost ponekad djecu s ovim tipom teškoća stavlja u ladice te definira isključivo u kontekstu njihovog poremećaja pa se u skladu s tim i bez dovoljno poznavanja njihovih obilježja često stječe negativna slika o njima. Važno je naglasiti da brojne osobe s Aspergerovim sindromom imaju mnogo jakih strana te određenih osobina koje ih čine drugačijima od prosjeka u vrlo pozitivnom smislu, npr. fokusiranost na detalje, poznavanje mnogo činjenica o određenim sadržajima, preciznost itd. Zbog svega navedenog često su uspješni u tehničkom području ili primjerice u testiranju različitih softvera", tumači Šimleša.

Kada manjak socijalnih vještina može biti prednost?

Slično kao i njezini kolege u svijetu, smatra da otežano snalaženje u socijalnim situacijama, svojstveno osobama s Aspergerom, može biti i problem i prednost.

"Osobe s AS-om slabije razumiju socijalna pravila te pokazuju teškoće u razumijevanju ponašanja drugih ljudi, teškoće u razumijevanju očekivanja drugih ljudi te u usklađivanju svojeg ponašanja s očekivanjima drugih, teškoće u vođenju razgovora, teškoće u odabiru informacija pri izvještavanju, otežano iščitavanje značenja izraza lica, doslovno shvaćanje izrečenog, nerazumijevanje ironije i metafore, teškoće u kontroli ponašanja i sl. Zbog svega navedenog drugi ljudi njihovo ponašanje interpretiraju kao čudno, neobično ili ekstremno. Djeca tipičnoga razvoja prepoznaju i interpretiraju različite socijalne situacije, a da nisu posebno educirana u tom području, spontano i intuitivno. Djecu s Aspergerovim sindromom potrebno je educirati u tom smislu. Osim toga, potrebno ih je educirati i u primjeni socijalnih pravila. Ona nenamjerno krše takva pravila, teško prepoznaju koje socijalno pravilo upotrijebiti u kojoj situaciji. Uz to, mogu postojati i druga obilježja kao što su stereotipna ponašanja, teškoće u fleksibilnoj uporabi jezika, sklonost rutinama, atipična senzorička obrada, npr. preosjetljivost na zvukove ili na određenu teksturu hrane i slično. Ova obilježja dodatno pojačavaju dojam okoline da su osobe s AS-om čudne i neobične.

Važno je naglasiti da upravo stoga što često ne razumiju očekivanja koja postoje u okolini te što se uslijed toga manje povode socijalnim normama, osobe s Aspergerovim sindromom često djeluju jako iskreno i nedistancirano, zbog čega ih okolina također može doživljavati čudnima. Naime, oni ponekad ne razumiju posljedice svog iskrenog ponašanja te zašto u određenoj situaciji neki ljudi izriču laž. Često su stoga vrlo direktni i beskompromisni. Navedeno također može biti njihova jaka strana. Ono što njih možda razlikuje od osoba tipičnog razvoja je to što osoba tipičnog razvoja najčešće bira u kojim situacijama će se ponašati beskompromisno, a u kojima ne, ovisno o ishodima koje za takvo ponašanje prima. Osobe s Aspergerovim sindromom zbog nedovoljnog razumijevanja socijalnih situacija i pravila navedeno ne biraju te stoga često djeluju jako direktno, iskreno i hrabro", kaže Šimleša.

Koliko je aktivistička uloga spasiteljice svijeta loša za Gretino zdravlje?

Drugo pitanje koje se često adresira u kontekstu činjenice da je Thunberg mlada djevojka s Aspergerom, sklona depresiji, jest je li njezin aktivistički angažman, koji joj je dijelom nametnut okolinom i razvojem situacije, za nju prevelik teret koji bi je mogao psihički slomiti. Neki komentatori idu toliko daleko da tvrde kako se iz snimaka njezinih nastupa može vidjeti pogoršanje psihičkog stanja.

No, ako je vjerovati Greti i njezinim biografskim podacima, to baš i nije točno. Naprotiv, stječe se dojam da se od depresivne, povučene djevojčice prometnula u mladu djevojku koja je našla motivaciju i smisao života.

"Ne iznosim svoju dijagnozu otvoreno ne zato da bih se skrivala već zato što znam da je mnoge neznalice još uvijek doživljavaju kao bolest ili nešto negativno. A vjerujte, ta me je dijagnoza u prošlosti ograničavala... Prije nego što sam počela sa školskim štrajkom, nisam imala energije ni prijatelja i nisam ni s kime razgovarala. Samo sam sjedila kod kuće s poremećajem u prehrani. Sve to je nestalo od kada sam pronašla smisao u svijetu koji mnogim ljudima ponekad izgleda plitko i besmisleno", poručila je u kolovozu na svojem profilu na Twitteru Greta.

