NITKO ne osporava i ne može osporiti pravo državi Izrael da se brani. U konačnici, pravo na samoobranu je sustavni dio međunarodnog javno-pravnog poretka te kao takvo definirano u aktima Povelje Ujedinjenih naroda.

Teroristi sunitske islamističke skupine Ḥarakat al-Muqāwamah al-ʾIslāmiyyah, skraćeno Hamas, bez dvojbe su napravili bezumni, zločinački akt nasilja upadom na teritorij koji kontrolira Izrael. Brutalnost napada i počinjeni zločini nad nedužnim civilima šokirali su svijet. Znatnije od toga šokirali su same Izraelce i njihove sigurnosne službe, koje, iako upozorene - naime, egipatske obavještajne službe su navodno imale podatke o tome što će se dogoditi i prenijele ih izraelskim kolegama, ali ih ovi nisu uzeli za ozbiljno - nisu učinile ništa da ne dođe do eskalacije.

Čak postoje i teorije, premda iz manje ozbiljnih i manje relevantnih političko-analitičkih krugova, da je sve učinjeno namjerno s ciljem homogenizacije duboko podijeljenog izraelskog društva, što bi za posljedicu imalo definitivni obračun s radikalnim palestinskim elementima i u konačnici razbijanje i uništenje palestinske uprave u Pojasu Gaze.

Pravo mora sadržavati odgovornost

Nakon prvobitnog šoka uslijedile su osude nedjela Hamasa od gotovo cijele međunarodne zajednice. Neke zemlje su ipak, poput Japana, pozvale na suzdržanost i pokušaj rješavanja konflikta mirnim putem. Međutim, objektivno gledano, svi glavni akteri međunarodne političke pozornice indirektno su Izraelu dali zeleno svjetlo za odmazdu. 

A onda je nezamjenjivi izraelski premijer Benjamin Bibi Netanyahu, najdugovječniji predsjednik vlade u povijesti zemlje, obećao da će u znak osvete sravniti Pojas Gaze sa zemljom. To je isti onaj Benjamin Bibi Netanyahu koji je po svim šavovima podijelio izraelsko društvo i okrenuo protiv sebe uglavnom mlade i školovane ljude uslijed rasprostranjene korupcije, podmićivanja i prevara, zbog čega mu se i sudilo pred izraelskim sudovima gotovo tri godine.

To je isti onaj čovjek koji je ujedinio cjelokupnu svjetsku javnost, uključujući i tradicionalno proizraelski nastrojene Amerikance, u osudi svoje tvrdokorne, desetljetne politike širenja izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, što se, opet prema tom "dosadnom" međunarodnom pravu, smatra nezakonitim.

Uslijedila je brutalna demonstracija prava na samoobranu bez imalo odgovornosti, neselektivno bombardiranje i potpuno blokiranje Pojasa Gaze, u kojem su Izraelci u proteklim desetljećima na uzanom teritoriju od 365 km2 (41 km dužine i 6 do 12 km širine) uspjeli sabiti nepojmljivih preko dva milijuna palestinskih nesretnika. 

Reakcija glavnog tajnika UN-a

Odmah je reagirao i glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres, koji je izrazio zabrinutost zbog planirane, umnogome već izvedene blokade Pojasa Gaze od Izraela. Guterres je rekao kako je situacija u Pojasu Gaze bila "krajnje grozna i prije iznenadnog napada Hamasa te da će se sada samo eksponencijalno pogoršati".

Pozvao je sve strane, prije svega Izrael jer drugi faktori odlučivanja ne postoje, da dozvole Ujedinjenim narodima pristup kako bi dostavili hitnu humanitarnu pomoć za palestinske civile, zarobljene i bespomoćne. Ali samouvjereni se Bibi - sada uz podršku cijelog svijeta osim Irana i cijelog izraelskog društva, šokiranog, užasnutog i ujedinjenog uslijed nedjela Hamasa - pretvorio u Atilu Biča Božjeg, osvetnika i pravednika koji ne mari za odgovornost.

Pozvao je u vojsku dosad neviđenih tristo tisuća rezervista, a ukazala mu se prilika i da, pored razornih bombardiranja u kojima uglavnom stradaju civili i ponešto ekstremista Hamasa, izvede kopneni napad i vrati Izrael na teritorij koji je napustio prije gotovo dva desetljeća, a prije toga ga držao u okupaciji 38 godina.

