Povelja Kulina bana
NA DANAŠNJI dan donesena je važna povelja za Dubrovačku Republiku, ali i za Bosnu. Ban Kulin priznao je Dubrovniku pravo na trgovinu i na slobodno kretanje bez ikakvih naknada. Dokument dokazuje rane veze Dubrovnika s unutrašnjosti te, pored povijesnog, ima i lingvistički značaj.
Kulin ban kao diplomat i ratnik
O Kulinu banu ne zna se puno. Vjeruje se da se rodio negdje u sjevernoj Bosni, možda čak i Slavoniji, a tijekom svoje vladavine razvio je Bosnu i igrao diplomatske igre s dvojicom moćnih susjeda. Prvotno je bio bizantski vazal, a kasnije je prešao u ugarski tabor. Kao ugarski vazal djelovao je potpuno slobodno, a ugarske vlasti od njega su imale samo nominalnu podršku.
1183. godine Kulin kreće u rat s Mađarima protiv Bizanta i potiskuje ih sve do Sofije. Vladao je sve do početka 13. stoljeća, kad ga nasljeđuju njegovi nasljednici. Nakon što je prestao ratovati, želio je izgraditi dobar odnos sa svojim južnim susjedom. Vjeruje se da su Dubrovačka Republika i Kulinova Bosna imale jake trgovačke veze već u to vrijeme. Kulin je odao posebno priznanje Dubrovniku kako bi njegovao te odnose.
Tri primjerka povelje
U Bosni ovaj dokument nosi titulu najstarijeg pisanog spomenika. Napisan je na bosančici i latinici, a također je najstariji dokument koji sadrži ova dva pisma. Zanimljivo je da je dokument kompletno lišen utjecaja crkvenoslavenskog (osim možda u uvodnoj invokaciji), što je bilo neuobičajeno za to vrijeme.
Danas postoje tri primjera povelje. Dva se nalaze u Dubrovniku, a treći je odnesen u Sankt-Peterburg iz Dubrovnika tijekom 19. stoljeća. Vjeruje se da je ruski primjerak najstariji te su bosanske vlasti više puta tražile predaju dokumenta, no takvi napori nisu urodili plodom.