Psihološke analize na daljinu nisu profesionalne ni moralne

Šimleša smatra da je to pitanje jako teško i nezahvalno komentirati paušalno i neprofesionalno, na daljinu, iz fotelje.

"Na to pitanje jednostavno ne postoji univerzalan odgovor. Bez dubljeg poznavanja konteksta i osobina djeteta i okruženja u kojem djevojčica živi davanje jednoznačnih odgovora smatram neprofesionalnim, pa čak donekle i neetičnim. Na to pitanje mogu odgovoriti na način da kažem da za neke ljude, s Aspergerovim sindromom i bez njega, aktivistička uloga može biti loša za zdravlje. Jednako tako mogu reći da za neke osobe za zdravlje može biti loša socijalna izolacija, a za neke druge socijalna izloženost. Ne valja generalizirati i donositi površne zaključke. Iz pozicije Aspergerovog sindroma, osobe koje pokazuju intenzivne interese za određene teme uistinu samoinicijativno pokazuju veliku potrebu baviti se isključivo tom temom te uživaju u istraživanju, tumačenju i raspravljanju o svojim jakim interesima pa im to treba dozvoliti, čak do neke mjere poticati. No, važno je također voditi brigu o njihovom mentalnom zdravlju jer oko 20% osoba s Aspergerovim sindromom ima i kliničku depresiju. Ono što ponekad može biti donekle opasno je upravo to što osobe s AS-om lošije tumače socijalne signale, ne razumiju uvijek do kraja implikacije svojih istupa, naivnije su, ponekad kruto slijede određena pravila te stoga mogu lakše od prosječne osobe postati predmetom manipulacije i javnosti i medija, a da navedeno ne prepoznaju niti se znaju obraniti. No, to isto donekle vrijedi i za osobe u pubertetu tipičnog razvoja. Za osobe s Aspergerovim sindromom važno je da ih okolina prihvati kao drugačije, da im se donekle prilagodi jer oni imaju nešto slabije sposobnosti prilagodbe te da ih se ne pokušava stalno mijenjati kako bi se uklopile u društvene norme, ali i da im se pomogne da nauče strategije kako bolje, jasnije i učinkovitije razumjeti tu istu socijalnu okolinu", upozorava Šimleša.

Greta je učinila nekoliko vrlo važnih, dobrih stvari

Šimleša za kraj ističe da se mladoj Šveđanki ne može osporiti da je ostvarila više vrlo važnih, pozitivnih pomaka.

"Greta je zasigurno uspjela zainteresirati javnost za klimatske promjene, upoznati ju s obilježjima Aspergerovog sindroma te ju osvijestiti i senzibilizirati za postojanje različitosti u društvu. Imajući na umu navedeno, možemo se složiti da je u tom kontekstu napravila dobru stvar. O svemu ostalom mislim da nema smisla raspravljati ovako iz fotelje i s distance jer se to uistinu svodi na generaliziranje i stavljanje u ladice bez poznavanja dubljeg konteksta", poručila je naša stručnjakinja za autizam i Asperger.

Kratka, ali impresivna znanstvena biografija doc. dr. sc. Sanje Šimleše

Doc. dr. sc. Sanja Šimleša docentica je Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te voditeljica Centra za rehabilitaciju na istom fakultetu. Završila je veći broj edukacija, posebno u području dijagnostike poremećaja iz spektra autizma i drugih neurorazvojnih poremećaja: (1) edukacija o primjeni jednog od najpoznatijih instrumenata za dijagnosticiranje poremećaja iz spektra autizma, ADOS-a (Autism Diagnostic Observation Schedule) u Centru za autizam i poremećaje komunikacije Sveučilišta u Michiganu; (2) jednomjesečni studijski boravak u istaknutim institucijama tri američka sveučilišta (Centru za istraživanje djece Sveučilišta Yale, Klinici za autizam i neurološki razvoj Sveučilišta California i Centru za ljudski razvoj i poremećaje – Centru za autizam Sveučilišta Washington) tijekom kojeg se osposobljavala u metodologiji istraživanja ponašanja djece s razvojnim odstupanjima; (3) ponovni jednomjesečni boravci u Centru za istraživanje djece Sveučilišta Yale (lipanj - srpanj 2013. te rujan 2018.) tijekom kojih se usavršavala u ranoj dijagnostici poremećaja iz spektra autizma i metodologiji istraživanja tih poremećaja.

U prosincu 2013. godine stekla je licencu za kliničku i znanstvenu primjenu instrumenta za dijagnostiku poremećaja iz spektra autizma (ADOS-2) te je urednica hrvatskog izdanja testa ADOS-2.

Svoj znanstveno-istraživački rad obavlja u Laboratoriju za istraživanje dječje komunikacije na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga, i to u području istraživanja razvoja kognitivnih i komunikacijskih procesa kod djece tipičnog razvoja te djece s teškoćama u razvoju.