DANAŠNJI susret dvaju korejskih državnika, prvi u povijesti na tlu Južne Koreje, kulminirao je povijesnom zajedničkom izjavom o rješavanju nuklearnih pitanja, okončanju vojnih neprijateljstava i potpisivanju stalnog mirovnog sporazuma. 

 

 

Iako općenito formulirano, u izjavi se jasno navodi da "Jug i Sjever imaju zajednički cilj - denuklearizaciju". Je li moguće da Kim Jong-un, koji je još do prije par mjeseci provocirao Seul, Tokio i Washington balističkim i nuklearnim testovima i prijetio da je “nuklearni gumb uvijek na njegovom stolu”, zaista misli zakopati nuklearnu ratnu sjekiru?

 

Iako se radi o iznenadnom, pa i dramatičnom obratu, do njega ipak nije došlo preko noći. U istom novogodišnjem obraćanju u kojem je spomenuo nuklearni gumb na svom stolu, Kim je pružio ruku pomirenja Južnoj Koreji, pozvao na smanjenje vojnih napetosti i pristao poslati delegaciju na Zimske olimpijske igre u toj zemlji.

 

 

Južna i sjeverna reprezentacija prodefilirale su na otvaranju Olimpijskih igara pod zajedničkom zastavom, što je bio simbolični početak, barem u kontekstu korejskog sukoba, 

munjevite diplomatske kampanje. Uslijedili su sastanak dužnosnika dvaju zemalja u demilitariziranoj zoni, posjet južnokorejskih dužnosnik Pjongjangu, a zatim i dogovor o susretima na najvišoj razini - prvo Kima i Moon Jae-ina, a potom i Kima i Donalda Trumpa. 

 

Kao konačni zalog dobre volje Kim je nekoliko dana prije današnjeg samita objavio službenu obustavu nuklearnih i raketnih testiranja i zatvaranje pogona u kojem je njegov režim čak šest puta testirao atomsku bombu od 2006. do danas - zadnji put prošle godine u rujnu. Međutim, usred ohrabrujućih poruka o "stvaranju povoljno međunarodno ozračje" za svoje gospodarstvo i "olakšavanja bliskih kontakata i aktivnog dijalog" sa susjednim zemljama i međunarodnom zajednicom, javnosti je mogla promaći ključna Kimova poruka: da zemlji više nisu potrebni nuklearni pokusi niti testiranja interkontinentalnih balističkih projektila jer je ispunila svoj cilj razvoja nuklearnog oružja.

 

 

Razvijanje nuklearnog arsenala bio je jedan od glavnih, ako ne i glavni strateški cilj sjevernokorejskog režima još od vremena kad ga je predvodio Kimov djed, Kim Il-sung. Njegov sin Kim Jong-il izveo je prvo testiranje 2006., unatoč prethodno postignutim i potom prekršenim sporazumima s američkim predsjednicima Billom Clintonom i Georgeom Bushem mlađim. Najmlađi Kim ubacio je od dolaska na vlast 2011. nuklearni program u još veću brzinu i razvio, barem u teoriji, kapacitet za nuklearni napad interkontinentalnim balističkim projektilom koji bi mogao pogoditi američko tlo.

 

 

Kimov režim uvijek je predstavljao svoj nuklearni arsenal - za koji se i dalje ne zna koliko bojevih glava sadrži, ali se pretpostavlja da se radi o desecima - kao ultimativnu “policu osiguranja” i sredstvo odvraćanja SAD-a i njegovih saveznika od invazije i rušenja njegova režima. Upravo nuklearni arsenal u velikoj je mjeri doveo Kima tu gdje je - na status međunarodnog odmetnika podvrgnutog teškim ekonomskim sankcijama i političkoj izolaciji s jedne strane, ali i nekoga s kime Washington i Seul gotovo očajnički žele razgovarati i udobrovoljiti ga s druge strane.

 

 

U zamjenu za denuklearizaciju Kim može tražiti praktički bilo što - obnovu diplomatskih odnosa, ukidanje sankcija, ekonomsku pomoć, zanemarivanje stravičnog kršenja ljudskih prava u svojoj zemlji, trajno prepoznavanje i poštovanje svog režima kao legitimnog člana međunarodne zajednice, možda i potpuno povlačenje američkih snaga s Korejskog poluotoka i bliže okolice.

 

To svejedno ne znači da je Kim spreman odreći se nuklearnog arsenala. Obje strane imaju sasvim dovoljno razloga bojati se da bi mogle završiti preveslane u konačnom dogovoru. Južnokorejski predsjednik Moon tvrdi da je Sjeverna Koreja izrazila privrženost "potpunoj denuklearizaciji", no kako brojni analitičari upozoravaju, nije uopće sigurno da Pjongjang i Seul, odnosno Washington, shvaćaju taj koncept na jednaki način. 

 

 

 "Još nije jasno znači li to da Sjeverna Koreja neće nastaviti razvoj nuklearnog programa u budućnosti ili će potpuno zatvoriti sva nuklearna postrojenja. I što će učiniti s postojećim nuklearnim oružjem?", upozorava profesor za sjevernokorejske studije na Sveučilištu Korea u Seulu, Nam Sung-wook. 

 

''Ironično, Sjeverna Koreja vjerojatno nikad nije bila dalje od bilo kakve odluke da preda svoje nuklearno naoružanje'', ocjenjuje za Newsweek Evans Revere, viši znanstveni suradnik u instituciji Brookings, i dodaje: ''Sjevernokorejska pozicija je: Mi smo nuklearno naoružana država i naše nuklearno naoružanje razvijeno je za upotrebu protiv SAD-a, ako bude potrebno. Nosite se s tom novom stvarnošću.''

 

Kako objašnjava Anish Goel, Pjongjang u svakom slučaju ne misli pristati na bezuvjetnu denuklearizaciju, već će od Washingtona vjerojatno tražiti razmontiranje cjelokupne američke ''sigurnosne arhitekture'' na Korejskom polutoku i široj regiji: povlačenje ukupno 63.000 američkih vojnika iz Južne Koreje i Japana, prekid zajedničkih vojnih vježbi s vojskama ovih dviju zemalja, prekid strateškog saveza s objema zemljama i ukidanje ''nuklearnog kišobrana'' nad njima, odnosno jamstva da će SAD uzvratiti nuklearnim protunapadom ako ove zemlje budu napadnute.

 

Alison Evans, analitičarka sigurnosnih rizika u istočnoj Aziji za IHS Markit, u intervjuu za CNN također iznosi stav da je potrebno razbiti iluzije o dobroj volji iz Pjongjanga: “Mislim da recentni komentari koji dolaze iz Južne Koreje o voljnosti Sjeverne Koreje da raspravlja o denuklearizaciji ustvari promašuju poantu. Sjeverna Koreja rekla je da je spremna razgovarati o denuklearizaciji kad sigurnost na Korejskom polutoku bude zajamčena.” 

 

“Vjerojatno postoje manje stvari koje bi Sjeverna Koreja tražila iza zatvorenih vrata, ali ultimativno, tražila bi mirovni sporazum sa SAD-om i Južnom Korejom”, kaže Evans i iznosi pesimistični zaključak: “Ne mislim da je Sjeverna Koreja igdje blizu predavanja svog nuklearno naoružanja u ovoj fazi.”

 

Trajni prekid testiranja, zaustavljanje operacija u svom nuklearnom reaktoru i puštanje međunarodnih inspektora bili bi prvi koraci koji bi upućivali na to da je Sjeverna Koreja ipak spremna na taj zaokret -  ali dok se to ne dogodi, ne možemo govoriti o pravim pomacima, svoj pompi, osmijesima i prijateljskim riječima s današnjeg samita unatoč. Niti bismo smjeli povjerovati da je Kim odjednom postao pacifist.