BERNIE SANDERS, 78-godišnji senator iz Vermonta, pobijedio je na posljednjim predizborima demokratske stranke i nametnuo se kao favorit za osobu koja će se najesen boriti s Donaldom Trumpom za mjesto američkog predsjednika.

Naime, Sanders je nakon što mu je pobjeda na prvim predizborima u Iowi izmakla za dlaku - nakon kaosa s brojanjem glasova imao je veći apsolutni broj glasova, ali je dobio jednog delegata manje od prvoplasiranog Petea Buttigiega - na drugim predizborima u New Hampshireu bio prvi, iako je dobio jednako delegata kao i drugoplasirani Buttigieg.

"Ova je pobjeda početak kraja Donalda Trumpa", rekao je Sanders oduševljenim pristašama koji su uzvikivali "Bernie će potući Trumpa".

A prema posljednjoj anketi na nacionalnoj razini, onoj agencije Morning Consult koja je provedena na uzorku od 2639 ispitanika, Sanders vodi pred ostalim demokratskim kandidatima s 29% glasova - čak 10% više od drugoplasiranog, bivšeg Obaminog potpredsjednika Joea Bidena.

Gotovo polovica Amerikanaca ima pozitivan stav o socijalizmu

Biden je od početka kampanje, barem prema anketama, bio apsolutni favorit; izgleda da se zbog toga Trump i upustio u operaciju ucjenjivanja Ukrajine kako bi pokrenula istragu protiv Bidenova sina i ukrajinske tvrtke za koju je radio, zbog čega je protiv njega i izglasan opoziv, da bi na kraju bio oslobođen u Senatu.

>>Trump je oslobođen - na suđenju bez svjedoka, dokaza i pravde

No Bidenova prednost u međuvremenu se dramatično istopila pa je i u Iowi i u New Hampshireu završio na nimalo impresivnom četvrtom mjestu, s manje od 10% glasova. 

Dakle, čini se da će protukandidat Trumpu biti političar koji se sam deklarira kao demokratski socijalist, koji je stariji od njega i koji je nedavno preživio infarkt. Je li to recept za još jedan poraz demokrata i još jednu Trumpovu pobjedu?

Desničar Trump će u svakom slučaju u kampanji pokušati iskoristiti Sandersovu etiketu socijalista protiv njega i predstaviti ga kao nekoga tko će uništiti američku ekonomiju i ugroziti slobode koje Amerikanci uživaju.

Uostalom, prema novoj anketi NBC Newsa i Wall Street Journala, (tanka) većina Amerikanaca ipak preferira kapitalizam nad socijalizmom - 52% ih ima pozitivan stav o kapitalizmu, dok ih 53% ima negativan stav o socijalizmu. S druge strane, kritičare demokratskog socijalizma, koji Sanders i njegova mlada uzdanica, kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez zastupaju, trebalo bi zabrinuti da je omjer gotovo izjednačen u najvećoj ekonomiji na svijetu, nakon višegodišnjeg rasta BDP-a i burzovnih indeksa i gotovo rekordno niske stope nezaposlenosti kojom se Trump neumorno hvali, iako je taj trend započeo još u Obaminom mandatu.

Zemlja s 34 milijuna stanovnika bez zdravstvenog osiguranja

Uostalom, jasno je da Sanders ne zagovara demontiranje kapitalizma kao sustava temeljenog na slobodnom tržištu i privatnom vlasništvu, već energičan odgovor države na ono što mnogi vide kao ozbiljne defekte američkog ekonomskog modela u posljednjih nekoliko desetljeća: stagnacija prihoda radničke i srednje klase uz nevjerojatan rast prihoda najbogatijih, sve ekstremniju nejednakost koju taj nesrazmjer u prihodima izaziva, ekološka kriza koja prijeti cijelom planetu, pretjerano trošenje na vojsku i ratove te neodrživo visoki osobni troškovi školovanja i liječenja - u SAD-u je i dalje 34 milijuna stanovnika bez zdravstvenog osiguranja, a milijunima drugih osiguranje nije dovoljno za liječenje, dok su troškovi zdravstva svejedno dvostruko veći nego u drugim razvijenim zemljama. 

O eroziji američke srednje klase, čiji je životni standard nekad bio izvor zavisti cijelog svijeta, najbolje svjedoči podatak da, prema Saveznoj rezervi (ime za američku centralnu banku), čak 40% odraslih Amerikanaca ne bi mogli platiti 400 $ u slučaju da im hitno treba. 

Sanders je i prošlu predizbornu kampanju, u kojoj je izgubio predizbore od stranačke kolegice Hillary Clinton (koja je na kraju neočekivano izgubila od Trumpa), i ovu sada temeljio na neumornim prozivkama najbogatijih 1% stanovnika i njihovoj dominaciji američkom politikom, nauštrb donjih 99% društva.

Gornjih 0,1% Amerikanaca ima skoro jednako kao i donjih 90%

Ironično je, doduše, što podaci o povratu poreza koje je Sanders lani objavio otkrivaju da je i on ušao među najbogatijih 1% Amerikanaca. Od izbora 2016., kada je stekao golemu popularnost, zaradio je 1,7 milijuna dolara. Još je ironičnije što je većina te zarade rezultat prodaje njegovih knjiga o "revoluciji" i demokratskom socijalizmu. 

Ipak, bilo bi nepošteno otpisati Sandersa kao naprosto još jednog populističkog licemjera. Kao što je ekonomist i nobelovac Paul Krugman primijetio u svojoj kolumni za New York Times, postoji bitna razlika između bogatih i onih koji su toliko bogati da žive u "potpuno odvojenom društvenom svemiru". Drugim riječima, između milijunaša i milijardera, ili između gornjih 1% i 0,1%.

A Sandersova često ponavljana tvrdnja da gornjih 0,1% imaju gotovo jednako kao donjih 90% možda zvuči kao populistička parola, ali je točna, barem prema studiji o nejednakosti nestranačkog Nacionalnog biroa za ekonomsko istraživanje iz 2014. Današnji direktor ima gotovo 300 puta više prihode nego prosječni radnik u istoj korporaciji. A pravi razlog za uzbunu oko eksplozije nejednakosti nije zavist, tvrdi Krugman, već oligarhija.

Nije ni čudno da je Lyold Blankfein, bivši glavni direktor Goldman Sachsa, izjavio da će Sanders "upropastiti" američku ekonomiju i da će Rusija navijati za njega. No napad bivšeg direktora jedne od banaka najzaslužnijih za katastrofalnu financijsku krizu 2007., usred koje su banke spašene državnim pozajmicama od više stotina milijardi dolara, dok nitko od korumpiranih direktora i menadžera nije završio u zatvoru, došao je kao vjetar u leđa Sandersu.

"Panika elite s Wall Streeta"

"Ovako izgleda i zvuči panika elite s Wall Streeta", poentirao je Shakir.

Demokratski establišment koji se, kako piše kolumnist USA Today Jason Sattler, očito boji reprize izbora iz 1972., kad je Richard Nixon uništio ljevičara Georgea McGoverna. No pritom kao da zaboravljaju novije i relevantnije obrnute slučajeve: poraz centrista Ala Gorea 2000. i Hillary Clinton 2016.

Kad demokrati ne uključe svoje lijevo krilo u koaliciju, republikanci dobivaju izbore, bio to George Bush Jr. ili Trump, zaključuje Sattler i dodaje da je Sandersova nepopularnost među establišmentom - Clinton je nedavno zajedljivo dobacila da ga "nitko ne voli i nitko ne želi raditi s njim" - zapravo adut kod glasača koji gaje nikad veći animozitet prema političkom establišmentu. Njegovo guranje Demokratske stranke ulijevo zaslužno je, među ostalim, za uvođenje minimalne plaće od 15 dolara u brojnim saveznim državama.

Štoviše, Sanders se može pohvaliti većom i vatrenijom podrškom odozdo od svih demokratskih kandidata. Samo u siječnju prikupio je 25 milijuna $ donacija, više nego ostali kandidati u posljednja tri mjeseca 2019. I za razliku od drugih kandidata koji dobivaju izdašne donacije menadžera i financijaša, Sanders je svoja sredstva uglavnom prikupio od "Amerikanaca iz radničke klase koji daju po 18$", kako je izjavio njegov menadžer kampanje Faiz Shakir.

Sanders zasad vodi, ali i liberali vode pred ljevičarima 

A tvrdnja Clinton da Sanders "nije ništa postigao" evidentna je laž: ovaj ekscentrični, ali karizmatični ljevičar s dugogodišnjim stažem u donjem i gornjem domu Kongresa ima iza sebe više od 200 izglasanih zakona za koje je bio jedan od predlagača, uključujući zakon o zdravstvenim uslugama za veterane iz 2014. za koji Trump voli preuzimati zasluge.

Doduše, bitno je naglasiti da, ako se glasovi iz New Hampshirea podijele na umjereno, odnosno centrističko (Biden, Buttigieg, Amy Klobuchar) s jedne i progresivno, odnosno lijevo krilo Demokratske stranke (Sanders i Elizabeth Warren) s druge strane, jasno je da umjereni kandidati zajedno i dalje imaju više glasova od progresivaca: 53% prema 36%, ne računajući marginalne kandidate poput Andrewa Yanga koji je u međuvremenu izašao iz utrke.

"Bernie or Bust" - recept za Trumpovu pobjedu

Pitanje ima li demokratski centrist ili ljevičar više šanse dobiti Trumpa i dalje je otvoreno, no tvrditi da demokratski socijalist poput Sandersa ne može dobiti Trumpa naprosto znači negirati realnost. To potvrđuju i ankete prema kojima svi vodeći demokrati vode pred Trumpom, Sanders čak 4,3%.

Ono što je u svakom slučaju najgori scenarij za demokrate jest onaj u kojem Sanders izgubi predizbore, a njegovi obožavatelji - među kojima je izražen zabrinjavajuće sektaški mentalitet, a mogu se naći i pravi ekstremisti na koje Sanders nažalost zatvara oči - odbiju glasati za drugog demokrata kojeg smatraju nedovoljno ideološki ispravnim, pod krilaticom "Bernie or Bust" (Bernie ili ništa).

Da Trump računa upravo na to, pokazuje i jučerašnji Trumpov tvit u kojem tvrdi da Demokratska stranka ponovno pokušava ukrasti nominaciju "ludom Bernieju", u skladu s (u velikoj mjeri prenapuhanim) optužbama da je isto napravila 2016. Trumpova namjera je jasna - izazvati razdor u protivničkom taboru. Nasjednu li demokrati na njegov mamac, poraz im je praktički siguran.