SVEČANO božićno slavlje u đakovačkoj katedrali predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup, metropolit Đuro Hranić, koji je rekao da "koliko god nam se činilo da nas je pandemija učinila malenima, ona je istodobno pokazala i kako Kristova milost djeluje u našim srcima".

Kako je rekao nadbiskup Hranić, "tame su u nama i oko nas, one slabe nadu i volju za životom te nas ošamućuju s blještavim ponudama i reklamama ili strahovima i prijetnjama, a oduzimaju nam sposobnost da ozbiljno mislimo o temeljnom smislu našega života."

Ocijenio je da je takva zbunjenost jako široka i mijenja se u odnosu na vrijeme, prostor i prigode u kojima živimo.  

"I današnje je vrijeme ispunjeno tamom straha i nesigurnosti. Zaraza, koju je prouzročio virus covid-19, brzo i duboko mijenja naše odnose i život. Stoga vapimo za svjetlom i spasenjem odozgor, od Boga", rekao je Hranić. Osvrnuo se i na stanje duha te aktualne preokupacije pojedinca i društva.

"Primjećujemo kako se u ljudskim životima i društvu tako često ponavlja ono isto što se nekoć dogodilo s Herodom i njegovim podanicima: da postajemo sami sebi dostatni, usredotočeni isključivo na sebe, na svoja postignuća, mogućnosti i potrebe te, na kraju, nesposobni 'vidjeti' Boga, otkriti ga i susresti. Očarani samima sobom, više ne želimo biti njegova svojina, njemu pripadati i živjeti onu najdublju istinu: da je čovjek biće zajedništva s Bogom", rekao je mons. Hranić.

Kako je ocijenio, bez Boga se u našim životima produbljuju doživljaji praznine i besmisla, osamljenosti i napuštenosti, niče gorčina u srcu, pretače se i u naše međusobne odnose te u zajednicama i čitavim društvima rastu napetosti i nagomilavaju se razlozi za podjele i sukobe.  

"Odbijajući Boga mi zatvaramo vrata svoga srca i bližnjima, osobito siromasima i slabima. A posljedice toga tako su očite: od zatvorenosti daru života i teške demografske slike naših sela i gradova do osjećaja nesigurnosti, nedostatka solidarnosti i dijaloga, što, nadalje, pogoduje korupciji, iskorištavanju vlastitih zaposlenika i bezosjećajnosti prema onima koji su prisiljeni raditi i nedjeljom, sve do besperspektivnosti, nezaposlenosti i siromaštva", rekao je Hranić. 

Poručio je da nas Božić upućuje i na kritički pristup posredničkoj ulozi svakog sustava u suvremenom društvu: općenito napretku, znanosti, politici, gospodarstvu, tehnici, kulturi.

"Unatoč njihovoj velikoj pomoći, koja nam olakšava život i podiže životni standard, treba se zapitati: mogu li oni podariti smisao i dovesti čovjeka do potpunog ispunjenja njegova bića i sreće? Ili mi ljudi u svojoj sebičnosti i oholosti tim sustavima pridajemo značajke koje oni nemaju?" zapitao se Hranić. Jer, kako je istaknuo, dođe jedan nevidljivi virus i zaustavi te poremeti sve. 

"Koliko se činilo da nas je aktualna pandemija učinila malenima s obzirom na našu ljudsku moć i snagu, ona nam je istodobno pokazala kako Kristova milost djeluje u našim ljudskim srcima", zaključio je mons. Đuro Hranić u propovijedi na božićnoj misi u Đakovu.