Eto prilike i da se zaborave sve optužbe o visokoj korupciji, prevarama i nepotizmu mnogih dosadašnjih Bibijevih vlada, osobnom bogatstvu i bogatstvu članova njegove obitelji. Eto prilike da mladi ljudi umjesto borbe za pravedniji i bolji Izrael bez parazita koji razaraju demokraciju i zdrav razum ponovno izaberu mržnju prema Palestincima. Eto prilike da međunarodna zajednica shvati koliko je bio u pravu kada je nezakonito naseljavao Zapadnu obalu. Koliko god morbidno izgledalo zbog goleme izraelske žrtve izražene oduzetim nevinim životima i više od stotine otetih ljudi, možda Bibi Netanyahu i njegovi pristaše upravo razmišljaju na sljedeći način: "Hvala, Hamas."

Patnje civila u Pojasu Gaze

Naredne redove ne pišem ni kao vanjsko-politički analitičar ili diplomat ni kao pravnik, već prije svega kao civiliziran čovjek. Što znači osvetiti se zbog nevinih žrtava nevinim ljudima, djeci, bespomoćnima, starijima, ženama?

Prema mojim pouzdanim izvorima informiranja, u Pojasu Gaze je zbog neselektivnog izraelskog bombardiranja svoje domove moralo napustiti više od 120 tisuća ljudi. Bombe padaju po gusto naseljenim četvrtima s loše izgrađenim stambenim zgradama, koje se ruše što od direktnih pogodaka, što od jakih eksplozija, koje izazivaju podrhtavanja tla pogubna za fragilne građevinske konstrukcije.

Napada se religijske objekte. Bombe pljušte po džamijama (ukupno je do sada uništeno pet džamija), a ljudi iz susjedstva ginu jer ne žele povjerovati da bi netko mogao bombardirati mjesta za molitvu. Neki se stariju ljudi jednostavno i unatoč nagovoru spasilaca ne žele evakuirati iz susjedstva džamija. Žele tu završiti život. Eksplozije su snažne i izazivaju paniku. Djeca i žene bezglavo trče po ulicama i vrište. Jesu li oni krivci za terorizam Hamasa? 

Pojas Gaze je od  8. listopada ujutro ostao bez električne energije, čiju je isporuku blokirao Izrael. Radi se o 120 megavata kojima je, prema važećim sporazumima, Izrael dužan opskrbljivati Palestince. Nedostatak električne energije se prije svega odražava na stanje u palestinskim bolnicama, koje se iz tih razloga moraju priključiti na vlastite agregate, a za njih manjka goriva.

Ukupni kapaciteti palestinskih bolnica su oko dvije tisuće kreveta. Broj ranjenih ljudi, koji se iz sata u sat povećava, neusporedivo je veći od efektivnih mogućnosti prijema u bolnicama. Potpuno je blokirano dopremanje lijekova, a njihova potrošnja je takvog obujma da se za jedan dan potroši ono što se u normalnim uvjetima trošilo za mjesec dana. Unatoč takvom stanju zdravstvenog sustava, broj ozlijeđenih i onih koji su smrtno ranjeni stalno se povećava. Riječ je u najvećem broju slučajeva o civilnim žrtvama, djeci, ženama, bolesnim i starijim ljudima. Bez vanjske pomoći, o kojoj je govorio i glavni tajnik UN-a, ionako loš zdravstveni sustav brzo će se raspasti. 

Što dalje?

Hoće li svijet nakon barbarskog upada Hamasa u Izrael naći snage i osuditi ono što se sada događa u Pojasu Gaze? Hoće li zaustaviti izraelsku mašinu za ubijanje i mljevenje ljudskog mesa u vidu izraelskog ratnog zrakoplovstva, a za koji dan i moguće djelovanja kopnenih snaga? Kad će se procijeniti da je bilo dosta, da je ubijeno dovoljno nedužnih palestinskih civila u zamjenu za ubojstvo nedužnih izraelskih civila?

Moj apel gospodinu Bibiju Netanyahuu i njegovim pristalicama bio bi: "Pokažite da ste ljudi. Ne ubijajte civile kako biste osvetili svoje nevine žrtve. Ili ostanite idioti."

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala